ANTE GLIBOTA, porijeklom iz iz Slivnog u Zabiokovlju, 1969. je godine završio Ekonomski fakultet u Zagrebu. S Vladimirom Veselicom 1970. je pokrenuo Hrvatski gospodarski list (HGG), glasilo koje je studiozno ukazivalo na izvorišta gospodarske eksploatacije Hrvatske. Dvije godine poslije završio je u zatvoru.
U siječnju 1972. je godine za progona hrvatskih proljećara Udba ga je uhitila. Bio je najmlađi u skupini intelektualaca koji su završili na robiji: Franjo Tuđman, Vlado Gotovac, Marko Veselica, Vlatko Pavletić, Šime Đodan, Hrvoje Šošić, Jozo Ivičević, Zvonimir Komarica i Ante Bačić
Nakon što je odrobijao, nije mogao naći budućnost u Hrvatskoj, jer je režimu bio nepoćudan. Otišao je u emigraciju u Francusku. Ondje je napravio vrlo plodnu karijeru kao autor studija, izdavač, galerist, povjesničar umjetnosti, teoretičar arhitekture i kolekcionar, kurator prestižnih umjetničkih manifestacija (u Francuskoj i diljem svijeta).
Bio je direktor Paris Art Centra od 1979. do 1994. godine. Za rad kao kurator na području umjetnosti i arhitekture, multimedijalnih aktivnosti, dobio je međunarodna priznanja za znanstveno, intelektualno i umjetničko stvarateljstvo.
Glibota se ubraja se među Hrvate s najvećim brojem objavljenih naslova na stranim jezicima. Od 1985. član je Europske akademije znanosti, umjetnosti i književnosti u Parizu i počasni član Američkoga instituta za arhitekturu.
Prije točno 45 godina, 11. siječnja 1972., uhićeni su politički i intelektualni predvodnici Hrvatskog proljeća, među kojima ste bili i Vi. Kakva su Vaša sjećanja na to jutro kad ste uhićeni?
Taj dan je za mene počeo priličito rano, jer već u 4 i pol sata ujutro, su mi nagrnuli nekolicina udbaša u spavaću sobu, od kojih dvojica utegnutih u kožnatim kaputima i šeširima, poput onih vizualnih karikatura u Gebesovoj manira, vidljivih na filmskim rekonstrukcijama perioda minhenskih pivnica. Naravno, ogroman šok, za prvi mah koji će biti kratkog vijeka.
Oni su mi kao prvi čin odmah pokazali moje dvorište da nebih eventualno pokušao bježati, jer su ispod prozora kuće u Bosanskoj br 10, već opkolili i čuvali sa svih strana, još nekolicina tih udbaša i kosovaca.
Jedan od “gebelsovaca” istupio je obraćajući se meni: “druže, ja imam nalog da izvršimo pretres vašeg stana, da vas uhapsimo i privedemo istražnom sucu, zbog vašeg kontrarevolucionarnog rada! Imate li vatrenog ili drugog oružja?” Odgovorih, nemam, još uvijek sjedeći na mom krevetu, u noćnoj košulji, postavljajući protupitanje: “Zar ništa manje, ni više, nego zbog kontrarevolucije”? Ostajem bez odgovora, očito zbog prirode mog ironičnog pitanja.
Počeo je pretres mog stana i svaka knjiga iz već pozamašene biblioteke, dokumentacija, moji rukopisi, su detaljno pregledavali u dvije ekipe, jedna poslije druge. Naravno, bilo mi je vidljivo i jasno, da su dvije službe nazočne, a da jedna drugoj nije vjerovala.
Dio dokumentacije su mi oduzeli i do dana današnjeg mi je nisu povratili, iako sam to u nekoliko navrata tražio i od Ivana Penića i Jarnjaka, ministara unutrašnjih poslova RH.
