Dok se mediji i pojedini oporbeni političari, s jedne strane, te Hrvatska turistička zajednica i Ministarstvo turizma, s druge strane, spore oko toga je li ili nije ovogodišnja turistička sezona podbacila, stručnjaci i znanstvenici upozoravaju na loš općeniti, dugoročni trend hrvatskog turizma.
Akademik Nikola, svjetski priznati hrvatski arhitekt i predsjednik Znanstvenog vijeća za turizam Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, upozorava da se nama turizam događa, da je turizam u Hrvatskoj “ponajmanje smišljeno vođen proces” te da “njegovo uporište nije u našim sposobnostima i ‘strategijama razvitka’ već u tome što nam je Bog u posjed ustupio particelu koju je čuvao za sebe”.
“Upitajmo se s kakvom odgovornošću mi njome gospodarimo? Naša zemlja postaje sve više globalnim turističkim poprištem u kojem je i prostor i turizam svakim danom sve manje naš. Kako smo izgubili banke, osiguravajuća društva, energetiku, komunikacijske sustave i drugo, tako sada ostajemo bez turizma koji, kao gospodarstvo, izmiče iz naših ruku. Naš prostor koji predstavlja našu metaforičku naftu sve više crpe drugi”, upozorava akademik Bašić u intervjuu Večernjem listu.
Bašićeva djela su ‘Morske orgulje’ i ‘Pozdrav suncu’ u Zadru, Šetnica Sv. Ante u Šibenskom kanalu koje svakodnevno posjećuju deseci tisuća posjetitelja.
Potkrijepljujući to svoje upozorenje od dodaje: “Hrvatskim Jadranom, prema napisima iz medija, krstari 40% svjetske čarter flote, a nautički turizam u ukupnom bruto prihodu od hrvatskog turizma sudjeluje s nevjerojatnih 1%. Pretpostavlja se da 90% čarter flote drže tvrtke sa sjedištem u inozemstvu, gdje se, nakon plaćanja veza i pristojbi, ostvaruje glavnina prihoda, plaćaju porezi i zadržava profit.
To znači da je naš prostor poligon za tuđi biznis koji ga u pohlepi za profitom bezdušno i nepovratno ‘troši’. Zanimljivo bi bilo znati koliki prihod od ‘našeg’ nautičkog turizma ostvaruju oni koji nam dovode svjetsku elitu samo do pučinskih otoka pa najčešće i ne znamo tko nam dolazi u zemlju.”
Po njegovim riječima, i u tzv. privatnom smještaju stvari se mijenjaju, opet na štetu domaćih ljudi i hrvatskog gospodarstva u cjelini.
“Što je danas privatni smještaj? Je li to smještaj u obitelji, kako neki predlažu da bi se trebao zvati. Sigurno nije. Sve je manje autentičnih obitelji koje pružaju takav smještaj. Takozvani privatni smještaj postao je globalni biznis u kojem sve manje sudjeluje lokalno stanovništvo. U igru su se ubacili novi igrači, mnogi od njih s adresama u inozemstvu, čije investicijske standarde urođenici ne uspijevaju slijediti pa je domicilni smještaj postao turistički nekonkurentan i sada služi za zbrinjavanje građevinskih radnika, sezonskog ugostiteljskog osoblja i zaposlenika kod profesionaliziranih domaćih ili stranih iznajmljivača soba i apartmana”, ističe akademik Bašić.
“Tako smo, u perfidnoj spirali suvremenog neokolonijalizma zatvorili krug: status gospodara u vlastitoj zemlji morali smo zamijeniti služenjem, sve češće i u tuđini. Ispunilo se zloslutno proročanstvo mojeg lucidnog kolege Mie Gamulina koji je početkom devedesetih nagovijestio bolnu spoznaju kako nismo dovoljno bogati da bismo mogli zadržati vlasništvo nad ovom lijepom i vrijednom zemljom.
To ukazuje na činjenicu da Hrvatska u odnosu na turizam i prostor, a to su dva komplementarna sustava, još uvijek nije artikulirala svoj primarni nacionalni interes”, izjavio je akademik Nikola Bašić za Večernji list.
R..I. /Footo: Croatian Heritage Foundation
