Iako su demografi u Hrvatskoj upozoravali da je broj stanovnika u Hrvatskoj pao ispod 4 milijuna, javnost je s nevjericom i šokom dočekala prve rezultate Popisa stanovništva koji pokazuju da u Hrvatskoj živi svega 3.888.529 stanovnika.
Zbog pandemije covida Popis je odgođen za pet mjeseci, te je proveden prema stanju na dan 31. kolovoza 2021. Novost je bila i mogućnost samostalnog popisivanja u elektronskom obliku. Iako je dvaput produžavan rok popisa, bilo je građana koji su prigovarali da nisu uopće popisani.
Ne treba zanemariti tu činjenicu, stoga treba prikupiti svako zrno u žitnicu ukupnog broja stanovnika koji su na dan 31. kolovoza 2021. živjeli u Hrvatskoj. Treba, međutim, znati da nipošto nije riječ o takvom broju koji bi doveo u pitanje vjerodostojnost samoga popisa, kao i činjenicu da nas je uistinu osjetno manje. Uz rijetke izuzetke, gotovo sva naselja, gradovi i općine zabilježili su pad stanovnika. U nekim je županijama, poput Sisačko – moslavačke i Vukovarsko – srijemske zabilježen iznimno veliki pad.
Državni zavod za statistiku postupno će objavljivati i druge podatke, pa tako i o dobnoj strukturi stanovništva. Nema nikakve dvojbe da će podatci pokazati ubrzano starenje stanovništva, s osjetno manjim udjelom žena u fertilnoj dobi, što je generator daljnjeg ubrzanog pada stanovništva.
O prvim rezultatima popisa hrvatski mediji su podosta pisali, pa ćemo se na tome zaustaviti.
Ispod radara javnost uglavnom promiču detaljni podatci i prirodnom kretanju stanovništva, tj. o broju rođenih i umrlih.
Prema prijevremenim rezultatima u 2021. broj živorođenih iznosio je 36.505, što je nešto više u odnosu na prethodnu godinu. Istodobno zabilježili smo do sada najveći broj umrlih, čak 63.611, što je za preko 10 tisuća više u odnosu na prosječan godišnji broj umrlih. Taj povećani broj uglavnom se poklapa s brojem umrlih zbog covida.
S obzirom da su podatci o prirodnom kretanju za 2021. privremeni te da još nema podataka o njihovoj strukturi, zadržat ćemo se na analizi rezultata za 2020. godine.
Hrvati – iznad prosjeka
U 2020. u Hrvatskoj je po prvi puta broj rođene djece pao ispod 36 tisuća, iznosio je točno 35.845. Broj umrlih u istoj godini iznosio je 57.023, što je porast od oko pet tisuća, a što odgovara broju umrlih od covida u 2020. godini. Prirodni pad u toj je godini iznosio je čak 21.178. Vitalni indeks (broj živorođenih na 100 umrlih) iznosio je 62,9.
Udio rođenih prema redu rođenja slična je onom iz prethodnih godina. Od navedenog broja prvorođenih je 15.850 ili 44,22 posto, drugih po redu 12.162 ili 33,93 posto, a trećih i više 7.453 ili 20,79 posto.
Iz navedenih podataka jasno proizlazi da je jedina mogućnost kakvog takvog demografskog oporavka prirodnim putem povećani broj treće i više rođene djece. U tom smislu je zagrebački gradonačelnik učinio golemu štetu ukidanjem mjere roditelja odgojitelja za one roditelje koji su se odlučili na treće ili više djece.
Zanimljivi su podatci o broju i udjelu živorođenih prema nacionalnosti majke. I u 2020. godini udio djece hrvatskih majki nešto je veći od udjela Hrvata u ukupnom stanovništvu.
Od ukupno 35.845 živorođenih u Hrvatskoj u 2020. njih 33.270 su djeca hrvatskih majki, što čini 92,82 posto ukupnog broja živorođenih. Broj umrlih Hrvata u istoj godini iznosio je 47.585, što čini 83,45 posto ukupnog broja umrlih. Iako nizak, vitalni indeks kod Hrvata bio je viši od ukupnog prosjeka i iznosio je 69,9.
Ukupan broj živorođenih koji su se izjasnili kao pripadnici nacionalnih manjina iznosio je 2073, odnosno 5,78 posto. Broj umrlih iznosio je 5268 ili 9,24 posto ukupnig broja umrlih. Vitalni indeks pripadnika nacionalnih manjina bio je 39,4.