Pretres je završio oko 11 sati, poslje čega se kolona od 3 policijska Landrovera uputila prema zatvoru u Petrinjskoj ulici u Zagrebu. Ukliješten između dvojice udbaša prolazimo u koloni kazališnim trgom, prekrasan sunčani dan, zaista beli Zagreb grad, sa snježnim prekrivačem, modrim nebom, dok se ja približavam tami… Kolona zaustavljena semaforom, kao po nekim čudu se zaustavlja naspram “Zdenca života“ i “Povijesti Hrvata“ ispred zgrade Pravnog fakulteta.
Promatram “Zdenca života“ to remek djelo Mestrovićevih začetaka sa finom naslagom snijega, koje ga čine još ekspresivnijim i snažnijim, poetičnijim. Razmišljam o tom kaosu u kojem sam i sam objektom, razmišljam o mojoj majci, jer mi je otac umro prije mjesec i nešto dana ranije, pitam se kako će joj pasti ova nova vijest o meni, više nego što sam razmišljam o meni samom i mojoj sudbini i posljedicama koje će doći. Dakako, bio je to šok, imao sam 27 godina, pun intelektualnog i domoljubnog zanosa, bio sam u tijeku završetka post-diplomskog studija, vodio sam tajništvo HGG (Hrvatskog Gospodarskog Glasnika), koji je prije tri tjedna zabranjen, i bio tajnik Društva Ekonomista Hrvatske, pisao sam, publicirao, bio na začetcima životne i profesionalne avanture…
Prelazći prag zatvora u Petrinjskoj 18, prisetih se meni dragog i proročkog i ohrabrujućeg S.S. Kranjčevića u “Plani okom”, da unatoč tim nedaćama treba imati nade:
………..
“Sputaše te, stvoriše te roba.
Rad bi živa rinut te sred groba,
Nek nad tobom zagraktaju jata;
Ko’ da nema nade po Hrvata!
……..
Ali zalud- prenut ćeš se dive,
Planut okom – pregnut duše žive,
Grom će grmit za osvetnog sata;
Ima, ima nade po Hrvata!!”
Među uhićenima su uz Vas bili Franjo Tuđman, Marko Veselica, Šime Đodan, Hrvoje Šošić, Vlado Gotovac, Vlatko Pavletić, Jozo Ivičević-Bakulić, Zvonimir Komarica i Ante Bačić. Za što Vas se je teretilo u optužnici?
Sami vidite da po imenima i faktima taj krug osobnosti je bio gremij koji je koncipirao, inicirao i konačno ostvario Hrvatsku Državu! Međutim, vama nije nepoznata formula koju vi ne smijete zaboraviti, da su ljudi koji su stvarali povijest, oženjeni sa nezahvalnošću!!
Oni koji su nas optužili su vidjeli precizno stvari što mi želimo, što je naš krajni cilj, a to je bila dakako Hrvatska Država ! Naravno, u optužnici se to stavlja u evidenciju uz sva ona uvriježena ideološka karikiranja rječnikom proizišlim iz ropotarnica boljševičke terminologije. Grupi se primjerice stavlja na teret da su:
“a) vršili sistematsku i svestranu neprijateljsku propagandu u tisku, na javnim zborovima i na drugi način, kojom su, polazeći od svog kontrarevolucionarnog nacionalističko-separatističkog programa nastojali stvoriti kod radnog naroda SR Hrvatske uvjerenje da je za hrvatski narod jedini politički izlaz da se u Hrvatskoj izvrši nasilna protuustavna promjena postojećeg demokratskog samoupravnog socijalizma i da se Hrvatska nasilnim ili drugim protuustavnim putem izdvoji iz federacije SFRJ.
