ANTO ĐAPIĆ: O Titu, Račanu, HOS-u i neznanju Škore i hrvatskih desničara

Kao Hrvat i katolik, hrvatski nacionalist, suverenist i političar kome je hrvatska državnost ultimativni cilj i smisao javnoga djelovanja s mojim prijateljima i suradnicima u stranci DESNO, ne mogu ne reagirati s mučninom na neke elemente prethodnih rasprava o HOS-u i Titu, poglavito s polazišta navodne desnice.

Izraz je sramotnog neznanja, nacionalne i političke defanzivnosti, kao ključni element za valjanost HOS-a i našega pozdrava „Za Dom Spremni“ isticati kao argument da je taj pozdrav legalizirala vlada Ivice Račana.

Ističući tu besmislicu kao ključan argument u raspravama s kojekakvim smušenjacima i propagandistima svih vrsta antihrvatskih dogmi, mi prihvaćamo polazište da je u našoj današnjoj Hrvatskoj jedino dobro, neupitno i prihvatljivo samo ono što nam kao narodu potvrde eksplicitni nasljednici bivšega režima, nositelji tih zastrašujućih dogmi i u konačnici ropstva hrvatskog naroda.

Tako iskazujemo da se ne znamo ponašati kao pobjednički, zreli, državotvorni narod, da nemamo svijest o sebi i da nam je trajno potreban mentor na čije ćemo se mišljenje i preporuke pozivati.

Želimo naglasiti da hrvatskom narodu za tumačenje naših temeljnih vrijednosti, među koje u simboličkom i sadržajnom smislu ubrajamo i pozdrav ZDS i postrojbe HOS-a, ne trebaju Kusićeva vijeća, Titovi apologeti, europski birokrati, a ovom prilikom upozoravamo i aktualne državne institucije da njihov odmak ili tumačenja, kao što su neke sudske odluke ili preporuke Ustavnog suda, samo znači opasno udaljavanje od izvornog legitimiteta nacionalne države i da će se to svima njima prije ili kasnije razbiti o glavu. Jer poretci i suci se mijenjaju, duh naroda opstaje.

To se odnosi i na rasprave o Titu, jugoslavenskom komunističkom režimu, o NDH. Nama je razumljivo da se na izvanhrvatske ili bivše jugoslavenske autoritete pozivaju ljudi, politike i strukture kojima je samostalna Hrvatska bila i ostala trn u oku i koji su, kad već nisu uspjeli spriječiti njeno nastajanje i obranu, učinili sve da novonastalu državu prisvoje i, koristeći nju kao instrument, nastave pogubne politike uništenja hrvatskog identiteta, pa naroda. Nije nam ni normalno, ni prihvatljivo da takvi stavovi dolaze s navodne desnice ili s nacionalno-suverenističkog spektra.

Ne možemo mirno slušati Škorine poruke i poruke niza ljudi oko njega, dok ga se udruženim mainstream i alternativnim snagama gura u prvi plan kao mesiju koji će osloboditi hrvatski narod.

Njegovo opetovano isticanje da je Ivica Račan legalizirao „Za Dom Spremni“, zatim pozivanje na neusuglašene stavove tzv. Kusićevog Vijeća za suočavanje s prošlosti, koje Škoro u izjavi na Gračanima, gdje mu se prvi suradnik ne zna ni prekrižiti kao katolik, predstavlja kao nekakve obvezne odluke sa zakonskom snagom, a pogotovo isticanje uz Tita samo izraza ” diktator” uz napomenu da su iza njega ostali strašni zločini i da to treba istražiti pa zauzeti politički stav, sramotan su pad svih nacionalno-kršćanskih kriterija.

Uz to Škoro, kao i mnogi na tzv. desnici, presudnim za zauzimanje političkog stava o jugoslavenskom komunizmu i Titu drže rezolucije europskih organizacija!? Jadno i sramotno, provincijalno i neslobodno.

Mi u DESNO polazimo od sljedećeg:

1. Hrvatski narod je priznao HOS, a naš pozdrav prihvatio svojom nacionalnom svetinjom onoga trenutka kad je prvi dragovoljac 1991. godine iskrvario za slobodu našega naroda. To je priznanje, to je legitimitet, a sve ostalo su posljedice, pri čemu ističemo da je nedopustivo neku administrativnu odluku Ivice Račana danas uzimati kao potvrdu valjanosti borbe, žrtve i snova hrvatskih junaka.

2. O Titu i o tome što je on bio nikakva istraživanja nisu potrebna za imati ili zauzeti jasan stav hrvatskom narodu. Njegova politička ostavština i simbolika nama su prvenstveno neprihvatljivi zbog toga što je bio jugoslavenski političar i državnik, a to je ostvario razbojstvima, zločinima i pokušajem uništenja hrvatske državnosti i naroda. Zato je Tito neprihvatljiv. Sve što on znači, suprotnost je hrvatskoj slobodi. Istraživanja nama kao narodu nisu potrebna radi zauzimanja stava, nego primarno zbog iskazivanja poštovanja prema povijesnoj žrtvi hrvatskog naroda i zbog političkog, moralnog ali i zakonskog sankcioniranja promotora tih zločinačkih antihrvatskih nakana danas i ubuduće.

3. Ključnu rezoluciju o Titu, antifašizmu, jugoslavensko – komunističkom režimu i njihovom naslijeđu odavno je donio u svome umu, duhu i srcu, u svojoj nacionalnoj memoriji hrvatski narod. To smo službeno posvjedočili na prvim slobodnim izborima, zatim na referendumu o samostalnosti i konačno obranom naroda, države i zemlje 1995. godine.

Pozivati se danas na rezolucije europskih organizacija, koje su donesene petnaest ili više godina kasnije, kao na ključna uporišta naše ispravnosti, duboko je provincijalno, nesamosvjesno i nesuverenistički. Dobro je što te rezolucije postoje, ali one nama ne trebaju kao mentor ili kriterij, jer nisu Francuzi, Nizozemci, Šveđani ili Danci trpjeli strahote Titova režima.

Mi smo ih trpjeli, a usprkos današnje međunarodne bliskosti i suradnje, ni jedan hrvatski suverenist, nacionalist i državotvorac, ni jedna Hrvatica i Hrvat, nikada ne smiju zaboraviti da su sve te države i međunarodne organizacije neoprostivo dugo šutjele ili izravno podupirale srpsko- jugoslavenski pokušaj fizičkog uništenja našega naroda 1990/1991.godine.

Sve poslije toga bilo je prihvaćanje činjenice odbijanja hrvatskog naroda da pristane na svoj nestanak. I prihvaćanja činjenice neviđenog herojstva hrvatskog naroda i njegovih dragovoljaca na prvim crtama obrane.

Ovom izjavom želimo upozoriti hrvatski narod na ispravno vrednovanje činjenica i poruka, a političare, koji se predstavljaju zastupnicima hrvatske državnosti, nacije i suverenosti, da nam ne trebaju mediokriteti i promotori potčinjenosti, već ljudi koji vjeruju svome narodu.

Predsjednik stranke „DESNO“ Anto Đapić/ Foto: FaH