Skandalozna prepiska Saše Lekovića povodom smrti uglednog novinara Željka Roška

ŽELJKO ROŠKO, dugogodišnji novinar HRT-a i jedan od utemeljitelja Radija 101, preminuo je prošlog četvrtka u Zagrebu čekajući na transplantaciju jetre.

Roško je rođen u Šibeniku 1957. godine, a gotovo cijeli radni vijek proveo je na radiju i televiziji kao urednik programa dnevnih informativnih emisija. Sudionik je Domovinskog rata i višestruko nagrađivani novinar.

Nakon smrti Željka Roška zanimljiva se prepiska vodila između predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Saše Lekovića i Roškovog višegodišnjeg prijatelja Mate Bašića, glasovitog novinara koji trenutno živi u Melbournu.  

Povod za polemičnu i na momente žučnu prepisku na granici uvreda je pitanje kako se HND Saše Lekovića ponio prema smrti uglednog novinara Željka Roška i tko zapravo predstavlja novinare u Hrvatskoj.

Prepiska počinje molbom Mate Bašića Saši Lekoviću da nešto više učini za pokojnog kolegu:

MATE: A što, Saša dragi, HND nema o tome što reći, jebote?
SUN 08:56

SAŠA: HND je, kao i uvijek kad umre novinar poslao brzojav obitelji i kupio vijenac od članarina. A godinama prije nego što je Roško umro pojedini članovi HND-a su mu davali i privatno lovu da ima što jesti. koji je tebi kurac? Ispile ti vrane mozak ili što? Omađijao te tvoj prijatelj Marko Jurič?…………

MATE: Saša, Roško nije bio bilo tko, gledajući s pozicije hrv. novinarstva u našoj generaciji. U bujici svojih priopćenja o svemu i svačemu, ako je još možeš kontrolirati, a vjerujem da ipak možeš, ne bi bilo loše, kad bi se, kao predsjednik HND-a, nikako drukčije, osvrnuo i na tu malu činjenicu.
Samo sam na to mislio.
Inače, iznenadio si me, priznajem ti, premda je to načelno, dosta teško: hej, pa ti to mene, druže, psuješ?!
No, dobro, o tom, potom…
Drugi jedan put, možda, možemo razgovarati o pristojnosti i međuuvažavanju, nije mi sad do toga…
Nego, ne znam zašto lažeš, i to na prvu loptu: kakav brzojav, kojim članovima obitelji? U Roškovu slučaju, to – više nego sigurno – nisi/niste učinili (posebno ne u glagolskom perfektu). On, najme, od ukupne obitelji, ima samo Luku, sina, koji slučajno živi u Švedskoj. I sestru u Šibeniku. Kome, i na koju je adresu, je HND-ov brzojav otišao, Saša?!

Konačno, surovo bezobrazna je tvoja pripomena o ”pojedinim članovima HND-a koji sj mu davali privatno lovu da ka što jesti”. Čak ako je to istina (a vjerujem,odnosno, pouzdano znam da jest), to sigurno nije bilo u ime HND-a. I sam kažeš, riječ je o ”privatnoj lovi”, o vrlo privatnia korelacijama, o kojima ti – kao Saša Leković, čovjek i pojedinac – možeš imati i svoje mišljenje i svoj stav, ali je on uvijek negdje na granici trača i/ili sućuti. No, kao predsjednik HND-a (koja titula je ”čast, ali ujedno i obveza”), čak niti kao novinar koji se kreće u okvirima etike, ne bi smio niti pomisliti da se na to saznanje pozoveš, to kužiš, zar ne? 

Sve u svemu, ovdje je riječ ipak o nečemu drugomu, pri čemu bi uputno bilo ostaviti po strani moje privatne preferencije i glede Juriča, i glede tebe, k glede bilo koga (o svemu tome, doista, drugi put, ako je to uopće važno). Naime, Željko je dugovječniji član HND-a od obojice nas, to vjerojatno znaš, a HND jest, ili bi morao doći svijesti o tome da jest (a ja sam čak pomišljao da bi ga takvoj svijesti upravo ti mogao privesti, no sam se, po svemu sudeći, grdo prevario) interesna financijska udruga. Nije politička, nije NGO, u što ju je tvoj prethodnik, a ti, Saša, posebno, pretvorio…

Grubo i hladno govoreći, to znači da se zajednička financijska sredstva ostvarena članarinom i prikupljena na druge načine, prvenstveno MORAJU koristiti u svrhu podrške svojim članovima, ne samo kad je riječ o pravnoj pomoći koju pruža Vesna (svaka čast na tome, i tebi i njoj, iz dna duše, srca, svijesti i savjesti!), nego još više u ovakvim slučajevima: Željko je umro sam, siromašan, napušten, ostavljen i -čini se -zaboravljen. Nema groba na Mirogoju, Šibenik je daleko, Luka živi u Švedskoj, kod sestre njegove pokojne žene, slabo mu je poznato kako ”sustav” uopće funkcionira, itd. itd. Tko će organizirati sprovod, krematorij, grob, itsl. – konačno – protokol i troškove, ako ne HND, Saša?