- b) radi ostvarenja navedenih ciljeva stvorili ilegalnu kontrarevolucionarnu političku organizaciju, koristeći postojeće legalno društvene, kulturne, sportske, pa čak i radne organizacije, a u prvom redu “Maticu hrvatske” i studentsku organizaciju stvarajući u njima organizirana politička jezgra koja su agitaciono, organizaciono i na drugi način djelovala u pravcu ostvarenja navedenih kontrarevolucionarnih ciljeva, i to kako na području SR Hrvatske i SFRJ tako i u inozemstvu, povezujući se s raznim ustaškim i drugim organizacijama u inozemstvu koje imaju za svoj program nasilno izdvajanje Hrvatske iz SFRJ i promjenu njenog demokratskog samoupravnog socijalističkog društvenog sistema.
- c) u namjeri da započnu sa direktnim kontrarevolucionarnim napadom na postojeće društveno i državno uređenje SR Hrvatske u drugoj polovini 1971. godine organizirali i pokrenuli opći štrajk studenata, koji su nastojali, kako agitaciono tako i organizaciono, pretvoriti u generalni štrajk svih radnih ljudi u SR Hrvatskoj, radi potpunog paraliziranja prometa, gospodarskog djelovanja, kao i cjelokupnog normalnog funkcioniranja zivota u SR Hrvatskoj, kao prvu fazu nasilnog obaranja postojećeg društvenog i državnog uređenje SR Hrvatske, ….” Ton je vidljiv, kao i to što je to značilo u tim vremenima…
Kakav je bio ishod Vašeg slučaja?
Moj ishod je bio kao i ostalih mojih supatnika, da po izlasku iz zatvora nisam mogao doći do posla, šikaniran sam, nisam imao nikakvih resursa , pa sam napustio Hrvatsku 1974, kako su to učinili na tisuće drugih maltretiranih hrvatskih domoljuba, prije ili poslje. Nastanio se u Parizu i počeo iz početaka, studirati i raditi u paraleli, stvarati, kreirati obitelj, osigurati egzistenciju i dati obola profesionalnoj planetarnoj karijeri…
Kako danas retrospektivno ocjenjujete ulogu Hrvatskog proljeća u hrvatskoj povijesti?
Mislim da značaj tog perioda hrvatske povijesti nije u dovoljnoj mjeri ni prostudiran od vrsnih povjesničara, analitičara, sociologa, filozofa i da tom periodu još nije data ona analitička dimenzija koji taj period hrvatske povijesti zaslužuje.
Ante Glibota i Ronald Dumas, ministar vanjskih poslova Francuske: razgovor o priznanju Hrvatske 1991. godine
Osobno, sve do sada nisam našao jednu jedinu relevantnu povjesnu studiju koja je iznalizirala i dala valjane zaključke tog segmenta hrvatske povijesti, koji po meni ima jednu apsolutno važnu komponentu da je probudio svijest hrvatske mladeži, svijest i savijest hrvatske kreativne inteligencije, oboružao mentalno hrvatski narod, posijao sjeme buđenja čvrste nacionalne svijesti, pa i unotač teroru komunističke represije, stvorio mentalnu bazu, kako bi se hrvatski narod mogao dvadesetak godina kasnije i definitivno obračunati sa jugoslavenskim jednoumljem u Domovinskom rata.
Po meni poveznica Hrvatskog proljeća i Domovinskog rata je jedno prirodno jedinstvo, koje vodi jednom jedinstvenom cilju stvaranju Hrvatske neovisne države. Dakako, krilo Hrvatskog proljeća predvođeni ovim državotvornim djelom, koje je i bilo zatvoreno 11.siječnja 1972., ne onog koji je ostao na slobodi, koji je i kasnije bio za jednu drugu transformaciju jugoslavenske federacije, a manje za jednu stvarnu Hrvatsku suverenu državu.
Mi smo od početaka, tog se sjećam već 1968 i 1969 godini oko naših punktualnih sastanaka u Jasterbaskom, kod ”Dobre Mamice“ i drugdje na Matičinim druženjima i predavanjima artikulirali i bili suglasni u težnji prema hrvatskoj državi kao neformalna grupa. Naši protivnici su to dakako i znali. Mi se nismo skrivali, naslovnice iz HGG je bila Hrvatska država, svjedočila je i tekstom i slikom tom našem cilju, ponos našom zastavom i nacijonalnim grbom, već od prvog broja.
