VIDEO: ANDREA JELENA BAREŠIĆ, KĆI MIRE BAREŠIĆA, U PRVOJ BUJICI NOVE SEZONE

Dobila je ponude za snimanje sapunica i dva filma u Hrvatskoj, no razočarana je RTL televizijom koja joj je uskratila angažman u reality showu „Anno“ zbog toga što je kći Mire Barešića!

Već smo potpisali ugovor, reality uskoro kreće, na njemu radi sjajna ekipa i zato mi je žao ovako pričati o tome. Čudno je kako su mi okazali ugovor, uz obrazloženje da su “problem” moje godine, a ja imam 25 godina i zanimljivo da dobna granica nije bila problem kada smo potpisali ugovor, nego je tek sada, kada su saznali čije sam dijete – rekla je skromno, ali ponosno Andrea Jelena Barešić, a voditelj Bujice Velimir Bujanec pred ekranima je uputio apel vodstvu RTL televizije da promijeni odluku jer će u protivnom svoje gledatelje pozvati na bojkot realityja.

Odmah na početku emisije Andrea Jelena Barešić komentirala je oskrvnuće spomenika svom ocu: – Smatram da mi u Hrvatskoj nikada niti nismo bili dobrodošli! Ovo što su učinili sa spomenikom je nešto najmanje, s obzirom na to što smo sve moja obitelj i ja proživjeli od 1991. do danas. Našu javnost truju mediji i neki ljudi iz političkog vrha. Tako je i s pričom o mome ocu. Voljela bih da se napokon otvore arhivi pa da vidimo tko je bio „terorist“, a tko domoljub. Voljela bih i da institucije odrade svoj posao i da se počinitelji pronađu i kazne.

Komentirala je i ružne novinske napise o ocu:

– Moram reći da sam se već privikla na negativne komentare. Cijeli život me prati ta priča. Ne razumijem jedino kako to da je moj otac kao poginuli hrvatski vojnik dobio trg i obalu kod Trogira, a sada ga se odjednom napada?! Ipak, vjerujem da će većina na kraju shvatiti tko je bio tko u Domovinskom ratu.

Udba je pokušala ubiti i Mirinu suprugu, Slavicu Barešić:

– Kada je moj otac poginuo imala sam svega sedam mjeseci. Pokušali su ubiti i moju mamu, u šestom mjesecu trudnoće! To se dogodilo u Paragvaju, neposredno prije povratka u Hrvatsku. Pripadnik Udbe gurnuo ju je trudnu iz jurećeg autobusa! Zbog toga sam se rodila ranije, sa sedam i pol mjeseci… Mami su predlagali da me pobaci, ali ona to nikako nije htjela prihvatiti. Hvala joj što me je rodila! Bila je nepokretna godinu i pol dana, dan danas ne čuje na lijevo uho, imala je tešku frakturu lubanje, još uvijek pati ne samo psihički, već i fizički.


Kći Mire Barešića zahvalila je voditelju Bujice što je napokon dobila priliku da javno progovori o svemu. U 25 godina nitko iz njezine obitelji nije smio nastupiti na televiziji: – Imamo izjavu švedske policije, prema kojoj moj otac nije bio nikakav „terorist“. Sve one koji tvrde drukčije moja obitelj namjerava tužiti. Moj otac nije upao naoružan u ambasadu! On i Brajković su ušli u jugoslavensku ambasadu u Stockholmu, s namjerom da zarobe Rolovića i kasnije ga zamijene za naše političke zatvorenika. To su učinili kako bi se pustilo 20-ak političkih zatvorenika s Golog otoka, među kojima je bilo i maloljetnika.

Rolović je izvadio svoj pištolj na moga oca i htio ga je ubiti. Pošto je moj otac bio vrhunski sportaš i dobro je poznavao borilačke vještine, uspio je Roloviću oteti pištolj, no u toj borbi i naguravanju, Rolović biva ranjen, kao što je potvrdila i švedska policija. No, jugoslavenska diplomacija bila je moćna, pa je radila pritisak i moj je otac dobio doživotni zatvor. Svi znamo koliko su švedski zatvori liberalni, pa nije ni čudo što su ga tamo pokušali ubiti čak dva puta, a često je bio i u samici.

