- Ima na Balkanu jedna zemlja, koja graniči sama sa sobom.
- Gdje žive najljepše žene, a natalitet opada.
- Gdje nezaposleni najviše rade.
- Gdje na plodnoj zemlji žive ljudi koji gladuju
- Gdje vlakovi kasne po redu vožnje.
- Gdje svi igraju nogomet, a pobjeđuju u vaterpolu, košarci, rukometu ili odbojci.
- Svi žure na posao, a nitko ne stiže na vrijeme.
- Gdje osmosatno radno vrijeme traje dvanaest sati.
- Gdje je zdravstvo besplatno a liječenje skupo.
- Gdje su novinari slobodni da napišu što god im se naredi.
- Gdje je svjetska kriza dobila državljanstvo.
- Gdje su javne nabave tajne, a državne tajne javne.
- Gdje se ratovi nikad ne završavaju.
- Gdje se povijest ponavlja svaki dan.
- Gdje su najbogatiji oni koji nikad nisu radili.
- Gdje je strana valuta uzeta za domaću.
- Gdje ljudi slave svetkovine, a psuju Boga.
- Gdje pametne zbog nerazumijevanja proglašavaju luđacima, a luđake sposobnima.
- Gdje nepismeni pišu povijest.
- Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje.
- Gdje vlast prezire građane kao neželjene svjedoke.
- Gdje se živi od prošlosti, jer na sadašnjost nemaju pravo.
- Gdje se svatko svakome smješka, a nitko nikome ne želi dobro.
- Gdje sudski postupci traju duže od života.
- Gdje su samo poplave način navodnjavanja zemljišta.
- Gdje prizivaju diktatora, a demokraciju smatraju porezom na budale.
- Gdje smatraju da će zemlja duže napredovati ako više nazaduje.
Pa ti preživi, ako si normalan. Sreća je za državu da je takvih sve manje. Normalni nikome nisu potrebni. A i sam život je najveći paradoks: živiš samo da bi umro, reći će nam oni koji misle da je vrijeme beskonačno, a oni na vlasti besmrtni.
Na koju god zemlju ste pomislili, pogodili ste!
MP/Autor pisma je franjevački svećenik iz Chicaga
