RADE ŠERBEDŽIJA je nedavno proslavio 15 godina postojanja kazališta “Ulysses”, a u razgovoru za Jutarnji list prisjetio se najdražih trenutaka iz tog razdoblja.
Glumac koji iza sebe ima više od 160 filmova, među kojima su i brojni holivudski hitovi, glumio je u sedam epizoda jedne od najpopularnijih svjetskih serija “Dauntonska opatija” (Downton Abbey), a nedavno je veliku ulogu ostvario iu prvoj sezoni BBC-jeve serije “The Five” koja bi trebalo da se nađe na programu ove jeseni.
Očekuje ga i snimanje velikog holivudskog filma “Promise” u režiji Terryja Georgea, redatelja hita “Hotel Ruanda”.
“Stalna postava bio sam u dvije serije: u” Surfacea “i” Red Widow “. To se isplati jer je pristojna para, ali u “Downton Abbeyju” sam gostujuća zvijezda i nisam u svih deset epizoda. To je slab novac, ali je stvar prestiža “, objašnjava on. Šerbedžija se zaista može pohvaliti brojem i kvalitetom projekata koje je radio u inozemstvu, ali mu prilično smeta to što se i dalje etiketira kao glumac koji stalno igra Ruse.
“Kolege u svojim intervjuima kao nepravdu spominju to kako igram samo Ruse, što nije istina. Naravno, igrao sam i Ruse, ali logično je da u američkom filmu igram strance kad sam stranac. Ne mogu igrati Amerikanca zbog akcenta. Opet nisam tip glumca poput Schwarzeneggera koji ima europski akcent, ali je na početku igrao uloge u kojima je imao maltene tri rečenice, a ostalo je bila dionica i vožnja automobila.
Ja igram drugu vrstu uloga iu psihološkim dramama i snimao sam lijepe filmove s velikim redateljima, dobio mnoge nagrade na festivalima, tako da sam zadovoljan svojom inozemnom karijerom “, tvrdi Rade, posebno ističući rad s Stenlijem Kjubrikom, Gajem Ričijem i Francescom Rossijem, ali i uloge u filmovima poput “Fugitive Pieces”, “96 Hours”, “Taken 2”, gdje je glumio s Lijam Nison, kao i jedan od posljednjih projekata u Italiji “Io sono Li” koji mu je donio i nekoliko nagrada na festivalima.
S filmom “Oslobođenje Skoplja” koji je režirao sa sinom Danilom, au kojem jednu od glavnih uloga igra i njegova kći Lucija tek očekuje ulazak na festivale, a uživa iu obiteljskom, točnije, privatnom kazalištu Ulysses koji vodi zajedno sa suprugomLenkom Udovički. Ovog ljeta ga tu, osim “Kralja Leara”, očekuje i uloga u predstavi “Antigona” u koprodukciji s Messiju iz Sarajeva i kojoj se posebno radujje jer će u njoj zaigrati i njegovi studenti.
Ipak, nakon nekoliko godina života u Rijeci gdje se doselio sa suprugom Lenkom i njihove tri kćeri, ovaj veliki glumac ponovno razmišlja o preseljenju. Kad nisi blizu Hollywooda, kaže, nema ni toliko ponuda, iako je posljednjih godina ipak dobivao velike i značajne uloge.
“Razmišljam o preseljenju najviše jer u ovom trenutku u Hrvatskoj nisam zadovoljan s mnogim stvarima. Zemlja je rasprodana i teško ima priliku da se ljudski postavi na noge, a toliko je divna i ima potencijala. U tom smislu je i odnos prema kulturi zabrinjavajući. Režu se sve moguće stvari, a na kulturi se ne bi smjelo štedjeti.
Nažalost, u Rijeci nemam gdje raditi sa studentima. Projekt koji smo imali, Studentski kulturni centar unutar kampusa, čini se da se neće još uvijek početi graditi, a ja sam vjerovao i maštao o tome da će biti završen. Možda se opet vratim u Los Angeles ili New York ili London. Sad mi sve tri kćerke studiraju u inozemstvu i to je jedan veliki razlog zašto ne moram biti ovdje.
Rijeka mi je božanstvena, divno mi je tu i volim biti blizu mora, ali nekako me depresija hvata zbog neimaštine i nedostatka prostora u kojem mogu raditi “, požalio se na kraju razgovora Rade Šerbedžija.
Maxportal/ Jutarnji list
