Lokalni izbori su završeni i prebrojavanje se bliži kraju u većini mjesta u BiH. Zaključak je kako se nisu donijeli ništa novo. Gotovo sve je ostalo isto, a potrošeni su milijuni eura.
U općinama i gradovima s hrvatskom većinom nigdje nije došlo do promjene osim u općini Žepče gdje je umjesto Hrvata za načelnika izabran Bošnjak iz SDA Suvad Hadžić koji je dobio oko 300 glasova više od HDZ-ovog kandidata Mate Zovke. Razlog tomu je raskol u HDZ-u.
Zdravko Marošević je izabran za načelnika Vareša kao kandidat Hrvatskog demokratskog saveza. Od hrvatske oporbe općina Prozor-Rama ostaje u rukama dr. Joze Ivančevića, predsjednika Ramske narodne stranke, kao i Tomislavgrad u rukama Ivana Buntića, kandidata Hrvatskog nacionalnog pomaka. Od ostalih oporbenih stranaka u hrvatskom narodu nitko nije uspio napraviti promjene.
Tijesna se utakmica za gradonačelnika vodila u Livnu gdje je kandidat HDZ-a Darko Čondrić osvojio 49,82%, a Mate Vukadin ispred HDZ1990, 40,18% glasova. No, Čondriću neće biti lako upravljati Livnom jer hrvatska oporba HDZ1990, Pomak i Neovisna Dalićeva lista imaju većinu u Skupštini grada.
HDZ BiH nema većinu niti u jednoj općini u Herceg-bosnaskoj županiji. Hrvatska oporba će imati više vijećnika i u Livnu, i u Tomislavgradu, i na Kupresu, pa čak i u Glamoču, Drvaru i Grahovu. Zajedništvo Pomaka, HDZ1990 i nekih sitnih stranaka i lista pokazalo se uspješnim.
Jalova i razjedinjena oporba u ZHŽ-u
Što se tiče Županije Zapadno-hercegovačke u općinama i gradovima na vlasti ostaju HDZ-ovi (grado)načelnici, ali i većina u vijećima. Jedini zapažen rezultat ŽZH-u postigao je Tomo Bandić iz Hrvatske republikanske stranke u Grudama. On je uspio mobilizirati mlađe birače da mu iskažu povjerenje.
Dobio je kao kandidat za načelnika Gruda 41,77% što je iznenađujuće dobar rezultat obzirom da nije imao gotovo nikakvu logistiku, protiv HDZ-ove mašinerije i moćnih grudskih privrednika. Bandićeva će stranka u iduće četiri godine u Vijeću imati šest vijećnika. Ako budu agilni kao što je Bandić u županijskoj Skupštini to će značiti veliki rast Republikanaca u Grudama, pa možda i preuzimanje vlasti za četiri godine, posebno stoga što se radi o mlađoj populaciji.
U Ljubuškom i Posušju HDZ je deklasirao oporbu pa se postavlja pitanje ima li uopće smisla ovakvo oporbeno djelovanje hrvatskih stranaka u buduće?
U Širokom Brijegu je bljesnuo HSP dr. Ante Starčević koji je osvojio tri vijećnika u Vijeću grada. No, sve je to jalovo te ovako razjedinjena oporba (tri pravaške opcije) nema nikakva smisla postojanja. HDZ uzima po 70, 80 posto što dovodi do besmisla izlazak na izbore. Oporba u nekim mjestima ne ide nikako sa svojim kandidatom za (grado)načelnika što najbolje govori u kakvom se stanju raspada oporba nalazi.
Ni u jednoj općini oporbene stranke nisu imale zajedničkog kandidata za (grado)načelnika!? Neki od čelnika oporbenih hrvatskih stranaka stave sebi za cilj samo ući u vijeće s jednim ili dva mandata kako bi mogli biti članovi Hrvatskoga narodnoga sabora BiH. Potom od HDZ-a traže uposlenje sebe ili nekoga od svoje rodbine čime zadovolje svoje političke apetite.
