Hrvatski političar Anto Đapić prisjetio se svog strica, Ante Đapića, koji je na današnji dan, 26. lipnja 1989. godine, u 62. godini života ubijen u Nürnbergu u Njemačkoj. Bio je posljednja žrtva Udbe među hrvatskim emigrantima.
“Prije točno prije 35 godina, u njemačkom gradu Nürnbergu okrutno je umoren moj stric Anto Đapić od ruke podmuklih UDBINIH ubojica! Usprkos svih napora njemačke policije i obitelji nismo uspjeli doći do egzekutora i nalogodavaca ovog groznog zločina! Ipak, dragi striče, vjerujem kako će pravda iako spora biti dostižna i u tvom slučaju!
Mirno počivaj u svojoj rodnoj grudi u Donjim Rujanima! Neka ti je moj strikane laka Hrvatska zemlja koju si toliko volio i zbog koje si i svoj život dao! S NAMA SI!”, objavio je Đapić.
Anto Đapić je ubijen 26. lipnja 1989., kao posljednja žrtva obračuna bivšeg režima s hrvatskom političkom emigracijom. Njegovo tijelo su pronašli brat i bratić Anto Đapić, koji je kasnije svjedočio kako je njegov stric mučki likvidiran – glava mu je bila smrskana udaracima čekićem, a na tijelu su pronađeni ubodi nožem.
Đapić je ubijen mjesec dana nakon umirovljenja, ali osim otkrića da su u njegov stan upala najmanje dvojica napadača, njemačka policija im nikada nije ušla u trag.
Ubijeni Đapić se, prema tvrdnjama njegovog bratića, zalagao za političku borbu u emigraciji i svojedobno je osnovao malu demokršćansku organizaciju u Bavarskoj. Surađivao je i sa Stjepanom Đurekovićem ( ubijenim 1983. u Münchenu) i njegovim sinom Damirom, koji je umro četiri godine nakon očeve smrti; prema službenoj verziji ubio se iz lovačke puške u svom stanu u kanadskom Calgaryju.
Prije desetak godina njemačke vlasti otvorile su istragu o ubojstvu Ante Đapića koju je inicirao njegov nećak Anto Đapić.
Nakon višegodišnje potrage za tajnim dosjeima iz arhiva Udbe, Đapić je došao do dijela dokumentacije koju je predao policiji u Münchenu, budući da u Hrvatskoj i BiH nije bilo spremnosti za procesuiranje odgovornih za seriju likvidacija hrvatskih emigranata.
“Pored imena mog strica Ante Đapića bilo je upisano ime Anđelka Hrgića, djelatnika SDB-a u Livnu, a likvidaciju je obavila osoba pod kodnim imenom Karlo. U službenim dokumentima SDB-a je pisalo da moga strica treba lišiti slobode do studenog 1989., a on je ubijen u lipnju iste godine. Hrgić je bio zadužen za mog strica i on sigurno zna tko je naredio, a tko obavio njegovu likvidaciju”, rekao je Anto Đapić.
Da bi Anđelko Hrgić mogao biti umiješan u ubojstvo njegova strica Đapić je spomenuo još 1992., na skupu HSP-a u Livnu, i godinama uporno ponavljao iste tvrdnje, no istraga protiv Anđelka Hrgića otvorena je 20-ak godina kasnije, u vrijeme kad je Hrvatsku potresao slučaj Josipa Perkovića i Zdravka Mustača koji su izručeni Njemačkoj i osuđeni na doživotni zatvor zbog ubojstva Stjepana Đurekovića.
U vrijeme otvaranja istrage Anđelko Hrgić je bio pomoćnik direktora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) za Kriminalističko-istražni odjel u MUP-u BiH.
Prema metodologiji rada bivše Udbe operativac Anđelko Hrgić koji je bio zadužen za praćenje “državnog neprijatelja” Ante Đapića izvješća je dostavljao svom šefu Tomislavu Kokoru, koji je o svemu obavještavao podsekretara SDB Sredoja Novića i republičkog sekretara za unutrašnje poslove Muhameda Bešića. Potom su sve informacije upućivane u sjedište Druge uprave u Beogradu (Ivanu Lasiću), odnosno Savezni SUP, na čijem je čelu od 1989. bio Petar Gračanin i gdje su se donosile ključne odluke o “ofenzivnim” akcijama protiv neprijateljske emigracije.