Koja je osnovica tih izglednosti u tom vremenu?
Upravo od članova ove grupe su dolazili osnovni impulsi i ideje, koje su doprinosili sazrijevanju hrvatskog naroda, da se poslije višestoljetne krvave borbe za državnom samostalnošću, konačno može proglasiti slobodna i samostalna država Hrvatska. Taj slijed borbe, naravno, ne može se gledati odvojeno od akcija, koje su nasljedno vodili hrvatski velikani, kroz različita stoljeća, približavajući se njihovim suvremenicima, milimetar po milimetar, izglednost konačne hrvatske pobjede.
Mislim da su se učesnici naše grupe suprotstavili onome što ja nazivam samoubojstvo demokracije i gušenju misli, kao odgovor na centralizam kojim je vladajuća struktura pokušala dopirati i narod i inteligenciju, pod parolom da je trebalo lagati narodu da bi se sačuvao socijalizam. Borili smo se također protiv bjesomučnog izrabljivanja i podjarmljivanja, marginalizacije hrvatskih građana i njihovih prava. Na taj način i njihov cinizam više nije imao ni meritornost realizma, jer je hrvatski narod već čitav niz godina poznavao teror kojem je bio izložen, zahvaljujući upravo tekstovima, predavanjima i publikacijama koji su članovi naše grupe znali meritorno i precizno i istinito artikulirati u revijama i glasilima koje smo predvodili.
U studiji koju je dr. Ivan Perić, sastavio za političko-sudske i policijske potrebe, pod naslovom “Opservacije o sadržaju i idejnoj orijentiranosti tekstova objavljenih u Hrvatskom gospodarskom glasniku”, datiranog 29. veljače 1972. godine, on kaže:
“… časopis je okupiran sa drugim vidom državne organizacije – nacionalnom državnošću. U sklopu ove orijentacije časopis se bavi nizom pitanja, koja se sva mogu svesti na zajednički nazivnik: konstituiranje Hrvatske kao samostalnog državnog subjekta u punom smislu. Nacionalna državnost u napisima izbije u prvi plan” (str. 10).
Fakat je da je naša vizija bila drugačija od one veliko-jugoslavenske, pa je bilo razumljivo da sam i sam osobno pisao da “za budućnost u koju mi vjerujemo, takav model koji prije svega ima u vidu centar, federaciju i trust mozgova skoncentriranih na Kalimegdanu, to ne, to nam ne treba«.To su dio ideja hrvatskog proljeća, zrnja sjemena koje je procvalo 1990 i kasnije.
Nitko me u suprotno ne može uvjeriti, konačno neke stvari znam iz neposredne blizine, jer sam bio dio tog procesa pa i kao neposredni akter i čimbenik mogu i želim posvjedočiti. I kao povjesnik mogu reći da je ta distanca još vrlo bliska, povjesno relativno kratka, jer za valjane studije su potrebni vrijeme i povjesna distanca, intelektualna čistoća, konačno i čitav niz parcijalnih otčitavanja, filtracije teza od često subjektivnih čimbenika, zadojenih najčešće nepremostivim ideološkim zastranjivanjima u našim prostorima, koje ih udaljuje od objektivnih i ozbiljnih dokumentiranih realiteta, što zamračuje prave i autentične studije i stvarne povjesne nepristrane analize.
Koje je vaše mišljenje o povjesničarima, koji vode hrvatske povjesne institucije i Sveučilišta?
Kad vam povijest predaju na hrvatskim sveučilištima i vode sve i svekolike javne medijske kampanje, polemike i rasčlambe Dragan Markovina, Tvrtko Jakovina i Hrvoje Klasić, to nije obećavajuće, to je onda tragikomedija povjesti, smrt povjesti kao znanosti.
