Što Merkelica i Putin pripremaju za Hrvatsku: Je li njemačka kancelarka uopće prijatelj Hrvatske?

Piše: N. Nabić
Foto: D. Zennaro

U nedjelju je internetski portal Radio Slobodna Europa objavio članak pod naslovom “Infrastrukturni projekti za Zapadni Balkan” u kojem autorica članka Gordana Sandić-Hadžihasanović razgovara s Nenadom Šebekom, glasnogovornikom Regionalnog vijeća za suradnju i člana ekspertne skupine Foruma civilnog društva Zapadnog Balkana.

Najavljujući drugu po redu “Konferenciju država Zapadnog Balkana” koja će se održati 27. kolovoza ove godine Beču, Šebek ne spominje konkretno niti jedan infrastrukturni projekt, iako tvrdi da je ovo najvažniji regionalni događaj na kojem će biti predstavljeni infrastrukturni projekti za ovo područje. Za informaciju o kojim je projektima riječ trebalo je posjetiti stranice Europske komisije, gdje se može naći zajednička izjava šest premijera zemalja regije, a u kojoj se govori o novim cestama, željeznicama, plovnim putovima i lukama.

Naglašavaju se i plinovodni projekti koji moraju biti dizajnirani tako da se drže odredbi “Projekata od zajedničkih energetskih interesa” (PECI) koji su usuglašeni 2013. godine u Beogradu.

Ako bolje pogleda lista energetskih projekata koje želi Europska komisija i koja, što se plinovoda tiče, favorizira Jonsko-jadranski plinovod i Transjadranski plinovod, te nadogradnju i rekonstrukciju naftovoda Janaf, jasno je da europska komisija cijelu regiju želi povezati i umrežiti na način da ovisi o zajedničkim energetskim projektima, odnosno da sve zemlje Zapadnog Balkana zajedno sudjeluju u proizvodnji i distribuciji električne energije i da budu povezane plinovodima i naftovodima koji neće ovisiti o Rusiji.

Tako se predlaže povezivanje Hrvatske i Srbije, Makedonije, Srbije i Rumunjske, Srbije i Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore, BiH i Albanije, itd., itd…

Vrlo zanimljiva lista projekata koji bi, jednom izgrađeni, bili gotovo preslika bivše Jugoslavije.

Vraćajući se na drugu “Konferenciju država Zapadnog Balkana” i infrastrukturne projekte, iako je članak tako naslovljen, Radio Slobodna Europa uopće ne govori o čemu je riječ, ali zato oduševljeno naglašava “kako je ovo prva konferencija na kojoj će sudjelovati predstavnici civilnog društva koji će liderima šest zemalja iznijeti svoje gledanje na ključne probleme u regiji.

“Kada je riječ o infrastrukturnim projektima, to je, znači, nešto konkretno.

Nešto što će građani zemalja naše regije moći opipati, osjetiti, vidjeti određeni boljitak. Znači, ne radi se tu samo o tome da ćemo se, kada je riječ o infrastrukturnim projektima, o putovima, recimo, prekosutra moći voziti udobnije, bolje, brže, lakše, nego je riječ o tome da će u međuvremenu biti otvorena radna mjesta, biti je potaknuta proizvodnja, od proizvodnje asfalta, šljunka, cementa, sve što je potrebno za izgradnju infrastrukture. Znači, tu se otvaraju radna mjesta, stvara se i bolji prosperitet u našoj regiji. Prema tome, ovo je od izuzetnog značaja”, za RSE govori Nenad Šebek, iako nije posve jasno tko će te infrastrukturne projekti graditi ili će to po običaju biti zapadne kompanije, anama će ostaviti da se bavimo asfaltom, šljunkom i cementom.

U svakom slučaju, kompletna lista predviđenih željeznica, autocesta i plovnih putova, koju je objavila Europska komisija, govori, kao što je slučaj i s energetskom infrastrukturom, da će se prostor bivše Jugoslavije i Albanije umrežiti kao nikad prije i da su svi šefovi vlada i država suglasni s time, a čak se dodao i aneks kojim se Kosovu daje pravo da u svemu sudjeluje kao neovisna a država. Naime, kako se ne bi ljutili ni u Beogradu ni u Prištini, u svim dokumentima u dnu stoji “kako dokument ne prejudicira stajalište o statusu Kosova i da je u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1244 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o Deklaraciji neovisnosti Kosova”.

Nenad Šebek za RSE dalje govori “kako našoj regiji pomažu i Sjedinjene Američke Države i da su, bez obzira što im je fokus na Bliskom i Dalekim istoku, one su još uvijek veoma prisutne na Zapadnom Balkanu”.

