Ukrajinska ofenziva je ušla u treći tjedan. Započela je 4. lipnja južno od grada Velika Novosilka. U svojim profesionalnim i objektivnim analizama, među rijetkima sam ukazao na nestvarna i nerealna očekivanja od ukrajinske ofenzive.
Ukazao sam na činjenicu da su analize naših „hibridnih vojnih analitičara“ i analitičara presklonih Ukrajini samo skupina lijepih nerealnih želja. Jednako tako sam ukazao da su neutemeljena glorificiranja snage ukrajinske sposobnosti i snage zapadnog naoružanja nerealna. Prisjetimo se sramotnog i ponižavajućeg povlačenja NATO snaga iz Afganistana. Imali su još sofisticiranije naoružanje i vojnu opremu.
Kako vrijeme prolazi , sve je jasnije da nešto nije kako treba, barem ne u odnosu na javno proklamirane želje i ciljeve koji su iznosili najviši politički dužnosnici Ukrajine. Za koju je ukrajinski predsjednik Zelenski tvrdio da će biti tako snažna da će doći sve do Krima. Rezultati ukrajinske ofenzive su više nego skromni.
Navodno je oslobođeno osam sela, ali je dobar dio tih rubnih mjesta zadnjih dana prelazio iz ruke u ruku. Ukrajinske snage se nisu uspjele probiti do glavnih obrambenih linija za koje je Rusija imala nekoliko mjeseci da ih pripremi. 19. lipnja, Institute for the Study of War (ISW) u redovnoj dnevnoj analizi događanja u Ukrajini objavio je da bi ukrajinska vojska mogla pauzirati ofenzivu, pozvavši se na izjavu šefa estonske vojnoobavještajne službe, pukovnika Marga Grosberga.
On je na redovnoj novinskoj konferenciji 16. lipnja izjavio da se ne može očekivati da će ukrajinske snage izvesti veću ofenzivu u narednih tjedan dana. Američki Wall Street Journal je 17. lipnja objavio analizu u kojoj se tvrdi da su ukrajinske snage uglavnom obustavile ofenzivna djelovanja dok zapovjednici ne smisle kako dalje.
I to bi uglavnom bilo sve od dosadašnjeg dijela ofenzive za koju je predsjednik Zelenski tvrdio da će biti tako snažna da će doći sve do Krima.
Kako trenutno stvari stoje, Ukrajinci bi bili presretni da dođu do nekog većeg mjesta, recimo Vasilivke. Ali za sada od toga nema ništa. Prema tvrdnjama, američkih vojnih analitičara Ukrajina je u ofenzivi pretrpjela velike gubitke u ljudstvu te naoružanju i vojnoj opremi. Ukrajina nije uspjela kopirati našu „Oluju“ Nije sporno da je ukrajinski vojni vrh uz pomoć NATO saveza imao namjeru planirati i provesti ukrajinsku ofenzivu po uzoru na našu veličanstvenu vojnoredarstvenu operaciju „Oluja“. Nažalost to nisu uspjeli.
Puno je razloga zašto to nisu uspjeli.
Prvi razlog je nedovoljna obučenost devet jurišnih brigada pješaštva i dvije do četiri oklopno- mehanizirane brigade obučene i naoružane najnovijim zapadnim naoružanjem.
Drugi razlog je precjenjivanje snage i sposobnosti ukrajinske vojske za operativna napadna djelovanja odnosno podcjenjivanja operativne sposobnosti ruske vojske u obrambenom djelovanju. Budimo realni obučenost ukrajinskih vojnika u tih devet jurišnih brigada je nedovoljna. Za mjesec do dva dana obuke ne može se dobiti vrhunska obučenost i spremnost koju su imali pripadnici naših gardijskih brigada i specijalnih postrojbi za „Oluju“.
Ukrajinski i NATO stručnjaci očito nisu planirali niti izveli ukrajinsku ofenzivu poput naših planera i snage Hrvatske vojske.
Kako smo planirali i proveli „Oluju“ Vojnoredarstvenom operacijom Oluja, u samo 84 sata, oslobođeno je više od 11.000 četvornih kilometara dotad okupiranog područja, Hrvatska vojska ostvarila je sve zacrtane ciljeve i omogućila ostvarenje hrvatske samostalnosti, neovisnosti i slobode.
“Oluja” je uz “Bljesak” ključna operacija koja je dovela do kraja Domovinskog rata. 5. kolovoza 1995. godine operacijom Oluja u hrvatski ustavnopravni poredak vraćen je cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije. Nakon početnog djelovanja snaga Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i uništenih neprijateljskih sustava veze te topničke pripreme po vojnim ciljevima, hrvatske snage krenule su u akciju istodobno iz 30 pravaca na bojišnici dugoj 600 kilometara.
Udarnu snagu na glavnim pravcima napada činile su gardijske brigade, potpomognute specijalnom policijom Ministarstva unutarnjih poslova i Hrvatskim gardijskim zdrugom te domobranskim i pričuvnim postrojbama. Bila je to, u taktičkom i strateškom smislu, vojna operacija koju će zahvaljujući svojoj originalnosti i uspješnosti izučavati brojni vojni analitičari. Glavni smjerovi napada bili su s Dinare i Velebita u pravcu Knina.
Već u operaciji “Ljeto 95” stvoreni su preduvjeti da s vrhova Dinare prema Kninu krenu 4. i 7. gardijska brigada. S druge strane, s Velebita preko Svetog Roka silovito su u pravcu Knina prodirale Specijalne postrojbe MUP-a. U samo 84 sata vojno-redarstvene operacije Oluja, u kojoj je bilo angažirano gotovo 200 tisuća hrvatskih vojnika, smrtno je stradalo 239 osoba, 1430 osoba je ranjeno, a dvoje branitelja je nestalo. Što dalje Ukrajini preskloni vojni analitičari uporno, naravno i naši , tvrde da general Zalužni “oblikuje bojište”. Naravno da ovom novom vojnom kovanicom umanjuju neuspjehe ofenzive.
Pritom ne nalaze potrebu da pobliže objasne kako se to “oblikuje bojište” jer ukrajinska vojska trenutno čini sve što bi inače činila da nema ofenzive. Uz tu kovanicu „oblikovanja bojišta“, lansirali su i kovanicu „strateškog zastoja u ofenzivi“. Temeljno pitanje je koliko Ukrajina ima u rezervi pričuvnih snaga od navedenih devet jurišnih brigada pješaštva i dvije do četiri oklopno- mehanizirane brigade obučene i naoružane najnovijim zapadnim naoružanjem , za nastavak ofenzive.
Neki pokazatelji ukazuju da su do sada angažirali preko 50 posto tih snaga uz skromne učinke. Daljnji neuspjesi ukrajinske vojske se mogu vrlo loše odraziti na njezinu operativnu sposobnost. Možda general Zalužni ipak ima nekog asa u rukavu.
Pero Kovačević/Foto:Shotterstock