To nije sveučilišni nivo, to je mizerija indoktrinacije, koja svjesno skriva povijesne fakte i povijesne tendencije, vodi bespućima povijesti i povijesnog razmišljanja, relativizaciji povijesnih fakata i povjesti kao učiteljice života.
Hrvatsku djecu trebaju podučavati ljudi koji su odani znanosti, konceptualnim istinama, a ne ideologijama, bez obzira na njihove boje! Sa druge strane, što govoriti o tom vremenu koje se gotovo ne spominje u javnoj riječi, hrvatskim medijima.
U civiliziranim nacijama, povijesni instituti, sveučilišta i sami učesnici ovakvih događanja bi danima razglabali teze i hipoteze, takovih događaja poput Hrvatskog proljeća. Vrvjelo bi simpozijima, kongresima, filmovima, referatima, zapisima, studijama, knjigama… U Hrvatskoj to ostaje gotovo bez spomena!!!
Iz povijesti selimo se u sadašnjost. Kako gledate na dosadašnji mandat nove Vlade?
Ja dakako pratim pomalo i sa čuđenjem što se dešava na političkoj sceni u Hrvatskoj. Međutim ja sam vam i strpljiv promatrač. Mislim da moramo biti istovremeno i kritički raspoloženi ali i vremenski utemeljeni, jer u suprotnom nismo ozbiljni u onome što zborimo. Trebamo i ljudima koji vladaju dati vremena na aklimatizaciju na vlasti i očekivati je da za jednu garnituru respektabilne vlasti trebaju dobit od šest mjeseci do godinu dana da pokažu njihov reformistički duh koji je neophodan sa upravljačkim talentom, kako bi preokrenuli tendencije višegodišnje mizerabilne vladavine. Tek tada mogu slijediti usredotočene i istinski inspirirane analize i kritike.
Ako se prisjetite mojih analiza pa i na stranicama vaših portala one su velikim dijelom bile utemeljene i najavljivale su solucije koje su se u realitetu desile, u odnosu na Sanadera, Milanovića, Josipovića, Karamarka, Kitarovićku.
Ante Glibota na ručku s predsjednikom i potpredsjednikom kineske nacionalne Akademije u Pekingu 2016. godine
Desile se uvijek ono što se desilo i što sam najavio ponekad par godina ili mjeseci unaprijed, dok su našim medijskim prostorima dominirali analitičari poput Puhovskog, Banca, Gjenera, Markovine, Krasića… i kompanije koji su nazočni u svim medijima od pisanih do TV, za reći što? Ništa pertinantnog, a pogotovo neutemeljeno, najčešće dijametralno od stvarnosti, u potpunosti krivo, što je pokazalo vrijeme!!!
To su farse od stanja javnih medija, jer je vremenom HTV postala tvornica bjesomučnih laži, izvrtanja, još uvijek pod kontrolama udbaško-kosovskih agentura, koji umjesto da prosvjećuju narod, podižu kulturni i civilizacijski nivo, zaglupljuju hrvatsku publiku indoktriniranim jugonostalgijama, izmoždenim pevaljkama, metamorfeziranih svim vrstama plastičnih uložaka i implatacijama, zahvata boteksom i naprava, svega osim istinskog prirodnog umjetničkog kreativnog talenta, prodajući to kao veliku novost, umjetničke nove vrijednosti, zaglupljujući narod.
Takova HTV postaje u javnoj bjedi i neimaštini puka da se kupi i jednu objektivnu dnevnu novinu, izvorište traversije nacije i naroda, iskrivljenom slikom svijeta i potencijala za budućnost, gubljenjem busole kretanja.