Ne misliš li da bi to na sebe mogao, po defaultu čak trebao, preuzeti baš HND, odnosno, baš ti kao njegov predsjednik?
Možda i ne bi loše došla mala pauza u politikantskom aktivizmu, da se malo spustiš na banalnu, prizemnu razinu sindikalističke, humanitarne empatije, tipa solidarnost)?
MON 01:30

SAŠA: Mate, pogodio si “u ništa”. Pogrešnoga optužuješ za politikantski aktivizam. Možda bi bilo dobro da o tome nešto kažeš svom prijatelju Marku Juriču, na primjer. A kad smo kod humanitarne empatije i solidarnosti ne bi bilo loše da prije nego što nekoga javno optužiš pokušaš ponešto saznati o temi u vezi koje se javljaš. Bilo bi smiješno da nije otužno to što me podučavaš da novac članarine mora koristiti u u svrhu podrške svojim članovima. Upravo to i činimo u HND-u. Svakodnevno. Nažalost, mnogo je siromašnih novinara, naših članova, a nerijetko umiru. HND uvijek pomaže u takvim slučajevima. By the way, nije lijepo koristiti mrtvoga kolegu na način na koji ti činiš, kao i drugi koji su ga se sjetili sada kad je umro ali im nije palo na pamet pokušati mu pomoći dok je ta pomoć još imala smisla.
MON 13:53………..

MATE: Saša, Željko Roško bio je moj, prijatelj, kum, i jedan od pet najboljih obiteljskih i kućnih prijatelja, u zadnjih 35 godina, a tek potom postao kolega jer smo se tim poslom počeli baviti otprilike u isto doba. Između ostaloga, naši su se profesionalni interesi rijetko sudarali, možda svega dva ili tri puta. Utoliko tvoja pogana primjedba o “iskorištavanju mrtvog kolege” u mojemu slučaju nikako ne stoji.

Ne znam zašto po drugi put opet u ovoj priči inzistiraš na svojemu sukobu s Markom Juričem i meni prigovaraš prijateljstvo s Juričem: ja ne biram prijatelje tebi, pa nije lijepo ni da ti činiš to meni. Svoje sukobe s Markom riješi kako znaš i gdje god misliš da treba, ja ne želim i neću u tome imati nikakvu ulogu, sigurno, osim ako ne budem mogao štogod dobra reći tebi o njemu, ili njemu o tebi. Čini mi se da upravo ti u tom slučaju miješaš privatno s profesionalnim, što je inače jedna od najgorih stvari koja se u ovom poslu može dogoditi.

Moja inicijalna rečenica, poziv da se HND angažira u povodu Željkove smrti, jest bila potaknuta baš mojim prijateljstvom s Roškom, jer me njegova smrt duboko pogodila, i još nisam došao sebi od šoka, a poslao sam ti je u inbox jer sam mislio da to mogu učiniti s obzirom na prijateljstvo, u najmanju ruku na dobre odnose s tobom. Nisam, dakle, slao nikakav službeni, ni javni “zahtjev”.

Roško je kao član HND-a, kao dobitnik HND-ove nagrade, kao osnivač Stojedinice i Plavog Devet te kao dugogodišnji novinar i urednik na HR-u i HRT-u sigurno od svake od pobrojanih institucija zaslužio više od brzojava od 20 riječi i od vijenca od 200 kuna. No, očito je bespredmetno i tome govoriti, kao što je bespredmetno da ti meni spočitavaš poznajem li ili ne poznajem osnovne pretpostavke na koji počiva HND, a i šire. Poglavito tako patronizirajućim tonom, kojega načelno ne volim, a u tvojemu slučaju ga niti ne priznajem kao mogućnost.

Učini što znaš i kako misliš da trebaš i možeš, ti sam znaš kako svaki tvoj postupak – ne kao privatne osobe, već kao predsjednika HND-a – ulazi u zbor za valorizaciju mandata i društvene uloge, pa ćeš znati procijeniti jesi ili odabrao pravo, krivo, ili nikako.
Pozdrav. M.
MON 20:50……………

SAŠA: Mate, zaista sam se trudio s tobom ozbiljno komunicirati o svakoj temi koju si pokrenuo ali ovo više nema nikakvog smisla. Da si jedan od onih primitivnih majmuna koji bljuju mržnju i kroz iskežene zube možda bih se trudio i dalje jer iskreno vjerujem da svakome treba dati priliku da nauči. Ali ti ne trebaš učiti. Ti vrlo dobro znaš da me optužuješ bez razloga, pa kada ti odgovorim argumentima ignororaš odgovor i prebaciš se na drugu temu. Ili me optužiš da ti se obraćam “patronizirajućim tonom”.

Ne,Mate, samo ti adekvatno odgovaram na tvoje neargumentirane primjedbe. Danas na Roškovom ispraćaju govorit ćeri kolega iz Šibenika u ime HND-a te će na grob biti položen i vijenac u ime HND-a iako Roško godinama nije član HND-a. Od svake članarine 40% ide u Fond solidarnosti iz kojega se kupuju vijenci i plaća dio troškova kad umre član/ica HND-a (u proteklih godinu dana umro je 31 član). Iz tog onda dajemo jednokratne bespovratne pomoći i beskamatne kredite najsiromašnijim članovima a umirovljenim članovima sa najmanjih mirovinama doplaćujemo svaki mjesec do iznosa minimalnih mirovina kako bi preživjeli. Toliko o humanizmu, solidarnosti i društvene uloge.

A što se tiče valorizacije mandata ne brini. Sve što radim je transparentno a uskoro će godišnja skupština pa će moj rad imati prigodu i valorizirati oni koji su me izabrali.

Za Roška HND, nažalost, ne može učiniti više nego što je učinio (koliko god to malo bilo). Da mogu, osobno bih učinio i mnogo više ali novca nemam. Za kraj, ali ne najmanje važno, možda bi se oni koji su Roška poznavali mnogo bolje nego ja, radili i družili se s njim, mogli razmisliti koliko su mu pomogli kada mu je pomoć zaista bila potrebna i još uvijek je imala smisla………….

MATE: Ma, dobro. Ne bih više o tome, očito nema baš puno smisla…