E, Škoro je izgleda prešao sve granice. Nemali broj ljudi ne može od šoka doći k sebi zbog njegove zločestoće. Ljudi su mu sve tolerirali, zaboga, čovjek je domoljub.
Mogao je svašta, ali odnos prema krhkom i nježnom, rekao bih ljupkom Igoru Peternelu, svome predstojniku ureda, jasno govori da je Škoru preuzela čista zloća.
Umjesto da nježnoj i nevinoj praktično-katoličkoj dušici Igoru ili Igi, koja se doduše ne zna prekrižiti, ali vjeru svjedoči životom i “manirima” lijepo dođe s buketom ruža i otpremninom, zamislite vi zloćka – nazove ga i razbojnički mu zdimi otkaz! Bože nas sačuvaj.
Baka Ivice Granića bi križajući se i vapijući nebu uzdahnula – onoga ti Boga!
Tko zna što je potaknulo zloćka Škoru da nakon navale na državu sad udari po samim temeljima hrvatstva i vjere personaliziranim u Igoru Peternelu.
Neće biti lako ni Saboru, kažu da su čak tri vatrogasne postrojbe u stanju priprave, jer je Jandrokovića baš zahvatila panika nakon saznanja o tom Škorinom razbojništvu. Kako će Sabor sad, ključno je pitanje!?
Ljudi se nadaju da će se kršćanstvo oporaviti nekako, pa i nacija, ali Sabor!? Bit će grbavo.
Škoro, Škoro, što se s tobom događa, što te je jamilo, rekao bi Rojs?
Zar ne čuješ vapaje brata Ćipe, mudrog Prkačina ili nadasve poštenog Bujanca! Miro, Miro!
