- Dr. Tihomir Janjiček, Humber College, Toronto
TRI godine su se navršile od dolaska „kukuriku“ vlade na vlast. U manje od te tri godine, dogodio se POTPUNI slom hrvatskog gospodarstva. Točnije slom se dogodio još u prve dvije godine, a ove godine se samo potvrđivao slom i ništa drugo. Povodom toga održavaju se po hrvatskim TV postajama različite emisije sa „prigodnim“ gostima, koji bi trebali dati odgovor zašto se dogodio gospodarski slom Hrvatske.
Gosti kao i uvijek sve sami političari i baš niti jednog ekonomiste nema! Na žalost, unatoč želji svih urednika tih TV emisija odgovor Hrvatima zašto se slomilo hrvatsko gospodarstvo nije dat! Mogli su se čuti različiti ministri, a dakako najvažniji među njima je gospodin Grčić, kao ministar gospodarstva. On tvrdi kako je „zadovoljan“ rezultatima sadašnje hrvatske vlade i pri tomu to podupire podacima o navodnom rastu izvoza i industrijske proizvodnje. No, ostaje doista pravo pitanje i dalje NE odgovoreno, što je krivo učinila vlada i dovela do potpunog sloma hrvatskog gospodarstva? Temeljem dosadašnjih izjava i premijera i ministara da se dokučiti kako nitko od njih doista NE zna što su krivo učinili i zbog čega je hrvatsko gospodarstvo doživjelo slom.
Znaju li ministri osnove ekonomije?
Vlada premijera Milanovića nije imala program, unatoč poznatom „planu 21“. Naime, ozbiljan gospodarski program mora imati neki strateški cilj, kao na primjer rast BDP, ili rast zaposlenosti, ili rast izvoza, ili smanjenje deficita u proračunu, ili smanjenje deficita u bilanci plaćanja, ili stabilan tečaj Kune i slično. Svi ovi pobrojani ciljevi doista NE mogu biti ostvareni istodobno, jer su pojedinačno neki od njih u potpunoj opreci sa nekim drugim ciljevima.
Dakle, ozbiljan gospodarski program morao bi uzeti u obzir sve ove ciljeve i njihove međusobne opreke, ali utvrditi jedan središnji i možda dva sporedna i tako učiniti gospodarski program. Izbor cilja treba biti optimalno riješenje, gdje će postignuti UKUPNI dobici za gospodarstvo biti veći od gubitaka, koji se mogu dogoditi u nekim oblastima gospodarstva. No, vlada to jednostavno NIJE učinila.
Ne stručnost premijera i Vlade ogledala se u tomu što je praktično svaki ministar sređivao stanje u djelokrugu svog ministarstva po osobnoj prosudbi i gotovo! Pri tomu je sve bilo NAJVEĆIM dijelom usredotočeno na „stabilan“ tečaj Kune i uravnoteženje državnog proračuna! Odmah na početku mora biti jasno, kada se uravnotežava državni proračun to uvijek dovodi do RASTA nezaposlenosti i pada BDP! Isto tako, SVAKO održavanje „stabilnog“ tečaja nacionalne valute u uvijetima visokog godišnjeg deficita u vanjskoj trgovini, UVIJEK vodi RASTU VANJSKE ZADUŽENOSTI! Te postavke se mogu naći i u najlošijim ekonomskim čitankama!
Kad klub mijenjaju se igrači i trener
Pošto vlada nije imala program, ona je prepustila ministru financija sređivanje dugovanja unutar gospodarstva. Stoga je bio donijet zakon o predstečajnoj nagodbi koji je trebao biti ključ riješenje masovne insolventosti gospodarskih subjekata, točnije ne sposobnost plaćanja financijskih obveza poduzeća. Zakon je u biti samo svodio računovodstveno stanje na stvarno stanje! Drugim riječima, vjerovnik bi otpisao najvećim dijelom dug dužnika i gotovo! Zakon je bio diletantski, jer se njime nije riješavalo pitanje vlasništva nakon otpisa duga. Naime, višegodišnji dužnik bi nastavio voditi poduzeće kao da se baš ništa nije dogodilo, što je potpuni apsurd.