Tata je štrajkao glađu čak 56 dana kako bi se izborio za prava koja su imali i drugi politički zatvorenici. Poslije svega je čak istrčao i švedski maraton, kako bi zahvalio Bogu što se moja sestra rodila zdrava! Tata je inače za svoje političke zahtjeve imao veliku potporu švedske vlade i njihovog naroda, iako je poznato da je inače riječ o prilično suzdržanim i “hladnim” ljudima.

Osvrnula se na riječi šefa SDP-a, za kojeg je Barešić „terorist“: – To što Milanović moga oca naziva „teroristom“, ja bih ga lijepo zamolila da prestane vrijeđati osjećaje moje obitelji, da ne vrijeđa niti moga oca, niti osjećaje svakog drugog branitelja. Moj otac je odlikovan najvišim državnim odličjima. Došao je iz relativno lagodnog života iz Paragvaja, gdje je bio osobni tjelohranitelj i savjetnik tamošnjeg predsjednika, nakon što je ranije odslužio kaznu za koju nije bio ništa kriv, vratio se u Hrvatsku da bi poginuo za svoj narod. Prije svega, pitala bih Milanovića gdje je on bio za vrijeme rata?! Kako je uspio izbjeći rat? Kako može vrijeđati braniteljske udruge koje su napravile spomenik mome ocu, da se zahvale za njegovu žrtvu?! Kako ga može nazivati „teroristom“?! Ako ne prestane s takvim izjavama, tužit ću ga! Za njega su branitelji „šovinisti“ i „ološ“, a gdje bi on bio danas i kako bi on vladao da nije bilo hrvatskih branitelja i moga oca?!

Andrea Jelena Barešić, komentirala je i izjavu Zorana Milanovića na HTV-ovoj debati, prema kojoj je „Miro Barešić naštetio borbi za Hrvatsku“:

– Ja mislim da je najveću štetu Hrvatskoj učinila Milanovićeva vlada, ali i neke druge vlade. Moj otac nikada nije imao namjeru ubiti Rolovića. Ubijen je iz njegova pištolja. Što će ambasadoru pištolj?! Švedska Vlada o tome je dala izjavu i tu se više nema što komentirati. Čovjek je odslužio kaznu za koju nije bio ništa kriv. Kriv je jedino što je volio svoju domovinu i svoj narod više od ičega, za razliku od Milanovića koji nikada nije učinio ništa dobra ovoj zemlji.

Puno naših ljudi je protjerano vani i još se ne žele vratiti, kad vide Milanovića i slične – rekla je Andrea Jelena Barešić i dodala:

– Bila sam nedavno u Americi i sastala se s nekim tatinim prijateljima koji dan danas, ne dolaze jer nisu „podobni“. I ja se osjećam kao „nepodobna“, ali ostati ću tu da saznam istinu o smrti moga oca. Jer, to zaslužuje moja majka koja je dala toliku žrtvu i otac koji je žrtvovao cijeli svoj život. Istinu ću saznati, kakva god ona bila…

Objasnila je i zašto je Miro Barešić završio na Golom otoku, u komunističkoj Jugoslaviji: – Moji nikada nisu bili opredjeljeni politički. Dida je imao jednu konobu, bili su veseljaci. Otac je bio s curom na piću i sin jednog srpskog oficira je njegovu tadašnju djevojku primio za stražnjicu. Otac je obranio njezinu čast i potukao se s njime. Pošto je to bio sin srpskog oficira, moj je otac završio na Golom otoku. Tamo su ga jako maltretirali. Govorili su mu da nema ime, da je samo broj, tjerali ga da nosi kamanje s jedne hrpe na drugu i tako nekoliko puta zaredom…

Spasili su ga hrvatski politički zatvorenici, založili se za njega i upoznali ga s borbom za slobodnu Hrvatsku. Poslije Golog otoka, pridružio se političkoj grupi Stipe Mikulića i Brune Bušića.

