Šezdeset godina nakon atentata na predsjednika Johna F. Kennedyja, bivši agent tajne službe Clint Hill ostaje uporan u svom uvjerenju o onome što se dogodilo tog dana: “Jedan čovjek, jedan pištolj, tri pucnja.”
Trenutak u kojem je 22. studenog 1963., Hill skočio na stražnji dio predsjedničke limuzine u pokušaju da spasi predsjednika – zauvijek je zacementiran u povijesti Zapruderovim filmom koji je dokumentirao atentat.
Kako bi obilježio značajnu godišnjicu Kennedyjeve smrti, Hill objavljuje novo komemorativno izdanje svoje najprodavanije knjige “Five Days in November” — koju je napisao zajedno sa svojom suprugom Lisom McCubbin Hill — uključujući vrlo osoban pogovor koji se bavi tekućim teorijama zavjere i dezinformacijama koje okružuju što se dogodilo u Dallasu prije šest desetljeća.
“Trenutno je ostalo vrlo malo ljudi koji su bili prisutni tog dana i svi ćemo uskoro otići i više neće biti nikoga tko bi rekao činjenice”, kaže Hill (91) za People. “Mislio sam da je važno ovo objaviti – činjeničnu dokumentaciju onoga što se dogodilo 22.11. 1963.”
‘Volio bih da sam bio brži’
Rijetki su pobliže promatrali tragične događaje od Hilla, koji je 1960. bio dodijeljen osoblju prve dame Jackie Kennedy. Pratio je Kennedyjeve u Dallas, bio je u povorci automobila – u automobilu iza predsjednikova – dok su se probijali do mjesta gdje je predsjednik trebao održati govor.
“Odjednom sam čuo pucanj preko desnog ramena”, prisjeća se. “Počeo sam se okretati, ali oči su mi ostale prikovane na predsjednika. Uhvatio se za grlo i pao na lijevu stranu. Skočio sam i potrčao da pokušam doći do njega, do gđe. Kennedy, kako bi stvorio barijeru koja će ih zaštititi.”
Dok je to učinio, treći je hitac pogodio predsjednika u glavu.
Zatim je svoje tijelo prebacio preko Kennedyjevih. Ako bi došao četvrti hitac pogodio bi njega. “Volio bih da sam bio brži”, rekao je
“Počeo sam se penjati na stražnji dio automobila otprilike u isto vrijeme kad je auto ubrzao, podigao sam se jednom nogom, a zatim sam skliznuo i morao sam napraviti još tri koraka da dođem u poziciju u kojoj sam mogao ponovno ustati, i jesam”, prisjeća se Hill. “Povukao sam se naprijed i bacio na vozilo. Srećom uspio sam.”
Da nije tako, brzo bi ga pregazio automobil koji ga je pratio, dok je povorka jurila do bolnice Parkland u očajničkom pokušaju da spasi predsjednikov život.
Hill je bio taj koji je mogao vidjeti rupu u predsjednikovoj lubanji i koji je dao trenutnu prognozu, svojim kolegama je pokazao palcem prema dolje.
Upravo je on telefonom obavijestio Roberta F. Kennedyja: “Ovo je najgore što može biti.” Predsjednikov brat je spustio slušalicu.
Hill se slaže sa zaključkom Warrenove komisije da je Lee Harvey Oswald bio strijelac.
Što se tiče mnogih teorija zavjere koje postoje i danas – da je bilo više od jednog strijelca, da je CIA možda bila umiješana, da metak pronađen na bolničkim kolicima ima skriveni značaj, da spomenemo samo neke – on ih naziva upravo tako: ” Teorije, ne činjenice.”
Kako piše, “Svatko je imao svoje mišljenje, koje se često temeljilo na političkim sklonostima ili glasinama.”
McCubbin-Hill dodaje: “Mnoge teorije zavjere hvataju se za različite dokaze, često izostavljajući relevantne informacije i izvještaje iz prve ruke o Clintu i drugima koji su bili tamo.”
Prema Hillu, predsjednikova smrt označila je “kraj doba nevinosti”. Ljudi su izgubili poštovanje prema autoritetu, više nisu vjerovali da im političari ili mediji govore istinu.”
D.M. /Foto: Publicdomena