Zbog toga se niti menadžerske strukture u dužničkim poduzećima najvećim dijelom nisu niti mijenjale! Dakle, što bi se na duhovit način moglo objasniti, kako je zakon bio postavljen tako što bi se nogometnom klubu oprostili svi porazi i ostavio prvoj ligi, te bi nakon oprosta taj nogometni tim sa istim igračima, istim trenerom i istim stilom igre započeo pobjeđivati! Dakako ILUZIJA!
Druga greška i to je najvažnija greška. Sve kada bi nakon oprosta dugova svi dužnici odlučili naprasno pošteno poslovati, problem i dužnika i vjerovnika je NEDOSTATAK NOVCA! Naime, kako vjerovnik može nastaviti poslovati, kada nema novca koji mu dužnik nije platio!? Kako dužnik može nastaviti poslovati, kad niti on nema novca! Dakle, kada je Zakon o predstečajnoj nagodbi primjenjen, onda su jednostavno samo brojna poduzeća suočena sa stvarnošu gubitka. Manjim dijelom neka su se izvukla, a većim dijelom su jednostavno otišla u bankrot. Naravno, mala poduzeća i srednja poduzeća su stradala. Zato je nastupio sveopći rast nezaposlenosti. Službeno nezaposlenost je smanjena u zadnje tri godine, ali je i broj zaposlenih smanjen! Kako je to mogućno? Jednostavno, veliki broj ljudi se za trajno iselio iz Hrvatske, a trend PADA broja zaposlenih osoba se NASTAVIO!
Koliki je realan tečaj kune?
Kao krivca vlada je našla „investitore“, koji joj eto nisu „pomogli“ i naprasno počeli investirati kako bi „pomogli“ vladi!? Investitori NIKAD ne uvećavaju investicije u zemljama u kojima RECESIJA traje NEPREKIDNO! Nitko neće investirati u proizvodnju robe koja bi po dovršetku proizvodnje trebala biti prodavana na tržištu na kojem nacionalna potražnja pada iz dana u dan!
Rast investiranja zahtjeva jačanje nacionalne tražnje i uvećanje novčanog priljeva u gospodarstvo! Čitava EU, SAD, Canada, Britanija, sve te zemlje su izvršile dokapitalizaciju velikih tvrtki (dionička društva) otkupom njihovih dionica iz NOVE naklade, po nominalnoj cijeni. Elektronički su im doznačeni novčani iznosi, korporacije su time postale „mješovita društva“, dakle suvlasništvo države i privatne osobe. Takve tvrtke bi imale obvezu u roku od 3 do 5 godina, nakon stabiliziranja otkupiti od države vlastite dionice i time vratiti uloženi novac. „Investicijska klima“ je na taj način izmjenjena i investitori su stekli „povjerenje“, jer je nacionalna tražnja ojačana, a tvrtke postale solventne! To je taj poznati „bailout“!
Naravno, ostaje još samo jedno pitanje, a to je zašto i Hrvatska tako nešto ne učini? Jednostavno, jer Hrvatska vodi politiku FIKSNOG tečaja Kune! Svako odobravanje kredita ili „bailout“ program, zahtjevao bi od Hrvatske polaganje Eurske protuvrijednosti u bankovni sustav. Eure Hrvatska može kupiti na novčarskom tržištu samo uz visoku kamatnu stopu jer je Hrvatska ne sigurni dužnik! Euri za Hrvatsku su po visokoj kamatnoj stopi, zato su i kunski krediti u Hrvatskoj po NAJVIŠOJ kamatoj stopi u Europi!
Dakle, što će se dogoditi u zadnjoj godini mandata sa hrvatskim gospodarstvom. Jednostavno, NIŠTA! Nastavit će tonuti i cijela država će skupa sagospodarstvom u bankrot. Ne treba biti iznenađen ako se bankrot države i gospodarstva dogodi i prije redovitih izbora!
