Moja mala obitelj je svoju građansku dužnost prema Domovini djelomično obavila danas. Nas dvoje izbrisanih ( Ante i Katarina) smo se pomirili s činjenicom da smo ovaj puta “dijaspora” u XI. izbornoj jedinici.
Piše: Katarina Brozović Bašić
Moja mala obitelj je svoju građansku dužnost prema Domovini djelomično obavila danas. Nas dvoje izbrisanih s dvojnim državljanstvom (Ante i Katarina) smo se pomirili s činjenicom da smo ovaj puta “dijaspora” u XI izbornoj jedinici. Ono čisto pragmatično i kako bismo iz prkosa dali svoj glas čovjeku čije ime nas je asociralo na djelo koje smo upravo obavljali – taj će razumjeti našu bol, povrijeđenost, te ljubav prema državi u kojoj se dijete Ante rodio nakon Oluje te davne 1995. Zato sto je Ona tako htjela – a mogla je drugačije.
On je Hrvat, po rođenju i po genima; dok je ona (tj. ja) samo preko gena došla do svojeg državljanstva. Sin nadmasio mater. Smješkamo se nas dvoje.
Mate Bašić
Onaj mlađi – neizbrisani 18-godišnjak Nikola glasovao je u VI., “u skladu” s našim stanom, domom, kućom, prebivalištem u RH, kao normalni građanin Hrvatske koji je trenutno odsutan iz svoje izborne jedinice, i još se smješkao o novonastalim odnosima sa stanom: on je sada vlasnik svega postojećega, rado će nas ugostiti ako navratimo, dosta je bilo poništavanja njega kao najmlađeg, a vidi sad…
Pametan je taj moj dragi Harry Potter; i on već razvija strategiju. On zna da je nepravda počinjena, ali se to mora riješiti mudro. Usput, ovo mu je prvi put u statusu birača, i nešto je bio jako ponosan sto je sada odrastao čovjek kojemu se drugi odrasli ljudi obraćaju s poštovanjem. Posebno je ponosan sto je Hrvat, po rodjenju i genima, sto ima svoje drzavljanstvo, iako je po materi naslijedio jos jedno. On je Zagrepčanin, Hrvat, točka.
A vidi nas…
Dotle je povrijeđeni stvarni vlasnik stana u Zagrebu, nekih nekretnina po Dalmaciji i Hrvatskoj, koautor moje djece, također Hrvat, i to onaj koji ponosno okolo hoda i hvali se kako on ima “jedino hrvatsko državljanstvo i ničije drugo, sto ce njemu tuđa državljanstva” – izbrisan sa svog jedinog službenog prebivališta, i kojemu sada po (Baukovu?) zakonu i tumacenju zakona stoji da je skitnica, beskucnik, “prebivaliste nepoznato” – urucio svoj prosvjed: zbog protuustavnog tumacenja (ovlasti i) Zakona o prebivalistu, te primjene tog tumacenja na Zakon o izborima.
Kao legalist, on je zadržao svoj obećani principijelan stav, te odbio glasati u XI izbornoj jedinici kao “iseljenik” bez prebivališta u RH. Sinovi su podržali ćaću u toj odluci. Oni razume pojam principijalnosti.
To je sve malo zbunilo drage i dobronamjerne djevojke u Izbornom odboru koje su samo htjele proknjižiti birača te predati odgovarajući glasački listić. One su tu jer vole Hrvatsku i zele dobro svakom njenom drzavljaninu.
Sve je to ipak prošlo ljubazno. Nitko od nas nije kriv zbog zatečenog stanja. To je kriv ministar u tehnickoj Vladi na odlasku, iz stranaka koje bi radje da ne postojimo uopce, on povezuje nepovezivo: on povezuje Zakon o prebivalistu sa Zakonom o izborima ignorirajuci Zakon o drzavljanstvu.
Zato stranka toga ministra već na drugim parlamentarnim izborima u XI. izbornoj jedinici nije niti ponudila svoju listu kandidata (da bismo je, recimo, mogli demokratski ignorirati!). Takav bezobrazluk se ne zaboravlja, već se osjećaji spreme u ladicu, negdje u srcu i mozgu za neki drugi dan.
Mi komplicirani Bašići smo, eto, malo usporili proceduru onima pristiglima autobusom iz Geelonga svega koju minutu iza nas: oni su kolektivno putovali 75 kilometara kako bi iskazali svoju ljubav i povezanost s Domovinom, a čija se trenutna vlast tako maćehinski ponaša, i prema njima i nama. Ali, i taj su mali zastoj pretrpjeli, jer je sve bilo lijepo organizirano, sa stolicama, s foteljama, nije bilo guzve…
I eto, prijatelji moji, ma gdje god vi bili. Sad je sve u vašim rukama. Izađite na izbore i glasujte kako vas je volja. Nas četvero smo učinili svoje, svjesni kako nasa tri glasa neće promijeniti rezultat sam po sebi.
Ali, također svjesni kako nasa tri glasa ipak mogu pridonijeti jednoj promjeni u Hrvatskoj, ćemu se – najiskrenije nadamo!
