Agenti FBI-a odigrali su ključnu ulogu u rušenju Zdravka Mamića

Zdravku Mamiću odbrojani su dani u Dinamu. Karijera koja je obilježena brojnim uspjesima, velikim transferima, ali i kontroverzama i ispumpavanjem novca, čini se da dolazi kraju. Mamić je u Dinamo prvi put kročio davne 1974. kao talentirani dječak od 15 godina, a iz njega će biti istjeran kao osuđeni kriminalac.

Mamić i dio njegove klike u klubu, kojom je posljednje četiri godine dirigirao iz Hercegovine, broje svoje posljednje dane, u najboljem slučaju mjesece, u klubu iz Maksimira, epilog posljednje Skupštine Dinama održane u petak u Zagrebu.

“Mamićevci” su bjekstvom iz Sheratona srušili kvorum kako predstavnici navijača ne bi i formalno ušli u najviše tijelo i tako ih preglasali i izbacili iz kluba. Međutim, ovo je samo produženje neminovnog, a to je konačan odlazak Mamića iz Dinama.

Mamić je u Dinamo prvi put kročio davne 1974. kao talentirani dječak od 15 godina, a iz njega će biti istjeran kao osuđeni kriminalac.

Talentiranog nogometaša i pionirskog reprezentativca Jugoslavije, petnaestogodišnjeg Zdravka Mamića, profesor Zdravko Kobešćak otpustio je iz omladinske škole Dinama 1974. godine. Mamića i cijelu njegovu generaciju ocijenio kao neperspektivne nakon poraza od Crvene Zvezde.

“Prvi veliki novac”

Prema vlastitom priznanju prvi značajniji novac Mamić je zaradio još u srednjoj školi prodajom podmetača od stiropora pred Dinamove utakmice. Na stadionu Maksimir tada nije bilo stolica pa je Mamić od tvornice OKI kupio nekoliko tona stiropora da bi od njega napravio sjedalice.

“Rezali smo ih na kvadrate i prodavali od Pimpeka do ulaza na stadion. Tako sam zaradio mnogo novca“, pričao je često Mamić kako je zaradio “prvi veliki novac”.

Njegov poslovni uspon kreće privatizacijom drvne industrije „Česma“ u Bjelovaru, a kasnije je utvrđeno da je nezakonito kupovao dionice od radnika. Ipak, taj novac mu je bio dovoljan da 1993. godine uđe u Dinamo, klub koji se tada, po želj Franja Tuđmana, zvao Croatia.

Tada je uz Mamića, kao predsjednik dioničarskog društva, u klub ušao i Ćiro Blažević. To je bio spas za Dinamo tada na rubu bankrota gdje su igrači prijetili da neće igrati Kup zbog kašnjenja plaća.

Prvi boravak u Dinamu nije dugo trajao. Izguran je nakon godinu dana i svađe s Ćirom Blaževićem, inače vjenčanim kumom. Do povratka bio je direktor Osijeka, Segeste i Sesveta, gdje je krenuo promovirati igrače kojima je bio menadžer, što je bio početak karijere uspješnog trgovca.

Povratak u Maksimir

Mamić se u Maksimir  vratio 2000. godine kada je klub, 14 veljače te godine, vratio ime Dinamo. Samo godinu dana kasnije  napravio je prvi veliki transfer i uzeo ogromnu lovu.

Boška Balabana je prodao Aston Vili uz odštetu 8 milijuna eura. Od tog iznosa svega 20 posto pripalo je Dinamu, dok je ostatak uzeli Mamić i Balaban.

Radilo se o klasičnom sukoba interesa. Mamić je kao menadžer, a istodobno i ključni čovjek Dinama, prodao igrača drugom klubu i za to uzeo lovu.  Taj model vremenom je postao uobičajeni način poslovanja i izvor Mamićevog bogaćenja.

Nakon što je prvo postao potpredsjednik, a formalno prvi čovjek kluba, Mamić i njegova obitelj su zagrebačkim Dinamom u potpunosti su zagospodarili 2005. godine. U to vrijeme ekipa je bila puna igrača koji su imali privatne ugovore s direktorom kluba koje kasnije formalno prenosi  na agenciju sina Marija.

Otac i sin Mamić gomilaju bogatstvo prodajom Luke Modrića Tottenhamu (22 milijuna eura), Vedrana Ćorluke (Manchester cityju (13 milijuna eura) i Eduarda Da Silve Arsenalu (12 milijuna eura). To su samo najluksuzniji transferi Dinamovih igrača s kojima je Mamić kao čelnik kluba imao privatne ugovore i koji su mu isplaćivali postotke od transfera. Mamić je dobro zaradio od prodaje Cesara, Leke, Vukojevića, Čale i posebno Dejana Lovrena (8 milijuna eura).

