Na nekoliko ruskih sajtova nedavno se pojavila izuzetna povijesna fotografija kao trajni podsjetnik na hrvatskog admirala Matiju Zmajevića, osnivača ruske Crnomorske i Kaspijske flote, te velikog prijatelja ruskog cara Petra Velikog.
Objavljena fotografija je iz 1923. godine. Nastala je u Perastu (Boka kotorska) kojeg su te davne godine posjetili ruski mornarički pitomci. Na fotografiji se vidi kako kadeti drže admiralsku, Andrejevsku zastavu i mač kojeg je car Petar Veliki osobno poklonio Zmajeviću prilikom dodijele admiralskog čina tom znamenitom Hrvatu.
I danas se u malenom Perastu brižno čuvaju zastava i mač koju je Zmajević nedugo pred smrt poslao u svoje rodno mjesto, a koje nikad nije zaboravio. Upravo je car Petar Veliki Andrejevsku zastavu proglasio za glavnu zastavu Ruske ratne mornarice i tako je ostalo do današnjih dana.
Kruna Romanovih
Zmajević je rođen u Perastu, 1680. godine. Rodom je iz stare katoličke pomorske obitelji koja je dala mnoge nadbiskupe, uglednike i velike trgovce. Kako je Boka kotorska u to davno vrijeme bila pod upravom Mletačke republike, na zamolbu ruskog cara da mu se iskusnim ljudima pomogne u izgradnji vojne armade, u Rusiju se među brojnim Hrvatima uputio i Matija Zmajević koji nije ni slutio kakvi ga zvjezdani trenutci čekaju u toj dalekoj i golemoj zemlji.
Zmajević je bio prvi stranac s činom ruskog admirala. Nije to bilo bez razloga.
Prvu važnu pobjedu ruska ratna mornarica ostvarila je 1714. godine. Radilo se o pomorskoj bitki kod Ganguta, tijekom Sjevernog rata između Rusije i Švedske. Dogodila se na području današnje južne Finske za koju su se u to doba borile Švedska i Rusija. Jedan od najzaslužnijih za tu pomorsku pobjedu bio je upravo Zmajević i njegovo vojno umijeće. Zadatke je često dobivao osobno od cara. Stalno je nadgledao izgradnju novih ruskih brodova.
Zanimljivo je da se Zmajević kod pape Klementa XI jako zalagao da na Malti ruska flota dobije jednu luku. Smrću Petra Velikog takvi planovi padaju u vodu. U pogrebnoj povorci nosio je u rukama carsku krunu Romanovih. Zmajević je prisustvovao krunidbi carice Katarine I koja ga je odlikovala najvećim ruskim odličjem – Ordenom Aleksandra Nevskog.
Zmajević je i prvi stranac koji je dobio to odlikovanje. Kao osnivaču crnomorske flote pripadaju mu i zasluge u širenju južnih ruskih granica. Daleko od svog rodnog zavičaja i toplog Jadranskog mora, 1735. godine umire u Tavrovu na Donu u vrijeme kada je Rusijom vladala carica Ana Ivanovna.
Malaya Lubyanka
Prema vlastitoj želji sahranjen je u Moskvi. Povijesni izvori i istraživanja hrvatskih znanstvenika kazuju da mu se grob nalazi na prostoru današnje katoličke crkve Svetog Luja, u ulici Malaya Lubyanka. Međutim, danas u unutrašnjost te crkve ništa ne ukazuje da tamo leži. Tamo nema Zmajevićeve nadgrobne ploče. Također, za sada, nisu pronađeni ni ruski dokumenti koji potvrđuju da bi Zmajevićev grob bio u toj crkvi.
Neki drugi izvori (usmena predaja) kazuju kako nije isključeno da su u nekom povijesnom razdoblju Zmajevićeve kosti prebačene u zajedničku grobnicu belgijskih vojnika (katoličko groblje u Moskvi), a koji su poginuli za vrijeme Napoleonovih pohoda na Rusiju i Moskvu.
Iz povijesnog mraka admirala je 2017. godine, a u razgovorima sa ruskim ševom države Vladimirom Putinom u Sočiju, nakratko izvukla Kolinda Grabar Kitarović. Kako su tada javljali hrvatski i ruski mediji, predsjednik Putin sa velikom je pažnjom slušao izlaganje hrvatske predsjednice u djelu njezina govora kada je spomenule Hrvate koji snažno i na najvišoj razini povezuju povijest Hrvatske i Rusije.
“Posjetu smo započeli na Crnom moru, a završavamo na Baltičkom moru i ovdje se moramo sjetiti jednog znamenitog Hrvata, Matije Zmajevića koji je caru Petru Velikom bio admiralom Baltičke flote i vodio mnoge bitke kao jedan od rijetkih stranaca. Zalagao se i za osnivanje Crnomorske ratne mornarice te se pretpostavlja da je sastavio Kodeks ruske ratne i trgovačke mornarice. O tome je sačuvana bogata arhivska građa u ruskim pismohranama“, kazala je tada hrvatska predsjednica.
Srpska nekrofilija
Pravo je pitanje zašto se aktualni hrvatski veleposlanik u Moskvi, kao ni svi bivši, nikad nisu pozabavili Zmajevićem pa locirali njegov grob kako bi mu se mogla odati dužna počast. Potpunu ravnodušnost prema hrvatskom velikanu pokazuju i sve hrvatske državne institucije, posebno Ministarstvo kulture. S druge strane, Srbi ga krajnje neukusno svojataju pa su mu u Tavrovu prije nekoliko godina podigli čak i ploču, na srpskoj ćirilici. Kad Hrvatima, kao nekim pubertetlijama, vlastita povijest nije bitna, što bi Srbima zamjerali što nam tako nekrofilno svojataju velike ličnosti iz te iste povijesti i drže nam lekcije.
M.Marković/ Foto: ruski izvori