Sa druge strane država financira svoju antipropagandu protiv vlastitog naroda, veleposlanici govore i rade protiv vlastite države, što postaje javna anarhija. Država ne mjenja veleposlanike koji rade za neke druge sile protiv interesa vlastitog naroda, druga upražnjena važna mjesta su nepopunjena…
Predsjednica kao muha bez glave glavinja svijetom, što je nečuveni skandal, degradirajući instituciju kojoj je na čelu i kojoj nije dorasla. U svakoj razumnoj sredini bi se trebala naći grupa zastupnika za pokrenuti parlamentarnu anketu, kako šef države bez ikakvih pravih državnih razloga, se izgubi bez obavještenja parlamenta i javnosti i odluči u poluprivatnu ekskurziju po svijetu. To je po meni infantilitet prvog reda.
Plenković bi pod hitno morao pripremiti jednu osobu koja bi sa dignitetom mogla obavljati tu važnu državnu funkciju i koja bi bila u stanju vratiti dignitet institucije Predsjednika države, jer zadržati takvu osobu još jedan mandat na ovoj funkciji bi bio prvorazredni krimen.
I osobno sam glasovao za nju, ali nikada više, premda sam i prije samog izbora napisao o njoj ono, što se u realitetu i desilo ove dvije godine njenog infantilnog obnašanja funkcije i kojekakvih znanih i neznanih skandala, koji će prije ili poslije postati i djelom javnih priča, što je samo pitanje vremena! To je tako vidno mirisalo na ono što se stvarno desilo, ali ipak u alternativi Josipovića kao izbor nisam imao drugog izbora do glasovati za nju.
Ja sam godinu i pol dana prije pisao o velikoj grešci HDZ da su poslali Plenkovića u Bruxelles, umjesto da su ga instaliraju da predvodi u pomlađenoj strukturi sa većom nazočnosti žena u HDZ, kao novu nadu, kako bi pomeli sa scene tu dosadnu i nepodnošljivu Milanovićevu vladu.
Plenkovića treba suditi na preciznim činima, kao reformatora vlade, u gospodarstvu, kojim će metodama popraviti gospodarski prosperitet, demografsku obnovu, dati polet narodu u poduzetničkoj strasti za boljitak države, ali isto tako u kojoj će mjeri dovesti Hrvatsku u pravne sfere, istinski pravne države.
Jer, nažalost, i Bajić i Cvitan su na izvorištima zla pravnog sustava, kojeg nisu doveli u sklad sa pravnim propisima i praksom, već su postali instrumentarij anti državnih interesa, o čemu se već poduže vremena čuju i preciznije priče.To ostavlja dovoljno prostora za procesuiranje ovog dvojca, kad se vide svi detalji tih blamaža.
Što se dešava s uređenjem graničnih nesuglasica s Crnom Gorom, Srbijom, Slovenijom i BIH? Kako razriješiti problem otkrivanja ostataka hrvatskih građana odvedenih u srpska uzništva i restitucije njihovih ostataka njihovim obiteljima. Povratak arhivske i umjetničke baštine otimačinom srpsko-crnogorske soldateske? Konačno reparacijski proces prouzročenih i evidentiranih ratnih šteta koje je srpska i crnogorska vojska učinila na hrvatskom državnom teritoriju.
Pitanje lustracijskog procesa i utvrđivanja povijesnih istina, što je dio i traženje i europskih institucija o svim onima koji su krvlju hrvatskih građana okaljali ruke i čast, trebaju biti identificirani, da oni ne mogu biti nosioci javne vlasti u bilo kojem stratu političkog sustava. Komunističko nasilje mora biti obilježeno tragom istine u svoj njihovoj jasnoći i pojašnjene zločina koji su u ime tog sustava učinjeni nad hrvatskim pukom i građanima evidentirano, a njihovi inspiratori i izvršitelji otkriveni.