“Europska unija, kroz proces pridruživanja, također je izuzetno važna, a također pojedine zemlje, govorim sad konkretno o Berlinskom procesu, znači Njemačka, Austrija, Francuska, pridružit će se poslije, ako se ne varam, i Italija, koje su također veoma važni partneri. To su istovremeno i najveći investitori u našoj regiji. Da se razumijemo, to su zemlje koje i inače imaju ponajviše investicija, najviše svojih kompanija koje posluju ovdje i to su također zemlje u kojima i mi imamo brojnu dijasporu i iz kojih stižu i doznake naših radnika koji žive tamo”, kaže Nenad Šebek, glasnogovornikom Regionalnog vijeća za suradnju i člana ekspertne skupine Foruma civilnog društva Zapadnog Balkana.

Na “Konferenciji država Zapadnog Balkana” u Beču će novina biti i sudjelovanje udruga civilnog društva  čiji će predstavnici imati priliku da liderima šest zemalja Zapadnog Balkana predstave svoje viđenje ključnih problema, kaže novinarka Gordana Sandić-Hadžihasanović koje trenutno uređuje emisiju “Na vratima Evrope”, posvećenu europskim integracijama i obavezama BiH na europskom putu.

Nenad Šebek joj odgovara je ovo zaista prva prilika da se na jednom ovako impozantnom skupu lidera zemalja Zapadnog Balkana čuje, i to organizirano, glas civilnog društva.

“To je djelomice inicijativa “Berlinskog procesa” i veoma smo zahvalni zemljama koje taj proces vode. Prošle godine je to bio Berlin, ove godine summit u Beču, dogodine će biti u Parizu, a svi su insistirali na tome da se čuje glas civilnog društva. Civilno društvo ne treba da bude neki izuzetak, ne treba da bude bilo kakva opozicija koja se pojavljuje ovamo ili onamo. Civilno društvo treba postati zaista integralni dio, integralna komponenta našeg puta ka Europskoj uniji, našeg puta u jedno bolje društvo. U razvijenim demokracijama civilno društvo je jedan od regulatora tog društva, dio sistema, jedan dio mehanizma koji kontrolira vlast. Nadamo se da će ovo zaista biti ulazak na velika zvona i kada je riječ o zemljama naše regije”, zaključuje Nenad Šebek.

Angela Merkel je odlučila: “Natrag u Jugoslaviju, ma kako se ona zvala!“

Kako je započeo takozvani Berlinski proces? Naime, uglavnom se u komentarima po društvenim mrežama može čuti tvrdnja “kako je to maslo Velike Britanije, koja nikada nije prežalila raspad bivše države i da London sve radi kako bi opet uskrsnula”. Te su tvrdnje potpuno netočne i konkretne korake u povezivanju zemlja bivše Jugoslavije i Albanije čine Berlin i njemačka kancelarka Angela Merkel.

Prošle godine u Berlinu, na prvoj “Konferenciji država Zapadnog Balkana” na kojoj su sudjelovali predstavnici Europske unije, Njemačke i Austrije pokrenut je “Berlinski proces” u kojem, osim navedenih sponzora, sudjeluju Hrvatska, Srbija, Slovenija, Albanija, BiH, Crna Gora, Makedonija i Kosovo. Ove godine će krajem kolovoza na “Bečkom kongresu” iz regije sudjelovati iste zemlje kao i na prošlogodišnjem “Berlinskom kongresu”, ali će se europskim sponzorima regionalnih integracija pridružiti Francuska i Italija.

Nakon prošlogodišnjeg kongresa je njemačka kancelarka Angela Merkel bila izuzetno ponosna, a “Njemačka akademija znanosti” piše “kako je prošlogodišnja konferencija početak šire inicijative potvrde europske predanosti Zapadnog Balkanu i da se njome konsolidiraju različiti napori da se regija integrira u Europsku uniju”.

Osim toga, nakon pokretanja političkog inicijative, u dogovoru s njemačkom saveznom vladom “Njemačka nacionalna akademija znanosti Leopoldina” preuzima inicijativu u području obrazovanja, znanosti, istraživanja i društvenog dijaloga.

Na prvoj zajedničkoj konferenciji znanosti pod pokroviteljstvom Njemačke će sudjelovati Albanija, Austrija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Francuska, Njemačka, Italija, Kosovo, Makedonija, Crna Gora, Makedonija, Srbija i Slovenija. Okupit će se predstavnici nacionalnih akademija, rektorskih konferencija, Europske komisije, veleposlanstava zemalja Zapadnog Balkana u Njemačkoj i njemačke savezne vlade. Brojni ugledni znanstvenici s Balkana i EU će biti pozvani osobno, a rezultati konferencije će biti dio konzultacija o političkom procesu.

Dakle, u cijeli proces se uključuju i Njemačka akademija znanosti, ali i sve akademije zemalja koje sudjeluju u “Berlinskom procesu”. Iz navedenog se da zaključiti da je njemačka kancelarka pokrenula vrlo ozbiljnu inicijativu koja se dotiče svih ključnih točaka. Povezivanje prometne i energetske infrastrukture i suradnja na najvišoj razini nacionalnih akademija znanosti, potom i sudjelovanje udruga civilnog društva pod zajedničkim nazivnikom može značiti samo jednu stvar, a to je što veća integracija nekima tako mrskog Zapadnog Balkana, kojeg u “Berlinskom procesu” čine sve zemlje, priznate i nepriznate, bivše Jugoslavije i Albanija.