Uglavnom su to nesituirani „lokalni političari“ ili oni koji su upali u kockarske i slične dugove pa ovise od tuđe financijske pomoći. Njima politika služi za sitni osobni interes. Ljudi su to prozreli i zato u malom broju izlaze na izbore, osobito mladi. Tako je primjerice u Posušju od 15 064 glasača svoje biračko pravo iskoristilo samo 4 814 njih, dakle manje od 30 posto.
U Mostaru 1.911 praznih listića i 1958 išaranih?!
U Hercegovačko-neretvanskoj županiji HDZ BiH je također pomeo oporbu. Jedino im je u Čapljini muke zadao Pero Previšić predsjednik Čapljinske neovisne stranke koji je kao kandidat za gradonačelnika osvojio 2 738 glasova, ili 30,91%. Njegova je stranka osvojila šest vijećnika u Vijeću Čapljine. Previšić je krađu u Čapljini dokumentirao tako da o regularnosti izbornoga procesa u Čapljini raspravlja Središnje izborno povjerenstvo BiH i moguće je ponavljanje izbora.
Ostalo je sve kako se i predviđalo, s tim da je HSP uspio u Čitluku dobiti dva mandata i tako se vratiti na političku pozornicu. Hrvatska republikanska stranka Slavena Raguža je u Mostaru osvojila tri vijećnika. Očekivalo se više. Ono što je poruka ovih izbora su 1.911 praznih listića u Mostaru i malo više, 1958 nevažećih išaranih listića. To je zajedno skoro 10 posto protestnih glasova onih koji su očito morali izaći izići na izbore, ali nisu željeli za vladajuće, dok su u oporbi prepoznali dovoljno snage za promjene. Na išaranim nevažećim listićima uglavnom stoji ispisano „lopovi“, „ovo je demokracija“ i tome slično. Zanimljivo je da je otprilike podjednak broj nevažećih listića i na lijevoj, uvjetno kazano bošnjačkoj strani grada, i na desnoj, uvjetno kazano hrvatskoj strani Mostara. Ako dodamo da je u Mostaru izlaznost bila svega 43 posto, te da je 13 000 Mostaraca manje izašlo na izbore nego 2020., kada je bila korona, to je jasan pokazatelj i signal da nešto nije u redu.
Unatoč takvoj maloj izlaznosti HDZ je uspio popraviti rezultat pa je s 13 vijećnika skočio na 15 te će s SDA imati većinu u Vijeću i dobiti svoga gradonačelnika. To će, kako je dr. Dragan Čović već rekao, biti opet dr. Mario Kordić koji je uradio odličan posao u gradu Mostaru u zadnje četiri godine. Prije svega to se odnosi na gradnju Hrvatskoga narodnog kazališta i Gradske dvorane. To pokazuje i njegov broj osvojenih glasova 10.643, dok je njegov protukandidat Đani Rahimić (SDA) osvojio 8.306 glasova. Ne treba ni spominjati da je HDZ pomeo konkurenciju u Neumu, Ravnom, Čitluku, dok je jedino od svih mjesta u HNŽ-u u Prozor-Rami Jozo Ivančević uspio ponovno osvojiti mjesto načelnika.
Zaključak svega bi mogao biti da je u rukama hrvatske oporbe ostala Prozor-Rama i Tomislavgrad, dok je osvojen Vareš. Borba se vodila samo u Livnu i Čapljini, dok je sva ostala mjesta opet uvjerljivo osvojio HDZ. Tomu nije pridonio jak HDZ, nego jalova i razjedinjena hrvatska oporba.
Ujedinjeni oporba barem bi mogla igrati utakmicu s HDZ-om. Ovako je sve predosadno i besmisleno. Zbog toga i tako slaba izlaznost birača.
Josip Milić/Foto: HDZ.BiH