Istina i samo suha istina, može povratiti vjeru u hrvatsku pravicu i milosrdni čin kojem se svaki pošten Hrvat nada već više od 27. godina, a koji nam se odbija sustavno, premda su ta obećanja dijelom izbornih programa obnove i vlasti programske platforme HDZ. To su dakle i dio budućih pitanja ukoliko Plenkovićeva Vlada djelotvorno ne odgovori u skoroj budućnosti. Vjerujte mi ja ih neću štediti, ako mi daju štofa. U jednom dijelu ove problematike sam ga interpelirao u jednom pismu, kojeg sam mu uputio danas u odnosu na lustracijske procese i 45 godina obljetnice zločinačkog čina Titovog komunističkog sustava nad desetoricom domoljubnih hrvatskih intelektualaca 1972.godine.
U Francuskoj nas u travnju očekuju predsjednički izbori. U medijima se spominje kao realna mogućnost da na izborima pobjedi Marine Le Pen. Kakve su Vaše prognoze?
Marina Le Pen je zasigurno jedan od ozbiljnih kandidata za drugi krug predsjedničkih izbora, jer podjela na lijevoj opciji i u centru joj osigurava prolaz u drugi krug, jer će se podijeliti glasačka masa koja neće biti jedinstvena, uz kandidaturu Manuella Valsa, vjerojatnog pobjednika predizbornogi sučeljavanja na ljevici, potom mu slijedi konkurencija još dvojice kandidata sa lijevog bloka i dva kandidata na lijevoj i srednjoj opciji Emmanuela Macrona bližeg centru, te vrlo dinamičnog na krajnjoj ljevici Jean-Luc Melenchona, što ih vjerujem sve ostavlja kratkih rukava umrvljenog glasačkog potencijala i bez kvalificirajuće kvote za drugi krug.
U toj logici François Fillon bi mogao biti drugi izborni suparnik Marini Le Pen i u kojem bi mogao pobijediti gospođu Le Pen, ponavljajući izbornu pobjedu koju je polučio Predsjednik Chirac ujedinivši glasačko tijelo naspram njenog oca Jean-Marie Le Pena, kada je dobio preko 83% glasačkog tijela u drugom krugu predsjedničke kampanje 2002. godine .
Ukoliko se u drugom krugu pojavi Emmanuela Macron sa gospođom Le Pen, gospođa Le Pen ima realne šanse postati predsjednicom, jer bi se dio glasačkog tjela Françoisa Fillona mogao naći na strani Marine Le Pen, prije, nego na još jednom ljevo-centričnim kandidatom Macronom u predsjedničkoj ulozi, koji je, da vas podsjetim, vladao u zajednici sa predsjednikom F.Hollandom, kao njegov ekonomski savjetnik i ministar financija gotovo 4 problematične godine, što javnost ipak ne zaboravlja, a što će i gospođa Marina Le Pen dakako znati podastrijeti u njene izborne poruke i konfrontacije, kao vrlo versatilna i ozbiljna sugovornica u sučeljavanju.
Međutim u Francuskoj kao i u Americi u centru je kampanje odnos prema globalizacijskim kretanjima, kazao bih i na kraju glabalizacijskih tendencija, koji vidno gube teren na različitim žarištima planetarne konstalacije. Tendecija prelazi u novu rekonfiguraciju, koja je započela Brexexitom i pobjedom Predsjednika Trumpa na izborima u SAD-a.
Kako ocjenjujete trenutnu geopolitičku situaciju na globalnoj razini i što bi po Vama izbor Trumpa tu mogao promijeniti?
Mislim da su promjene ne samo potrebne one su i poželjne u redifiniranju međunarodnih odnosa. Predsjednik Trump, kojeg i osobno poznam, je dobra vijest. On okreće ploču globalističkih tendencija na traženje unutarnje snage i sveza u američkom društvu, kao inspiracija samosvjesti i osjećaja snage i konačno uvođenja reda u vlastitoj kući, prije nego vladanja terorizirajuće koncepcije nametanja američkog načina razmišljanja čitavom svijetu po američkom modelu, kojeg je provodio i Bush i Obama, a koje bi nastavila i gospođa Clinton da je pobijedila.
