Zoran Erceg snimao je napad Ratka Mladića na Skradin: “Hrvati su pružili žestok otpor!”

Kako će objasniti prijateljstvo s Ratkom Mladićem? Zoran Erceg, kontroverzni splitski snimatelj, bivši agent KOS-a koji se predstavlja kao “branitelj”,  klaunovskim nastupima i dalje plijeni pozornost SDP-ovih medija. 

U nastaloj konfuziji vlastitih laži i nedorečenosti, Erceg je pri tom nizom svojih fantazmagorija svjesno izazvao rat na javnoj sceni i time odradio cilj u vidu podjele za ili protiv njega pri čemu ga podupire dio etablirane sad već javne protudržavne i protuustavne grupacije s dominantnom potkom svojih ideoloških poraženih i bezvrijednih stavova u pravilu orkestrirano plasiranih kroz Ercegova lažljiva usta bez egzaktnih činjenica.

Erceg se tako u više navrata u svojim žestokim opservacijama našao u raskoraku sa istinom budući do danas javnosti nije stavio na uvid jasne dokaze osobnog ratnog puta, ranjavanja kao i legislativno priznato rješenje o statusu HRVI-a potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom.

U tom kontekstu Erceg je više puta naglasio kako je prošao niz ratišta te istaknuo kako je dva puta ranjen u Hrvatskoj, a da mu je ranjavanje u Sarajevu bilo s gotovo fatalnom posljedicom, jednom tvrdi 80 posto, a potom 50 posto ustanovljenog invaliditeta. Navodi i ratni put, svaki dan neki novi nakon čega uhvaćen u laži ubrzo bude javno prokazan kao prevarant kao što su mu to posljednje zorno i nadasve transparetno prikazali istinski dubrovački branitelji iz Odreda naoružanih brodova.  

Također je naglasio kako je s početka rata dva puta došao u Knin, uvjerio se o čemu se radi i da je potom poželio staviti se aktivno u obranu Hrvatske i da svojim snimanjem posvjedoči o događanjima.

O svome prvom tadašnjem dolasku u Knin, Erceg skoro ništa nije naveo, ali je javno istaknuo drugi posjet tada okupiranom gradu u vremenu konca kolovoza 1991. godine kada su JNA i srpska paravojska već poharali Potkonje, Kijevo, Vrliku s otvorenim napadima na tadašnje rubne dijelove Općina Drniš, Skradin i Sinj.

”Kada sam došao u Knin, tražio sam dozvolu za snimanje aktivnosti kninskog korpusa i dobio ju”, prepričao je Erceg na više portala te naglasio kako mu je pri tom Ratko Mladić kazao: ”Je li ustašo, hoćeš li ići sa mnom da vidiš što ja radim s tvojima?”, te dodao da u skradinskom zaleđu ima grupu ustaša koje su opkolili i da ide s njim da vidi kako će ih srediti. Radilo se o Velikoj Glavi gdje su hrvatski branitelji u pokušaja neprijateljskoga proboja postavili uspješnu crtu obrane koja ih je od agresora dijelila jedva 70 metara i do Oluje je bila jedna od najtežih kota bojišnice u cjelokupnom Domovinskom ratu.

U opisu te snimateljske epizode, Erceg danas tvrdi kako se dolaskom na položaj našao u neugodnoj situaciji s okupirane strane i da je ispalo da je Mladićev snimatelj.

Pritom evocira kako je tada napravio fatalnu grešku jer kazetu s materijalom nije predao nekome od kolega iz šibenskog ili splitskog dopisništva, te da mu je istu po povratku u Knin oduzeo Mladić s opaskom da se sutra vrati po nju nakon čega je iz Knina po njegovom daljnjem opisu istjeran hicima iz vatrenog oružja i da je živu glavu spasio bježeći u Renaultu 4, pod paljbom kojim je upravljao skoro u ležećem položaju.