U tom periodu je shvatio koliko je bitno povezati se s političarima na vlasti pa je u ime Dinama pozivao ljude da glasaju za HDZ i Ivu Sanadera. Ubrzo je u klub kao trenera doveo i brata Zorana pa su Mamići bili u svim porama Maksimira.

Ropski ugovor s Eduardom

Prvi problemi za Mamića počeli su 2014. godine. Eduardo da Silva se pobunio protiv ropskog ugovora po kojem je Mamiću morao plaćati 25 posto svega što zaradi. Spas iz okova ropstva potražio je na sudu.

Općinski sud u Zagrebu je 2014. godine proglasio ništavim ugovore Zdravka Mamića i njegovog sina Marija, kojima su dobili pravo na četvrtinu svih Da Silvinih prihoda do kraja karijere.

Županijski sud je 2015. godine poništio tu presudu, na što je Eduardo najavio da će se žaliti Vrhovnom sudu i FIFA-i. Na kraju su se Eduardo i Mamić izvansudski nagodili.

Slijedio je skandal s prisluškivanjem u što je bila upletena i bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Za vezu Mamića i Kolinde saznalo se kada je SOA prisluškivala Mamića koji joj je organizirao rođendansku proslavu. Predsjednica se tada razbjesnila na Dragana Lozančića, šefa SOA-e, koja je prisluškivala Mamića. Posredno je prisluškivana i predsjednica države, a da o tome nije bila obaviještena, zbog čega je ona tražila smjenu šefa SOA-e.

Te 2015. krenula je i prva velika akcija policije. Porezna uprava je podnijela prijavu zbog sumnje da su braća Mamić počinili kaznena djela primanja i davanja mita, utaje poreza i zloupotrebe povjerenja u gospodarskom poslovanju.

FBI raskrinkao Mamića

Mamićima je presudilo pranje novca u Švicarskoj preko kompanija koje glase na ime sina Marija Mamića, a tu je ključnu ulogu odigrao FBI.  Istražitelji FBI-ja su u okviru istrage o pranju novca pronašli trag o financijskim transakcijama preko off-shore kompanije koje posreduju u nepostojećim transferima igrača i o tome obavijestili švicarske kolege.

Istraga u kantonu Obwalden, kako su u posebnom izvještaju DORH-u naveli tamošnji istražitelji, otkrila je najmanje 10 milijuna eura koji su preko tvrtke Rasport Management AG iz Alpnacha Mamićeva sina Marija raspršeni na različite krajeve svijeta: u Veliku Britaniju, Belize, Jamajku, Hong Kong, Ujedinjene Arapske Emirate, Panamu, Gibraltar i Švicarsku.

Ta Mamićeva financijska operacija tek je dio novčanih tokova vezanih uz nogometni klub Dinamo, pojasnili su Švicarci.

Švicarska viša državna odvjetnica Esther Omlin nakon završetka istrage, za lokalne medije, izjavila je da “imaju posla s nečim što se može nazvati gospodarskim kriminalom grublje vrste”.

Plan je bio kupnja Dinama

U medijima se spekuliralo da su Mamići tako legaliziranim novcem planirali privatizirati Dinamo. Na već viđen hrvatski način – novcem izvučenim iz kluba kupiti taj klub, kao što je to učinjeno s nemalim brojem tvrtki u Hrvatskoj.

Revizorska kuća PriceWaterhouseCoopers tada je procijenila je da vrijednost nogometnog kluba Dinamo iznosi između 25 i 35 milijuna eura.

U ljeto 2015. USKOK je podigao optužnicu, a dvije godine kasnije su osuđeni na zatvorske kazne – Zdravko na 6,5 godina, a Zoran Mamić na četiri godine i 11 mjeseci. Proglašeni su krivima za izvlačenje 117 milijuna kuna iz Dinama. Dan uoči izricanja pravomoćne presude, 5. lipnja 2018., Zdravko Mamić je pobjegao u BiH, a kasnije mu se pridružio i brat Zoran.

Kroz iduće četiri godine vladao je Dinamom preko svojih ljudi u klubu, ali je i tome došao kraj.  Što će dalje biti s Mamićima teško je reći, ali su dani njihove vladavine u Dinamu po svemu sudeći odbrojani.

M.Marković /Foto: Facebook