‘A GDJE JE REVOLUCIJA, STOKO?’ Naziv je predstave koja će s ovih dana odigrati u jednom od zagrebačkih kazališta. Ne sjećam se više kojem, ali uopće nije važno. Poanta te predstave je potaknuti ljude, gledatelje, na politički aktivizam…
Jer, eto, ljudi su zapali u jednu sveopću društvenu rezignaciju i više ih ništa ne zanima, osim vlastitih probitaka, kritički su mi neki dan objašnjavale u jednoj emisiji cure iz te predstave. Ljudi više nisu spremni ni na najmanji rizik kako bi se pobunili protiv okova kojim ih je društvo okovalo, vatreno su mi te mlade cure pojašnjavale aktualne sociološke deformacije znane pod pojmom rezignacija.
Sjedile su tako tri cure iz te predstave, dvije izvođačice i jedna producentica, opanjkavale su mi hrvatsku društvenu učmalosti i onda je u razgovoru iznenadan na površinu izašlo da imaju nekakav sudski spor s autorima prava albuma ‘Paket aranžman’, iz Srbije, a s kojega su u predstavi posudili nekoliko skladbi.
Tada sam im rekao da im je ta tužba za autorska prava, zapravo odlična prilika da dokažu i pokažu vlastitim primjerom, životnim svjedočanstvom taj politički aktivizam, kako se može pružiti otpor sustavu, kako se ide u revoluciju… Jednostavno da se ogluše na tužbu i nastave koristiti te skladbe riskirajući sukob s zakonom..
Ali štanga…
Djevojke su mi rekle kako one to ne mogu jer ovise o proračunski sredstvima i da zato ne mogu biti revolucionarke..
Šteta.
Sirote.
Tako je njihova revolucija pala, odnosno propala na tim najobičnijim novcima koje dobivaju za predstavu..
Eto toliko o revoluciji i modrenim kazališnim revolucionarima.
Toliko o političkom aktivizmu u hrvatskim kazalištima.
Jednako od Olivera Frljića pa do Vili Matule koji se naslikavao u toj predstavi..
Što se može.
Ni revolucionari više nisu ono što su bili. Ostala je tek samo ‘stoka’..!
Osobito ona ‘sitnog zuba’, reče jednom davno posljednji hrvatski revolucionar..!!
Marko Jurič/Markov trg