Sjetila se i kako je Miro Barešić zaslužio povjerenje dugogodišnjeg popularnog paragvajskog predsjednika Alfreda Stroessnera:

– Otac je bio na konjskim utrkama i primjetio da netko želi oteti jednog dečka. Pohitao je kako bi mu pomogao. Na kraju je ispalo da je riječ o sinu uglednog paragvajskog generala. Čovjek mu se zahvalio, angažirao ga u vojsci i omogućio mu da završi West Point. Kasnije je postao osobni tjelohranitelj i savjetnik paragvajskog predsjednika. Bio je i šef sigurnosti paragvajske ambasade u Washingtonu.

Moj otac je vani jako cijenjen, a ovdje nas ne priznaju. Ne samo moga oca, već općenito, ne priznaju hrvatske branitelje! Čudi me da niti jedna institucija ne radi na tome da nam odgovore gdje su naši nestali i kako su ljudi ubijeni.

Prisjetila se i svjetskog prvenstva u taekwondou, gdje je Miro Barešić pobijedio Antu Nobila:

– Bilo je to 1978. u Oklahoma Cityju. Otac je nastupio pod lažnim imenom Toni Šarić, borio se pod paragvajskom zastavom. Pobijedio je Nobila i umjesto paragvajske, puštena je hrvatska himna i podignut hrvatski stijeg! Nobilo je pljunuo na hrvatski stijeg i bijesno rekao da će moj otac platiti za to što je učinio. Prepoznao ga je i prijavio. Tatu su drogirali i uhapsili, prebacili natrag u švedski zatvor, gdje su ga držali ko’ zadnju životinju.

Miro Barešić u Hrvatsku se vratio 12. srpnja 1991. a već 31. srpnja 1991. je ubijen. Za mnoge to nije slučajno, pa ni za njegovu kćer:

– Nedostaje mnogo podataka. Dosta je tu čudnih stvari. Dvije godine nisu nam dali da ga pokopamo pod pravim imenom, tobože da ne bi pao moral Hrvatskoj vojsci! A zapravo da se ne bi saznalo kako su ga ubili… Mislim da je naređenje došlo s vrha, previše je znao, a izdali su ga ljudi iz njegove blizine…

Za mene je moja mama najveći heroj, ona je uvijek htjela da budemo ponosni na svoga oca, ali da stvaramo svoj život, jako nas je puno štitila i čuvala od svega – rekla je Andrea Jelena Barešić i dodala:

– Mama Slavica i svi mi napokon želimo saznati istinu, imati svoj mir. A ovi što nas obasipaju mržnjom nisu mi uopće važni.

Andrea Jelena Barešić kaže da ne bi nikada pratila politiku, ali ona naprosto prati njezin život. Komentirala je presudu Mustaču i Perkoviću u Muenchenu:

– Presuda u Münchenu kojom su njih dvojica osuđeni na doživotne kazne znači mi jako puno. Mi smo tužili Perkovića, no država nam je odbila tužbu. Pokušali su ga zaštititi na sve moguće načine, vidjeli smo i što je bilo s „Lex Perković“… Ja bih samo voljela da se Perković napokon počne braniti i da progovori, jer očito da nije bio sam u svemu tome. Perkovića smatram jednim od glavnih krivaca za smrt moga oca, ali ima tu još puno njih koji bi trebali odgovarati. Ne samo za smrt moga oca, nego za svaku žrtvu ovoga rata.

Otkrila je i što je Josip Perković ragovarao s njezinom majkom Slavicom Barešić 1997. godine:

– Zaprijetio je mojoj mami: nemojte me tjerati da se branim, a i čuvajte svoju djecu! Dobro znamo što znači ta rečenica…

HASANBEGOVIĆ U BUJICI: “MIRO BAREŠIĆ SE BORIO PROTIV TERORIZMA KOJEM JE PRESUĐENO U MÜNCHENU!”

U Bujicu se telefonom javio dr. Zlatko Hasanbegović, najpopularniji hrvatski ministar i kandidat HDZ-a za Hrvatski sabor u 2. izbornoj jedinici (br. 3). Komentirao je oskrvnuće spomenika Miri Barešiću, a na otkrivanju u Dragama bio je s ministrom branitelja Tomom Medvedom. Na početku javljanja u emisiju posebno je pozdravio gošću i cijelu obitelj Mire Barešića.

