Ante Nazor: Skandalozno je što u udžbeniku povijesti piše o Domovinskom ratu

Udžbenik povijesti za četvrti razred gimnazije “Zašto je povijest važna?” povučen je iz nastave zbog brojnih faktografskih pogrešaka i interpretacija važnih događaja i osoba (Tuđman, Stepinac) iz novije hrvatske povijesti.

Na te su pogreške u opsežnoj analizi upozorili dr. Ante Nazor i skupina njegovih kolega, a ministar Radovan Fuchs je povukao udžebnik. Nakon povlačenja udžebenika glas je digla skupina povjesničara lijeve provenijencije, koja je odluku ministra Fuchsa  o povlačenju knjige ocijenila skandaloznom.

Dr. Antu Nazora, ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, prozvali za sudjelovanje u povlačenju udžbenika, ali i za sukob interesa jer je on suautor konkurentskog udžbenika povijesti.

U intervjuu Večernjem listu dr. Nazor objašnjava pozadinu slučaja.

Jeste li sudjelovali u odluci Ministarstva znanosti i obrazovanja o povlačenju udžbenika?

Nisam u tome sudjelovao. Za takvu odluku treba postojati uporište u zakonskoj regulativi o udžbenicima, što je i navedeno u priopćenju Ministarstva znanosti i obrazovanja. Nedavno sam pročitao poglavlja o Domovinskom ratu u tom udžbeniku i ostao šokiran nekim njegovim dijelovima.

Skandalozno je to što se oni nalaze u udžbeniku za hrvatske škole pa sam, uz pomoć stručne ekipe koja se očitovala o metodičkom pristupu i razdoblju prije Domovinskog rata, naše zapažanje javno objavio.

Potom je jedna interesna skupina, agresivna i već dobro uigrana, organizirala medijsku ofenzivu u kojoj je, očekivano, uz pomoć pristranih voditelja raspravu preusmjerila s merituma stvari na primjere koji nisu presudni za raspravu o razlozima povlačenja udžbenika.

U toj raspravi optužuju vas da ste kritizirali sadržaj spornog udžbenika radi financijske koristi, jer ste suautor konkurentskog udžbenika.

Jadan argument. Optužuju me isti oni koji su pokušali monopolizirati hrvatsku historiografiju i koji su financijski profitirali od izrade kurikula i skandalozne Solunske čitanke. Kao da ne znaju da je povučeni udžbenik bio jako skromno zastupljen u školama, te da postoje još tri udžbenika za 4. razred gimnazije, a da sam ja tek jedan od osam autora jednog od tih udžbenika.

Pa neka javnost procijeni može li tu biti financijske koristi. Reagirao sam kao ravnatelj znanstvene ustanove, šokiran dijelom sadržaja koji se nameće djeci u hrvatskim školama.

Koje su ključne primjedbe na sadržaj povučenog udžbenika?

Demokratsko smo društvo, u medijima autori pišu i govore što misle neovisno o razini poznavanja problematike, u znanstvenim radovima raspravlja se o različitim interpretacijama izvora i događaja, no u udžbeniku mogu biti samo znanstveno provjereni podaci i relevantni izvori, a to ključno načelo u tim se poglavljima ne poštuje u većem broju primjera.

Uz brojne faktografske pogreške, izostavljeni su i podaci bitni za cjelovitiji prikaz pojedinih događaja i prikaz njihove važnosti.

Sadržaj o blaženom kardinalu Alojziju Stepincu, posebice navod da “nije rehabilitiran” koji daje na važnosti presudi iz razdoblja komunističke Jugoslavije, skandalozan je.

Rehabilitiran od čega? Od optužbi i teza uzgojenih u jugokomunističkoj i velikosrpskoj historiografiji i u isto takvim medijima, koji kardinala Stepinca proglašavaju “ratnim zločincem”.

Istodobno, u udžbeniku se ne navodi da je Katolička crkva kardinala Stepinca proglasila blaženim. Je li to nevažan podatak? Je li to objektivnost? Je li to znanost? Ili su to ostaci jedne ideologije.

Kritizirali ste i način na koji su autori udžbenika interpretirali izvore, o čemu je riječ?

Da, problematično je to što pojedinim izvorima manipuliraju na isti način na koji su to činili srbijanski pravni timovi u Den Haagu u neuspješnim procesima protiv Hrvatske i hrvatskih generala.