Procjene o svakom emigrantu, koje su podrazumijevale i prijedlog odluke o postupanju, dolazile su iz sjedišta jugoslavenske SDB (šef Zdravko Mustač), mada su one rađene i u republičkim službama. Konačne je odluke donosio Savjet za zaštitu ustavnog poretka SFRJ, u kojem su sjedili najviši predstavnici svih republika i savezni ministar policije.
Nakon što je direktor Federalni uprave policije BiH (FUP BiH) Dragan Lukač potvrdio da je istraga otvorena, Anđelkko Grgić u intervjuu za Federalnu televiziju prvi put progovorio o optužbama za ubojstvo Ante Đapića. Negirao je bilo kakvu povezanost s njegovom likvidacijom:
“U trećem mjesecu 1986. dolazim u SDB i godinu dana odrađujem pripravnički staž, ’87. polažem stručni ispit i od tada sam aktivni pripadnik. Od 1981. do ’88. tadašnja Služba nije zabilježila nijedno političko djelovanje Ante Đapića.
On nije bio interes ni prioritetna obrada Službe, radilo se o čovjeku nižeg obrazovanja, koji nije imao neki značaj u hijerarhiji među emigracijom i nije predstavljao nikakav stupanj društvene opasnosti. Zbog svega toga je 1988. stavljen na spisak onih kojima se Služba više neće baviti”, kazao je Anđelko Hrgić.
Vera Barać, sestra pokojnog Ante Đapića, u razgovoru za Slobodnu Bosnu tada je iznijela drugačiju stranu priče od one Anđelka Hrgića. Otkrila je kod sebe čuva dokument do koje je njezina obitelj došla 1991. godine.
“U tom dokumentu piše da je Anđelko Hrgić bio zadužen za praćenje i lišavanje slobode mog pokojnog brata u Njemačkoj, ali ja ne mogu tvrditi da je on zaista ubio mog brata. Anđelko Hrgić je nedavno izjavio da je praćenje Ante Đapića prestalo 80-ih godina, što nije točno. Nama je do 1987., svake godine na Badnji dan dolazila policija i pretresala kuću, tražili su nekakve dokaze da se brat javlja iz Njemačke.
Da moj pokojni brat, kako Hrgić tvrdi, nije bio interesantan za Službu i da nije bio praćen, onda se nama ne bi događale takve stvari”, objašnjava Đapićeva sestra i dodaje kako njezinog brata nisu ostavili na miru ni poslije smrti.
Obitelji zabranjen odlazak na pogreb
“Tadašnja vlast nam nije dozvolila ni da ga pokopamo ovdje, a sestri i meni nisu dali da odemo na pogreb u Njemačku. Tada smo obje živjele u Zagrebu i nisu nam htjeli izdati putovnice. Ako moj brat, kako izjavljuje Anđelko Hrgić, više nije bio državni neprijatelj, zašto mu onda čak ni na sprovod nismo mogli otići?”- pita se najmlađa Đapićeva sestra. Ona nikada za života nije vidjela svog brata.
Na pitanje da li se ikada obratila Anđelku Hrgiću i zamolila ga za pomoć kako bi obitelj konačno saznala zašto je Đapić ubijen, Vera Barać ogorčeno odgovara da Hrgića nikada ni za što ne bi pitala:
“Osobno poznajem Anđelka Hrgića, premda me u posljednje vrijeme ne pozdravlja, jasno je da me izbjegava. Čak smo i rodbinski vezani, preko obitelji muževa moje dvije polusestre.
Vera Barać podsjeća da je njezin bratić Anto Đapić optužio Hrgića za ubojstvo strica još 1992. godine
“Zamislite da nakon tako teških optužbi Anđelko Hrgić nikada ništa nije poduzeo. Mislim da se svih ovih godina osjećao prilično sigurno i komotno”, zaključuje Vera Barać.
Posmrtni ostaci Ante Đapića su 2000. godine iz Njemačke prevezeni u Livno gdje je pokopan.
M.Marković /Foto: arhivska fotografija