– Miro Barešić je hvatski revolucionarac, branitelj i časnik i spomenik u Dragama je najmanje što je hrvatska država i narod mogla učiniti za njega i za njegovu žrtvu koju je podnio za domovinu, braneći je i stvarajući je 1991. Njegov život je u svojoj biti, metafora borbe hrvatskog naroda u 20. stoljeću. On je tek jedan od tisuća onih koji su nosili baklje borbe za hrvatsku državnu neovisnost i slobodu, nasuprot Jugoslaviji i komunizmu, nametnutim mimo volje hrvatskog naroda, po završetku 2. svjetskog rata.

Uostalom deseci milijuna Europljana našli su se u okovima komunizma, iza željezne zavjese, bez da ih je itko išta pitao, od Baltika do Jadrana. Nemoguće je u par rečenica rasčlaniti cijeli povijesni kontekst slučaja Barešić. Život Mire Barešića je zapravo čedo neslobode i jugoslavenskog terora i represije protiv koje se bio spreman boriti i revolucionarnim sredstvima, za kojima su u to vrijeme posezali mnogi nacional-oslobodilački pokreti, diljem svijeta. Da se Miro Barešić rodio u slobodi i demokraciji, njegov životni put bio bi potpuno drukčiji. Zato je možda ključno da je naš odnos prema Miri Barešiću bio i ostao odnos prema svakoj jugoslavenskoj državi.

Pojednostavljeno: za one kojima je Jugoslavija bila i ostala ostvarenje hrvatskog nacionalnog ideala – Miro Barešić je „ubojica“ i „terorist“, a za one kojima je svaka Jugoslavija bila i ostala negacija hrvatske države, Barešić je jedan u nizu onih koji su bili spremni podnijeti svaku žrtvu za slobodu i državnu neovisnost. Zato je bitno istaknuti, bez obzira na sve mijene u razumijevanju pojma terorizma kroz povijest, da Miro Barešić nikada nije bio osuđen za terorizam, a bio je spreman i oružanim sredstvima boriti se protiv jugoslavenskog državnog i partijskog terorizma kojem je prije neki dan presuđeno i u Münchenu.

Ono mjesto koje u irskom nacionalnom panteonu danas imaju irski revolucionari, neka i Miro Barešić ima u hrvatskom nacionalnom panteonu od Rakovice do danas. Uostalom, njegova žrtva nije bila uzaludna, bez obzira na sve nedostatke, danas imamo državnu neovisnost, demokraciju i slobodu, iako se na žalost, ponekad čini da ne znamo što bi s njima.

Hasanbegović je također komentirao Milanovićevu izjavu da je Barešić „terorist“:

– Ta je izjava besmislena i ona predstavlja ključni primjer zamjene teza. Kada imamo presudu protiv državnoga terorizma, iza kojeg je stajala tadašnja Komunistička partija koja i danas ima svoga pravnog i imovinskog sljednika, obrće se teza i oni koji su se suprotstavljali jugoslavenskom državno-partijskom teroru, nazivaju se „teroristima“. Na žalost, podsjetio bih da su neki moji prethodnici odlazili pred neke druge spomenike, pred kojima su u njihovoj nazočnosti, beogradski emisari poput Vulina, besramno vrijeđali hrvatski narod u srcu Hrvatske države i to je ostajalo bez ikakve reakcije dužnosnika i bivših ministara kulture.

Ministar kulture je komentirao oskrvnuća spomenika u Dragama i Vukovaru, Miri Barešiću i Jean-Michele Nicolieru:

– Oskrvnuće bilo kojeg spomenika, vjerskog objekta ili bogomolje je bez obzira na vjeru, čin vandalizma, najgoreg primitivizma i s gnušanjem ga odbacujem, bez obzira o kome je riječ! Jednostavno, mržnja ostaje mržnjom i kada se kiti lažnim antifašističkim perjem! Neki bi željeli ponovo likvidirati i Mira Barešića i Jean-Michele Nicoliera.

Čini mi se da je prava meta njihovo djelo – moderna, neovisna i demokratska država Hrvatska, u kojoj svatko bez bilo kakvog ograničenja, ima pravo iskazivati svoja politička, ideološka i stranačka stajališta. I pokojni Miro se borio za to i to je najvažnije. Ne nasjedajmo na provokacije, čuvajmo svoje i poštujmo tuđe.

