Ovo na što nam liči Hrvatska ratna mornarica više nije ni smješno. Opasno je kada se iza tzv. „izgradnje pomorske sile u Hrvata“ već godinama skriva diletantizam i karijerizam.
Mornaricu smo sveli na klapsko pjevanje u Lori i na vojnu tehniku na respiratorima. Trakavica u obličju izgradnje ophodnih brodova, koji nikako da se izgrade, ulazi u svoju devetu epizodnu godinu.
U startu loš ugovor sa višekratno prolongiranim rokovima isporuke te preko 400 milijuna ulupanih kuna koji su rezultirali samo jednim isporučenim brodom, po ničemu posebnim. Dobili smo jedan klasičan, jeftin, srednjetehnološki brod koji ne nudi ama baš nikakve nove sposobnosti za HRM i Obalnu stražu. I pored enormnog gutanja goriva jedva dosegne deklarirane brzine plovidbe.
Matrica razgradnje HRM-a godinama je ista.Gotovo tri desetljeća zakulisnog glembajevskog serijala u kojem dominiraju ikebana admirali koji misle samo osobni profit uz posvemašnju devastaciju kadrova i flote čiji je životni prosjek brodovlja preko 40 godina. Gledamo živog dinosaura. Niz kapitalnih projekta modernizacije HRM-a iz svih dosadašnjih Dugoročnih planova razvoja OSRH šaptom su propali. Osobne odgovornosti, dakako, nema.
O gubitku niza borbenih sposobnosti koje jednu mornaricu čine ratnom – da ne govorimo. Iluzorno je. Mnogi se pitaju je li možda Hrvatska ratna mornarica postala mornarica naše Kopnene vojske? Lora, taj lučki objekt, odjednom se kontinentalizirala pa postala vojarna, kasarna, a riječ je o terminu koji se uvijek i isključivo veže uz kopnenu vojsku.
Ta pomorska baza neko vrijeme već nosi ime „Admirala flote Svete Letice Barba“. To je za svaku pohvalu, jer uloga admirala Letice u obrani naše obale i formiranju naše pomorske sile bila je upečatljiva. Premda u osvit rata Tuđman nije htio Leticu dovlačiti iz mirovine za prvog zapovjednika HRM-a, nego je tu funkciju prvotno nudio admiralu, vrhunskom podmorničaru iz Splita, čuvenom Fricu Morettiju, ali to je već neka druga priča sa hrpom zakulisnih detalja.
Na ulaznoj ploči umjesto „ratne luke“ ili „pomorske baze“ ispred imena slavnog admirala iz Podgore stoji prefkis – „vojarna“. Ne samo da je netko nepoznat odlučio kontinentalizirati jednu vojnu pomorsku luku, nego je šarlatanski mahnuo rukom na činjenicu da Barba je u mirovinu otišao i na vječni počinak ispraćen kao stožerni admiral (generalski čin sa 5 zvjezdica), a ne kao admiral flote pa su mu posve pogrešan (da rečemo i krivotvoren) čin uklesali na ploči ispred ulaza u Loru. To što je stožerni admiral ukinut, pa kasnije uveden admiral flote nema nikakve žive veze, jer ne bi smjelo biti posthumnog prevođenja činova. O tome sve znaju u Glavnom stožeru, ali i tamo caruje egida „ne bu se štel mešat…“.
Lakše je bilo odlučiti se za mehanizam šutnje, čak i kod suludog bacanja milijarde i pol eura na babaroge od francuskih lovaca koji jednoj maloj zemlji poput naše – nisu potrebni. A morske pučine k‘o u priči… Ni za vrijeme Austrougarske, Karađorđevićeve Jugoslavije, a posebno ne u doba SFRJ kada se posebno pazilo na pomorski imidž države, vojne luke na Jadranu nikada nisu bile – vojarne. Uglavnom, mutež na svim kursevima gdje ne znaju ni kako treba dati ime jednom vojnom objektu.
Jedna Srbija, daleko od mora, diči se svojim Klubom generala i admirala (preko riječne flotile održavaju mornaričke činove), dok mi istodobno imamo Generalski zbor koji samim svojim nazivom negira mornaricu i naše more. Zašto se ta penzionerska družina ne zove Generalski i admiralski zbor? Mnogi ne razumiju da admiral nije vojnik. On je mornar. Od 1991. do 2021. godine u OSRH isproduciralo se 29 admirala (od čega 5 aktivnih). To je više nego generala zrakoplovstva. Imamo više admirala nego ratnih brodova.
Vrhunac kadrovske groteske je da su nama Ratnu mornaricu vodili žovijalni admirali koji u životu brodom nisu zapovijedali. Zvuči kao dobra montipajtonovska zajebancija, ali nije. Nama su se neki admirali u javnosti kočoperili sa padobranskim značkom na uniformi (?!). Prvaci padobranskih skokova sa pramca razarača? Doduše, ni država prema nekima nije bila majka. Kako je moguće da jednog sjajnog admirala, nakon svršetka diplomatske epizode, MORH mjesecima doma drži neraspoređenog?
Kako je moguće da oni iz MORH-a ne pitaju za pokoji savjet admirale koji su zapovijedali i HRM-om i Obalnom stražom? Valjda znaju nekog vraga. Potpuno su ignorirane i vještine nekih admirala koji su pokazali da se Obalna straža može voditi na pametan i inovativan način, brendirajući je u vrhunski državni pomorski servis u miru.
U doba Domovinskog rata sposobnosti HRM-a su varirale, uz kontinuiran rast snage. Najviše smo na raspolaganju imali raketnu topovnjaču, RTOP-11, s osam protubrodskih raketa i RTOP-21 sa četiri rakete, a k tome i tri MOL-a (mobilna obalna lansera) s raketama iz obalne baterije u Žrnovnici, s 12 raketa. Sve skupa – 24 rakete.
Bijaše u floti i jedan raketni čamac, potencijala četiri rakete te jedan torpedni čamac potencijala četiri torpeda. Tada smo na raspolaganju imali i veći broj obalnih topova, protubrodskih mina iz vlastite proizvodnje,….
A danas?
Nema raketnog plotuna, nema torpeda, nema obalnih topova, ni proizvodnje mina. Protupodmorničke sposobnosti nemamo, niti smo ih pokušali razvijati. S onim zastarjelim tegljenim sonarima topovnjača iz Finske, to nije ni bilo moguće. Nismo razvili snage za protuminsku borbu, pa teško da možemo jamčiti sigurnost savezničkim brodovima koji plove kroz naše more. Protubrodske sposobnosti jedva da imamo.
Minimalno remontirane, 35 godina stare švedske rakete RBS-15 spremne su za vikinški pogreb. U suštini, ne znamo ni koji je hrvatski koncept maritimne sigurnosti. Hvala svim dosadašnjim ministrima obrane.
Hvala i vama gospodo admirali (duboki naklon iznimkama) zbog čijeg je sluganjstva Obalna straža neželjeno nedonošće, a HRM izolirana, neshvaćena ćelija unutar vojske, daleko od Glavnog stožera, Vlade, ministarstava i svih drugih gremija gdje se lobira i odlučuje.
Ekspertni tim Maxportala/ Foto: MORH
