Posljednjih nekoliko godina svaki put uoči obilježavanja velike pobjede hrvatskih branitelja u Kninu, protivnici Domovinskog rata aktualiziraju nepostojeći problem oko pozdrava „Za dom spremni“ i HOS-ova znakovlja, a to znači i ulogu HOS-a u Domovinskom ratu.
Na takav način godinama se u mainstream medijima stvara negativno ozračje oko same proslave Oluje stavljajući sam sadržaj i vrijednost toga povijesnog dana u drugi plan, dok se kao glavni problem postavlja nepostojeća ustašizacija i fašizacija Hrvatske s jasnim ciljem pokušati staviti moderne temelje hrvatske države i osloboditeljski Domovinski rat u kontekst koji je izvan svake pameti.
Pupovac i Kraus sustavno žele delegitimizirati na takav način postrojbe HOS-a i njihove insignije jer time delegitimiziraju i sam Domovinski rat. Upravo zato se i bivši predsjednik RH Stjepan Mesić uključio na velikosprskom derneku u Srbu u pljuvanje i vrijeđanje HOS-a kako bi dao vjetar u leđa opetovanim zahtjevima za donošenje zakona kojim bi se zabranio pozdrav „Za dom spremni“, vrijeđajući HOS kako ga nitko do sada nije uvrijedio, odnosno izjavivši da HOS uopće nije branio Hrvatsku.
Na pitanje novinara, predsjednik hrvatske Vlade i HDZ-a Andrej Plenković poručuje da će razgovarati o zabrani pozdrava ZDS. Na tajming pitanja nije mogao utjecati, ali sadržaj izjave gosp. Plenkovića je loš.
Njegova poruka je nejasna sa zloćudnom kolebljivošću inetrpretativne naravi i s pojačavanjem javnog dojma da Pupovac u aktualnoj vlasti ima neprihvatljivu moć, što ja uporno demantiram jer smatram da je prava moć u rukama Plenkovića i HDZ-a, ili bi barem trebala biti.
Hrvatski predsjednik Vlade pozvan je razgovarati o svemu pa i o najvrijednijim simbolima i stečevinama hrvatskog naroda.
Razgovarati – da. Ali, razgovarati s Pupovcem ili Krausom, ili na njihov zahtjev ili inicijativu, o zabrani ZDS nitko u Hrvatskoj ne bi smio.
Oni u tome ne mogu biti partneri jer baštine zločinačke ideje, vrijednosti i politike iz totalitarnog jugoslavenskog režima i srpske agresije na Hrvatsku.
Niti su pozvani, niti legitimni, niti moralno referentni za razgovor o hrvatskim nacionalnim simbolima. HOS i njegove insignije ne mogu biti predmet nikakvog razgovora o ulozi i karakteru jer bi to bio udar na Domovinski rat.
S obzirom na to da sam bio ratni načelnik Glavnog stožera HOS-a 1991. godine i dugogodišnji predsjednik HSP-a, ne samo da sam predvodio integraciju HOS-a u HV, nego sam s predsjednikom Tuđmanom dogovarao model i način reguliranja statusa dragovoljaca HOS-a, priznavanja činova, ratnih puteva, kao i uloge veterana HOS-a nakon završetka Domovinskog rata.
Predsjednik Tuđman bio je svjestan uloge i značaja HOS-a za obranu zemlje i vojnu pobjedu te je zato preko mene i mobilizirao više od 4 tisuće dragovoljaca HOS-a u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja.
Zato s ponosom ističem da je i HOS i ZDS duboko u temeljima i obrane i pobjede, pa je svako javno pristajanje na razgovor s baštinicima pobjeđenih neprijatelja, vojnih i političkih, obična kapitulacija i neviđen pokušaj revizije povijesti.
Takav eventualni razgovor koji bi dovodio u pitanje ulogu i karakter HOS-a i njegovih insignija bio bi veliko strateško posrnuće i odmak od Tuđmanove politike.
Upozorio bih oštro generala Miljavca i sve druge, koji se pozivaju na predsjednika Tuđmana i njegov navodni animozitet prema HOS-u i njegovoj simbolici, da ne govore o stvarima izvan konteksta i o kojima ne znaju ništa.
S Tuđmanom sam više puta i o tome razgovarao i rješavao probleme kojih je bilo, iznimno je cijenio HOS, stoga nemojte ni pokušvati zavađati pokojnog predsjednika i HOS-ovce. To časnici ne rade, niti se time služe u dnevno- političke svrhe i prisvajanja sebi najjeftinijih političkih poena.
Za kraj, želim ponoviti i upozoriti na još jednu podvalu koju koriste protivnici i neprijatelji HOS-a, a na nju pristaju naivni ljudi.
Nikada Vijeće za suočavanje s prošlosti nije usvojilo nikakve zaključke o HOS-u, o ZDS ili o bilo kakvim simbolima iz hrvatske prošlosti, a petokraku se nisu usudili niti spomenuti, a kamoli predlagati zabranu njenog korištenja.
Vijeće ni oko čega nije došlo do suglasnosti. No, da je Vijeće ne znam što zaključilo, to nikoga i nikome u Hrvatskoj ne bi mogla ni smjela biti obveza. Vijeće je savjetodavno tijelo bez zakonodavnog legitimiteta i ništa više od toga.
Zaključno, pozivam HOS-ovce da ne dopuste biti instrumenti u bilo čijim rukama i da stečevinu Dana pobjede štite nadmoćnom ratnom slavom koja ih obvezuje da dok su živi vode računa o tome zašto su im suborci davali živote i javnim ponašanjem primjerenim svijesti o svojoj slavi.
Sve druge Hrvatice i Hrvate pozivam da Dan pobjede pobjednički slave na svakom pedlju hrvatske zemlje te da im provokatori kao Pupovac i Kraus ne budu glazba za ples po njihovim notama.
Živio HOS, živjela Hrvatska, Za dom spremni!
Anto Đapić, ratni načelnik Glavnog stožera HOS-a 1991.