Dr. Hasanbegović je komentirao i napad na biskupske dvore i prijetnje mons. Vladi Košiću, iza čega stoji lokalni SDP na čelu s Kristinom Ikić – Baniček:

– Ja se na nju ne bih osvrtao. Tijekom jednog svog govora optužila me je da promoviram fašizam, a nakon toga je pozdravila sa „Smrt fašizmu“! Duhovni učitelji počinitelja ovih nedjela su 1945. godine, uoči samog uhićenja i suđenja nadbiskupu Stepincu, na isti način kamenjem i parolama nasrtali na njega. Na sreću, danas je to prazna puška i zapravo, jedna vrsta izraza nemoći i primitivizma.

Andrea Jelena Barešić pozdravila je posebno dr. Hasanbegovića:

– Ovo je prvi političar koji govori s otvorenom ljubavlju prema svojoj zemlji. Podržavam svaku njegovu riječ i odluku!

U Bujici je pušten i isječak s govorom Mire Barešića iz filma „Život za Hrvatsku“. Andrea Jelena Barešić je komentirala: – Cijeloj mojoj obitelji i meni otac je toliko falio, ali ja sam jako ponosna na njega. Velika mi je čast biti kćer jedne takve osobe. Od njega mi je ostao osjećaj da se hrabro i pošteno moraš boriti za ono što voliš.

Kći Mire Barešića je komentirala i hajku na pozdrav „Za dom – spremni“:

– Ne vidim ništa sporno u pozdravu „Za dom spremni“. Ima li išta ljepše nego za svoj dom biti spreman?! Oni su nas branili, znači oni su bili spremni dati život za svoj dom. Ako u tom pozdravu ima bilo kakve mržnje, onda ga ne podržavam, ali ja znam da svaki branitelj koji pozdravlja sa “Za dom spremni”, nikoga ne mrzi! Podržavam i Joe Šimunića. Sramota je što su ga kaznili. Ljudi koji tako pozdravljaju samo su spremni dati život za svoj dom. A to je za svoje ljude i svoj narod. I drugi su me novinari pitali što mislim o tom pozdravu i ja sam im ovako isto odgovorila, ali nitko to nije htio prenijeti!

Andrea Jelena Barešić na kraju je voditelju otkrila da ima tri tetovaže, a jedna je naročito zanimljiva: – Imam tetovažu mača u hrvatskom grbu, s krunicom i krilima. Mač u grbu znači da ću uvijek braniti svoje, a grb da ću uvijek znati odakle dolazim. Krila da vjerujem u svačiju slobodu, a krunica da vjerujem u dobro.

Želim reći svima da mene moja obitelj nikada u životu nije učila niti jednom obliku mržnje, nikada nismo imali namjeru mrziti nekoga. Moj otac nikada nije imao namjeru ubiti nekoga, to je jednostavno bila ljubav prema domovini, ali ne ovakvoj Hrvatskoj u kojoj mi danas živimo. Ja bih voljela ostati ovdje živjeti, a svima onima koji me pokušavaju istjerati – poručujem da neće to baš tako lako proći…

Na kraju emisije rekla je da će po prvi puta izaći i na izbore, s 25 godina: – Prvi puta izlazim zato jer prije nisam imala za koga glasovati. To je za mene bilo samo prebacivanje s jednih na druge, iste… Sada ću na izbore. Prijavljena sam na Črnomercu i glasovat ću za Brunu Esih, koja je za mene nada u bolje sutra, žena koja daje konkretne odgovore, voli svoji državu, cijeni prošlost, ali radi za danas i za budućnost. Bruna Esih je u 1. izbornij jedinici na 11. mjestu, na listi HDZ-a.

Na početku Bujice pušten je prilog o oskrvnuću spomenika u Dragama, rodnom mjestu Mire Barešića. Već iz naslova priloga vidjelo se da iza nedjela stoje „skojevci“ iz SDP-a. Komentatori u prilogu bili su istraživač i publicist Bože Vukušić i Bruna Esih, kandidatkinja HDZ-a na listi u 1. izbornoj jedinici, pod rednim brojem 11. Tekst priloga donosimo u cijelosti.