Majke koje se nisu nacionalno izjasnile u 2020. godini rodile su 104 djece, a za 398 djece nepoznata je nacionalne pripadnost majke!
U skupini nacionalnih manjina najviše je djece romskih majki 674 ili 1,88 posto, te srpskih majki 586, odnosno 1,66 posto. Kod umrlih brojka je posve drukčija.Ukupno je evidentirano svega 88 pripadnika umrlih pripadnika romske manjine.
Treba međutim imati u vidu činjenicu da je među umrlima zabilježen izrazito velikih broj onih čija je nacionalna pripadnost nepoznata, njih čak 3950, odnosno čak 6,93 posto, što može dati iskrivljenu sliku stvarnog broja umrlih u pojedinim skupinama.
Međutim, nesporno je da je romska manjina najvitalnija, s najpovoljnijim omjerom urođenih i umrlih, dok srpska manjina, kao i neke manjine s manjim udjelom u ukupnoj populaciji bilježe vrlo nepovoljan omjer rođenih i umrlih.
Broj umrlih pripadnika srpske manjine bio je čak 3760, odnosno 6,94 ukupnog broja umrlih. To znači da je vitalni indeks kod Srba bio vrlo nizak, svega 15,5. To ukazuje da je srpska manjina izrazito stara, sa malim udjelom žena u fertilnoj dobi.
Od pripadnika nacionalnih manjina koji bilježe nešto značajnijih broj živorođenih su Albanci sa 179 živorođeni i 96 umrlih, što daje vitalni indeks od 186,4, te Bošnjaci sa 178 živorođenih i 146 umrlih, što daje vitalni indeks od 121,9.
Slijede Mađari sa 71 živorođenih, Talijani sa 70, Česi 49, Slovaci 33, Ukrajinci 22 itd.
Iz svega navedenog možemo zaključiti da je ukupno stanovništvo u Hrvatskoj staro, sa sve manjim udjelom žena u plodnoj dobi, što se odražava i u kontinuiranom padu broja živorođenih.
Već 60-ih godina u Hrvatskoj je tzv. stopa ukupnog fertiliteta (total fertility rate) pala ispod razine koja osigurava jednostavno obnavljanje stanovništva. (Stopa ukupnog fertiliteta jest prosječan broj živorođene djece koju bi jedna žena rodila u fertilnoj dobi života (15 – 49 godina) i mora iznositi najmanje 2,1.)
Drugog puta nema
Mi dakle gotovo 60 godina izumiremo. Ti procesi pojačani su golemim demografskim gubitcima neposredno nakon Drugog svjetskog rata (Bleiburg i Križni put) i neprekidnim iseljavanje najvitalnijeg stanovništva. Ipak sve do 90-ih imali smo veći broj rođenih od umrlih, zato što je stanovništvo bilo relativno mlado, s značajnim udjelom žena u plodnoj dobi. Početkom 90-ih ‘istopila’ nam se relativno povoljna dobna struktura i krenuli smo u prirodnu depopulaciju, tj. veći broj umrlih od rođenih.
Svoditi, dakle, depopulaciju na procese nakon 90-ih, a pogotovo na zadnjih deset godina, znak je potpunog nepoznavanja demografskih procesa.
Zabrinjavajuća demografska kretanja traže konsenzus svih političkih opcija, kako bi se zaustavili ovakvi demografski procesi. Istina, usporava se golemi val iseljavanja, koji je započeo prije desetak godina, ali njegovi ožiljci ostaju. Teško možemo očekivati značajnije useljavanje stanovništva iz zemalja srodnog kulturološkog i civilizacijskog kruga. Preostaje nam glavni naglasak dati na poticaje za prirodnom revitalizacijom stanovništva, osiguravanjem uvjeta kako bi se mladi ljudi lakše odluči na brak, kao i na veći broj djece.
To nekima možda izgleda nemoguća misija, ali drugog puta nema, ako želimo opstati kao narod i kao država!
Marijan Križić/Foto: Laudato.hr
Bivši ministar zdravstva Vili Beroš iz istražnog je zatvora u petak uputio predsjedniku Sabora zahtjev za aktivacijom saborskog mandata osvojenog na…
Zvonimir Boban dobio je dugogodišnji spor s AC Milanom oko smjene s mjesta sportskog direktora…
U Nyonu je održan ždrijeb četvrtfinala Lige nacija. Ždrijeb je odlučio da Hrvatska za Final…
Komentiraj