Nakon prošlogodišnjeg kongresa u Berlinu je njemačka kancelarka Angela Merkel izjavila “kako planira blisko surađivati sa zemljama Zapadnog Balkana kako bi ih približila EU”.

“Svih sedam država sljednica bivše Jugoslavije, kao i Albanija, imaju europsku perspektivu, 28. kolovoza na mnogo očekivanoj Konferenciji država Zapadnog Balkana koja je završila s optimizmom u integraciju regije u EU je izjavila njemačka kancelarka Angela Merkel”, prenosi Euractiv.

Konferencija u Berlinu u stvari bila nastavak  tzv. summitu “Procesa Brdo-Brijuni” koji je inicijativa iz 2013. godine bivšeg hrvatskog predsjednika Ive Josipovića i slovenskog predsjednika Boruta Pahora. Summit Brdo-Brijuni se prvi put održao na Brdu kod Kranja u srpnju 2013., prošle godine u srpnju se održao u Dubrovniku, a ove godine u Budvi u Crnoj Gori. Treba reći da su svi lideri zemalja i ministri zemalja Zapadnog Balkana koji su sudjelovali u radu ova tri skupa na sastancima predano radili na jačanju regionalnih integracija i to bez obzir na političku pripadnost, pa tako i aktualna hrvatska predsjednica Kolinda Grabara Kitarović koja je u javnim istupima ogorčeni protivnik termina “regija” i “Zapadni Balkan” i Hrvatsku vidi u “uspravnici Baltik-Jadran”.

Zanimljivo, kada je riječ o inicijativi njemačke kancelarke Merkel i “Berlinskom procesu” ne čuju se riječi protivljenja i svi su suglasni “kako je potrebno jačati suradnju u regiji i razmotriti perspektive država za ulazak u EU”.

Na konferenciji za novinare je tadašnji predsjednik Europske komisije Barroso rekao “kako je zajednički cilj jasan i da svi žele vidjeti zemlje Zapadnog Balkana u Europskoj uniji”.

“To je u našem zajedničkom političkom, gospodarskom i geostrateškom interesu. Ovo je pravi način da se brani dugoročni prosperitet svih građana u našoj europskoj obitelji i obrani europska stabilnost”, prije godinu dana je izjavio Jose Manuel Barroso.

Angela Merkel je istaknula da se ljudi najviše od svega nadaju “ekonomskom napretku i rješavanju problema nezaposlenosti”.

Službeno je “Berlinski proces” posvećen ulasku zemalja u regiji u Europsku uniju, što nužno ne mora značiti ništa loše, ali u trenutku kada je proces proširenja prilično upitan, postavlja se pitanje iz kojeg razloga njemačka kancelarka Angela Merkel insistira na regionalnim integracijama u energetici, prometnoj infrastrukturi, a “Njemačka akademija znanosti” je na sebe preuzela zadaću za suradnju nacionalnih akademskih zajednica i rektorskih konferencija? Vjerovati u veliku ljubav Berlina prema narodima bivše Jugoslavije i Albanije je više nego infantilno. Konačno, Njemačka nikada ništa i nije radila ako to nije bilo iz interesa, što je razumljivo.

Stvara li to Njemačka okvir za neku novu zajednicu naroda, naravno, ne pod imenom Jugoslavija, ali nešto po uzoru na Benelux, Baltik ili Skandinaviju? Ako je tako, a sve govori da jest, onda naši lokalnu despoti ne bi trebali od termina Zapadni Balkan bježati kao vrag od tamjana i trebali bi ovaj “Berlinski proces”, koji je već u tijeku, predstaviti narodima u regiji kako bi iz njega izvukli najveću moguću korist.

Potencijal kojeg ima ova inicijativa će u protivnom iskoristiti Berlin, a nama će europski sponzori ostaviti da se svađamo oko tema tko je u Drugom svjetskom ratu bio “na pravoj strani” ili “tko je počeo rat ’90-ih”. S druge strane će nam se naši predsjednici, premijeri i ministri sočno smijati u lice i koristiti se pogodnostima koje su zaslužili za dobro odrađeni posao.

Konačno, spisak projekata koji su dio zajedničke izjave šest premijera Zapadnog Balkana usvojene u  Bruxellesu 21. travnja ove godine, o kojima će se raspravljati krajem ovog mjeseca u Beču, lista “Projekata zajedničkog energetskog interesa” (PECI) i akademska suradnja pod patronatom Njemačke ukazuje na činjenicu da ćemo se, htjeli to ili ne, govorilo se o tome ili ne, na kraju ipak naći u regionalnoj zajednici naroda. Pitanje je tko će od svega imati koristi?