Više tisuća Hrvata iz svih krajeva Domovine, Herceg-Bosne i iseljeništva 31. srpnja okupilo se u Dragama, rodnom mjestu hrvatskog heroja Mire Barešića. Pod pokroviteljstvom Ministarstva branitelja, uz blagoslov biskupa Bogovića i nazočnost cijele obitelji, na 25. obljetnicu junačke pogibije, otkriven je veličanstveni spomenik beskompromisnom ratniku, djelo akademskog kipara Ivana Kujundžića.

VUKUŠIĆ: – Miro Barešić je za mene bio hrvatski domoljub, moj prijatelj i suborac još iz emigracije, koji je cijeli svoj život posvetio borbi za uspostavu samostalne, demokratske i neovisne države Hrvatske. Od početka je bio spreman u toj svojoj borbi za ideju dati život i na žalost, to se je na kraju i dogodilo…

ESIH: – Ime gospodina Barešića za mene osobno, a vjerujem i za većinu hrvatskog naroda prvenstveno simbolizira borbu za neovisnost i slobodu. U vrijeme njegove pogibije osobno sam bila vrlo mlada, međuti već i tada on je za mene bio prvenstveno hrvatski domoljub, dragovoljac i branitelj.

Miri Barešiću su se u Dragama pokraj Pakoštanama poklonila čak dva ministra hrvatske Vlade – branitelja – Tomo Medved i najpopularniji – ministar kulture – dr. Zlatko Hasanbegović.

ESIH: – Važna je činjenica da je upravo predsjednik Franjo Tuđman posmrtno odlikovao s više državnih odličja Miru Barešića, promakuo ga je u čin pukovnika, a jedno od najvažnijih odličja je Red Nikole Šubića Zrinskog za junački čin u ratu.

Mislim da bi upravo ta činjenica trebala biti ne samo meni, već i svima drugima koji danas postavljaju određena pitanja o životu Mire Barešića, jedan orjentir ispod kojeg nikako ne bismo smjeli ići.

Ovako važan događaj nije mogao proći bez Mirinog suborca i prijatelja, legendarnog Ante Gotovine. General Gotovina i ministar Hasanbegović dobili su prave ovacije okupljenog mnoštva u Dragama. Miro Barešić, iako mrtav već 25 godina – ponovo okuplja Hrvate, a njegovo imresivno djelo potiće na zajednišvo zdravih nacionalnih snaga.

ESIH: – Danas o njegovom životu možemo čuti da je bio prepun kontroverzi, no ja bih rekla da je prepuno kontroverzi bilo komunističko razdoblje i partijska vladavina koja nikada nije do kraja istražena. Komunistička i jugoslavenska represija bila je najjače izražena u hrvatskoj emigraciji, upravo zato jer je hrvatska emigracija bila stožerni čimbenik u očuvanju ideje hrvatske slobode.

Dostojanstven i važan događaj ubrzo su pokušali pokvariti jugoslavenski ljevičari, tzv. antifašisti. Branitelju koji je život dao za Hrvatsku, na robiji proveo čak 9 godina i štrajkao glađu rekordnih 56 dana, oskrnavili su spomenik! Svega nekoliko dana nakon svečanog otkrivanja, zaliven je crvenom bojom.

„Dobili smo fotografiju dovršenog spomenika ustaškom ubojici Miri Barešiću. Barešić je bio član opskurne paraustaške organizacije Hrvatski narodni otpor, koji je ubio narodnog heroja Vladimira Rolovića, borca Lovćenskog partizanskog odreda, 1. proleterske, 1. dalmatinske i 15. majevačke brigade, 17. i 38. istočnobosankse divizije Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije.“

Odgovornost za zločin u Dragama i oskvrnuće spomenika hrvatskom heroju, preuzela je fantomska organizacija pod nazivom Antifa Šibenik. Zapravo je riječ o virtualnoj organizaciji iza koje na društvenoj mreži Facebook stoje pojedinci povezani s Milanovićevim SDP-om.

V. Bujanecc/foto:screenshot