U tome vidim šansu poštovanja osobnosti kao pozitivnu dimenziju izbora Predsjednika Trumpa, koji se okreće svom narodu podržavajući punu zaposlenost, proizvodnju i ekspanziju na domaćem tržištu, koje je gotovo autonomno u svojoj konfiguraciji ili koje može u relativno kratkim vremenskim distancama to postati vrlo brzo još i više, zahvaljujući stanju tehnoškog razvitka Amerike i Kanade.
Amerika troši preko 670 milijardi dolara za obranu, što je gotovo desete puta veće od onog što Rusija troši za iste svrhe. Trump se s pravom pita nije li to malo pretjerano, da se ti novci nešto pametnije investiraju? Amerika je od Busha starijeg na ovamo zapravo utrošila fenomenalne napore u industriju rata, svesrdno je to podržavala pa čak i inicirala, koje je rezultiralo, pokretima populacije, ratovima, konačno dovelo do opće prisutnih terorističkih aktivnosti. Trump se pita jeli to pravi put za Ameriku i kaže: ne. ‘Nama i svijetu treba mir’, pa uzima čak i pomirljiv ton s Putinom, koji nije nevinašce, da se to treba posebice naglasiti.
Europski i američki političari na žalost nisu izvukli pouke iz katastrofalnih ratova koji su dominirali područjem Mediterana, koji su neophodno prouzročili i populacijska gibanja tektonskih dimenzija. Dok se ratovi vode, te tendencije neće oslabiti, već će se samo jačati. U toliko ja vidim da je izborom Predsjednik Trump Bogom poslan čovjek, da te ratničke pokliče zamjeni za mirotvorstvo, što će dovesti i do smanjenja tenzija u svijetu i redifiniranju potrošnje i unutarnjih potreba Amerike.
Konačno Amerika se treba okrene sama sebi u činu jedne duhovne samoobnove! Na Europi je također potez da se redifinira, ne na konceptu demonstracije moći bruxellske birokratske arogancije, već na konceptu respekta partikularnosti sastavnica Europske Unije uz svu otvorenost tržišnih utakmica i jednakosti tržišta. Evropa se mora redefinirati i kao obrambena jedinica sa zajedničkom obrambenom strategijom, što će je učiniti realnim partnerom Amerike i Kine i Rusije.
Europa se mora kao zajednica civilizacijske posebnosti okrenuti europskom ozračju i pokušati u transformiranju Rusije u jedan demokratski i gospodarski razvijen prostor, koji će okrenuti Rusiju ne prema agresivnom i preturbatorskom pozicioniranju, već se okrenuti da može postati kasnije i ozbiljan i solidan europski partner, a ne protivnik. Dok god takav stav ne uđe u genetski kod evropske političke elite, Europa će biti strateški gubitnik. Veliki mag geopolitičke strategije Charles de Gaulle je zagovarao Europu od Atlanske obale do Urala već prije 70 godina!!
Amerika se s Trumpom povlači, okreće sama sebi, to je vrlo precizno izražen cilj. Europa se mora znati učiniti atraktivnom, ne da primi bezbrojnu populaciju Afrike, Azije i Bliskog Istoka, na svoj životni prostor, a koje nije u stanju ekonomski i civilizacijski izdržati. Amerika, Europa i Kina trebaju pomoći Africi, da ona sama postane faktor svog prosperiteta, zapošljavanjem, edukacijom, ne financiranjem dvoraca i političke elite Afrike, u ljetovalištima Francuske, Italije, Španjolske, Engleske…već preciznim i kontroliranim investicijama, koje uvode blagostanje radnom infrastrukturom i ostavljaju nadu u radnu kulturu, edukaciju i radne mogućnosti i djelovanje afričke populacije u njihovom izvornom ambijentu, življenja u njihovom civilizacijskom mentalonom kodeksu i prostoru.
Maxportal/foto:privati arhiv