Primjerice, u udžbeniku se kao izvor navodi izjava aktivista jedne nevladine udruge u Hrvatskoj s netočnim podacima koje su tijekom haaškog suđenja generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču pokušali iskoristiti i srbijanski odvjetnici kako bi oslobodilačku “Oluju” prikazali kao zločinačku operaciju.

Dakle, u hrvatskom udžbeniku za povijest našli su se podaci za koje je znanstveno dokazano da nisu točni i koje je, što je za povjesničare manje važno, kao nevjerodostojne odbacio čak i Haaški sud.

Buru je izazvala i vaša ocjena da autori manipuliraju i Tuđmanovim govorom na Prvom općem saboru HDZ-a. Kažu da time određujete kako se što smije tumačiti?

Neki su zaboravili da je srbijanski pravni tim pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu selektivno navodio dijelove Tuđmanova govora iz veljače 1990. ne bi li predsjednika Tuđmana i Republiku Hrvatsku prikazao sljednicima NDH i tako opravdao oružanu pobunu dijela Srba u Hrvatskoj.

Nisu uspjeli. Šokantna je već sama činjenica da se taj neuspješni pokušaj reciklira u hrvatskom udžbeniku iz povijesti, a skandalozno je to što se pritom – postavljanjem pitanja o NDH i “odnosu ustaškog režima prema manjinama” – počeci javnog Tuđmanova djelovanja u procesu stvaranja samostalne Hrvatske sugestivno nastoje vezati uz postupke ustaškog režima iz Drugoga svjetskog rata.

Iako u tom govoru Tuđman uglavnom spominje “povijesne zasluge zavnohovske Hrvatske”, odnosno “hrvatskih komunista i partizana”, te “miloševićevski velikosrpski neoekspanzionizam”.

Posebno je skandalozno to što se od učenica i učenika istodobno krajnje sugestivno traži da iz rečenice, koja je već tendenciozno izdvojena iz Tuđmanova govora, “izdvoje elemente govora zbog kojih su se manjine nakon ovakvoga Tuđmanovog govora mogle osjetiti ugrožene”.

Pritom ih se ne pita što misle o tom dijelu govora ili ima li u njemu uopće takvih “elemenata”, nego je već zaključeno da oni postoje i da ih treba samo “izdvojiti”. Oni koji tvrde da je udžbenik “metodički savršen” neka odgovore na pitanje: treba li djecu učiti selektivnom ili cjelovitom pristupu izvorima?

Niste zadovoljni ni prikazom rata u BiH?

Tekst o ratu u BiH nedopustivo je oskudan, kao da je riječ o području koje nije imalo nikakvu ulogu na zbivanja u Hrvatskoj i kao da nije bitno da učenice i učenici u hrvatskim školama doznaju temeljne informacije o sudbini Hrvata tijekom Domovinskog rata na tom području, na kojem su autohton i konstitutivan narod.

Sramotno je i ignoriranje važnosti oslobađanja Knina 5. kolovoza 1995., datuma i događaja koji su iznimno važni ne samo u oslobađanju okupiranih dijelova Hrvatske nego i u cjelokupnoj hrvatskoj povijesti.

Ne vjerujem da je među hrvatskim povjesničarkama i povjesničarima veći broj onih koji ne razumiju da se taj datum ne može ograničiti samo na informaciju na “kronološkoj lenti” o “slomu vojne pobune u Hrvatskoj”.

Dio kolega zamjerio vam je to što javnim nastupom branite odluku ministra Fuchsa?

Zapravo sam zatečen tolerancijom nekih osoba iz struke prema spomenutim nedostacima u udžbeniku. Svi koji su proteklih dana odluku o povlačenju udžbenika nazivali “gušenjem pluralizma”, “uvođenjem jednoumlja”, “nametanjem službenog narativa o Domovinskom ratu” i slično, znaju da pluralizam ne znači pravo na iznošenje netočnih i znanstveno neutemeljenih podataka, te da “multiperspektivnost” ne može biti krinka za manipuliranje izvorima i za promoviranje netočnih podataka, pa ipak brane neobranjivo.

Neka javnost procijeni, nakon spoznaje da se u udžbeniku povijesti nalaze takvi sadržaji, je li odluka Ministarstva znanosti i obrazovanja primjerena ili nije.

M. Marković/Foto: FaH