Aleksandar Stanković privukao je pažnju domaćih medija i onih u susjedstvu objavom da hrvatski nogometaši nisu njegovi ambasadori, sarkstično dodavši “moji ambasadori su Vučić i Šešelj”, kako mu pišu na društvenim mrežama.
“Nisam nogometni navijač i ne padam u euforiju kada igra Dinamo, ili reprezentacija. Više sam se radovao uspjesima Mirka Filipovića, Željka Mavrovića, Ivaniševića, nekada Beneša i Parlova nego nogometne reprezentacije. Eto, takav sam, više volim druge sportove. Ne preplavi me osjećaj ponosa, ili išta slično kada u Alžiru spomenu Modrića, Šukera , Tita ili Teslu.
Tesla je bio genij, ali mene tu nije bilo nigdje. To što govorimo isti jezik i što smo rođeni relativno blizu nije dovoljno da sebe prepoznajem u Tesli. Ili da okrenemo stvari ovako: mogu se prepoznati i biti ponosan na sve izvrsne ljude ovog svijeta od Newtona do Tesle, od Harmsa do Slamniga, od Saše Petrovića do Anga Leeja, ali nekako mi se čini da je to i za egomanijaka poput mene previše.
I da, i dalje mislim da nogometaši nisu moji najboljii ambasadori već su najbolji ambasadori sami sebe. Ne trebaju mi ambasadori koji se opuštaju uz Za dom spremni.
Naravno, ‘moji ambasadori su Vučić i Šešelj’, al’ koga da ja nakon ovih 20 godina javnog rada više u išta uvjeravam, fuck off!”, objavio je Sataković
Na Facebook stranici portala Hrvatska danas javio čitatelj koji tvrdi da Stanković lagao.
“Aco ne laži. Skupa smo bili u JNA u Beogradu na Banjici. Obožavao si nogomet i navijao za Zvezdu. Bio si Delija. Bilo mi je tad čudno kako ti kao purger možeš biti Zvezdaš. Pozdrav Aco”, napisao je jedan čitatelj.
Nakon nekoliko odgovora, oglasio se još jednom.
“Da točno je. Interesantno je da smo bili 89/90 u JNA i tad su taman krenuli nacionalni naboji i na proljeće izbori, a on je bio Delija. Pametnom dosta”, dodao je.
D M. /Foto: pxll
