Ana Lederer: ‘Crvena zvijezda na Riječkom neboderu nije umjetnički nego politički čin’

“Iz karijere ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek pamtit ću zabranu bankomata u rodnom joj Dubrovniku  kao jedinu odluku koju je donijela.”

“Crvena zvijezda na riječkome neboderu nije nikakav-umjetnički nego politički čin, dio političkoga programa Europske prijestolnice kulture Rijeke u režiji Obersnela i njegova tima za kulturu, što zamagljuje javnost dociranjima o umjetnosti/slobodi i riječkoj povijesti kao metafori za povijest čitave Europe te floskulama o programskim pravcima – iako je očito pravac samo jedan”, upozorava Ana Lederer, bivša pročelnica grada Zagreba za kulturu, u razgovoru za Hrvatski tjednik o postavljanju skulpture crvene petokrake na Riječki neboder, djelo kršćanskog arhitekta Umberta Nordija, danas zaštićeno kulturno dobro.

Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek ne vidi problem pozivajući se na umjetničke slobode. “Živimo u demokratskoj državi u kojoj nećemo cenzurirati umjetnike’”, kaže ministrica.  Reagirat će tek ako  dobije zahtjev Konzervatorskog odjela u Rijeci o tome smije li se nešto ili ne raditi na zaštićenom spomeniku kulture.

“Usprkos svim europskim rezolucijama o osudi nacizma i komunizma kao jednako totalitarnih režimima, u našemu Europskom gradu kulture ta je jugokomunistička baština i živa i agresivna. Gledano stručno, radi se i o mogućoj estetskoj devastaciji kulturnoga dobra, ali u Hrvatskoj to ne bi bila ni prva ni zadnja. (Primjerice, gledamo i PVC prozore na zidovima Dioklecijanove palače.)”, ističe Lederer.

“U političkome i ideološkom smislu ministrica Nina Obuljen Koržinek najvjernija je Plenkovićeva sljedbenica i suradnica; zadivljuje kako je anestezirala prostor kulture i kako u gotovo četiri godine nije napravila baš ništa za kvalitativnu promjenu postojećega sustava trudeći se biti nevidljivom. Ona je zapravo osigurala kontinuitet kulture HNS-ove ministrice Andree Zlatar Violić.

Drugim riječima, izgubili smo u zbroju mnogo godina pa bi se moglo reći kako je riječ o kontinuitetu nečinjenja. Ali što je onda činila osoba bez ideje? Hranila postojeći sustav, njegovala odabrana područja i ljude prema svojim interesima i ideološkim potrebama Plenkovićeve vlasti: loša medijska politika, HRT pod kontrolom i programski nikad gori, slučaj EPK Rijeka (koji će tek imati svoj završni čin kad se podvuku računi, a od projekata ne ostane ništa), HAVC, Hrvatski povijesni muzej u ladici, isti način financiranja kulture, sustavna ignorancija mišljenja samostalnih umjetnika o Zakonu na koji je potrošila mandat…

Lista je dugačka. Većina iz tzv. kulturnoga miljea sve ovo vrijeme nije rekla ni slova. Zapravo, pamtit ću zabranu bankomata u rodnom joj gradu kao jedinu odluku koju je donijela.”, podsjeća.

O izjavi Kreše Beljaka kojom odobrava Udbaške likvidacije

“Izjava Kreše Beljaka zastrašujuća je i zabrinjavajuća, a isto tako i njegova tzv. isprika, po svemu na tragu njegovih brojnih političkih izjava.

Međutim, komentar premijera Plenkovića u tipičnom za njega hladnom elegantnom bruxelleskom stilu trebao bi nas zabrinjavati kad ne bismo znali da u biti nikakav odnos nema, a i ne može ga imati prema komunističkom naslijeđu. Njega to dubinski ne zanima i ne zabrinjava, kao ni ministricu – njihovi su činovnički interesi i pogledi upereni samo u osobnu budućnost”, zaključuje Ana Lederer.

R.I /Hrvatski tjednik /Foto:press