Cijela Ercegova priča naime i onda i sada ne drži vodu ako se zna u kolikoj je mjeri tadašnja JNA a poglavito njen operativni vrh poklanjao pozornosti na sigurnost, te je definitivno blasfemično tvrditi da se tada kod Ratka Mladića u Knin moglo ušetati bez debele provjere i pri tom snimati aktivnosti kninskog korpusa. To je bila nemoguća misija kakvom je danas Erceg želi drugačije prikazati jer je KOS tada uz svoje oficijelne snimatelje akreditirao isključivo svoje provjerene kadrove iz YUTEL-a i RTB-a među kojima ponajviše novinara Krstu Bijelića.

Jednako tako naglasiti uspješan bijeg iz Knina prema Splitu bez svjedoka, te isti danas retorički prikazati kao fragment iz akcijskog ratnog filma, zvuči krajnje tendenciozno ako se zna da je Knin na cestovnim prilazima iz pravca Sinja i Drniša branilo u pravilu pet kontrolnih punktova JNA u zajedništvu s domaćom pobunjenom četničkom paravojskom i rezervistima. Također, takav spektakularni bijeg iz Knina tada nije zabilježen po dolasku na crtu razgraničenja koju su držale hrvatske snage.

Navedenog dana kojeg spominje, snimatelj Erceg se ipak našao u Velikoj Glavi i to je bjelodana istina, gdje za razliku od onoga što mu je Ratko Mladić kazao kako “ide pomesti ustaše” nije bilo ništa, već se radilo o dogovorenom pregovaračkom sastanku Mladića s jedne i hrvatskih snaga s druge strane predvođenih Nikolom Vukošićem, tadašnjim zapovjednikom hrvatskih redarstvenih snaga i Josipom Jurasom članom Kriznog stožera.

Sastanak je inače bio dogovoren za rane jutarnje sate, ali su njegov početak hrvatski pregovarači taktički odgodili do kasno iza podneva pri čemu su na iznimno ljetnoj vrućini i visokoj temperaturi ostavili Mladića, njegove suradnike i pratnju da se prže na suncu dok su ih skriveni hrvatski vojnici cijelo vrijeme tajno držali na snajperu i snimali kamerom.

Hrvatske kamere pri tom su tajno najprije zabilježile dolazak Ratka Mladića u “kampanjoli” kao i snimatelja Zorana Ercega koji se s njim osobno dovezao te iz vozila izvukao kameru i snimao cijeli događaj. Na istom materijalu koji traje satima, Erceg u niti jednom fragmentu nije izgledao kao slučajni gost, avanturista ili osoba koja odaje strahom, niti se javio ili družio s novinarima s hrvatske strane ili hrvatskim braniteljima koji su čekali svoju delegaciju. Došao je na Veliku Glavu s Ratkom Mladićem. S njim i njegovom pratnjom i ubijao zajedno s njima vrijeme do početka sastanka.

Nedugo potom, ustrojavanjem sigurnosnih hrvatskih službi tajna snimka s Velike Glave je pomno analizirana te je poslije na Južnom bojištu 1993. godine stavljena u uporabu kada se na istom opet po “snimateljskom zadatku” pojavio famozni Zoran Erceg, ali je brzo zabilježen te je po naredbi generala Janka Bobetka kojemu je to predočeno, doslovno isprašen daleko od hrvatskih postrojbi.

Na koncu svega postavlja se pitanje tko je stvarno i kakvu je ulogu u Domovinskom ratu imao Zoran Erceg, rođeni Kninjanin (55.) od oca Hrvata i majke Srpkinje s prebivalištem u Splitu te kakvu ulogu i za koga isti ima danas nakon što je doslovno “pao s neba” ispred Savske 66. Nakon gore opisanog neka svatko dobronamjeran zaključi po svome nahođenju tko je Erceg, jednako kao ulogu i aktivitet svoga predhodnika – blizanca Ive Grabovca, rođenog 1964. godine također u Kninu, poznatijeg kao jednog od vođe Ocupy Hrvatska. Pametnom dosta.

Željko Huljev/braniteljskiportal.hr
Photo: Ž. Huljev/ D. Bradvica