Arsen Bauk: “U Rijeci su bila Tri majmuna, u Imotskom samo Stazić i ja…”

U poznatoj rubrici Jutarnjeg lista Deset pitanja  SDP-ov saborski zastupnik Arsen Bauk, jedan od “dvojice majmuna iz Imotskog” govori o natpisu koji mu brani ulaz u imotski hotel “Zdilar”.

Bauk kaže da se slučaj iz Rijeke i onaj iz Imotskog razlikuju u sedam ključnih nijansi.

1. Jeste li otišli po kokice i gledali kako vas premijer Plenković brani zbog natpisa na ulazu u imotski hotel Zdilar?

– Jesam, prva reakcija HDZ-a bila je pomalo birokratska i bez strasti, samo birokratska osuda, bez spominjanja rasizma, fašizma ili segregacije, bez odvojenih mjesta u autobusima. Ali vjerujem da će premijer tu ipak dodati, kako bi mi u Dalmaciji rekli, malo šuga.

2. HDZ je osudio taj natpis, ali kako doznajemo, vlasnik hotela Teo Zdilar uopće nije član te stranke. Njega je zasmetalo što ste podigli tužbu zbog spaljivanja krnje “gay para” u društvu Nenada Stazića. Kako to da to nije napravio nitko drugi po službenoj dužnosti?

– Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu temeljem moje i još nekoliko kaznenih prijava i, što se mene tiče, ta priča je završena i o njoj će odlučiti sud. Žao mi je što je izostala isprika organizatora i što je od strane premijera, kao novog korifeja borbe protiv diskriminacije i rasizma, izostala osuda onog čina spaljivanja.

3. Evo što kaže vlasnik hotela: “… jedan Arsen Bauk dan nakon našeg karnevala, koji punih sto i pedeset godina nisu mogli zabraniti predstavnici niti jedne vlasti, sada u demokraciji dolazi u Imotski, šeta ulicama i diže krivične prijave”. Kada ste posljednji put bili u Imotskom?

– Tada. Trebao sam otići i za vrijeme kampanje, ali je bila donesena odluka da prekinemo kampanju zbog korone. Tamo uglavnom idem kao političar, na područje bivše Općine Imotski privatno me put nanio samo jednom, i to u Župu Biokovsku prije više od 30 godina.

4. Povela se polemika oko razlike između natpisa zabrane na riječka Tri majmuna i ovog na hotelu u Imotskom. Što je tu drukčije, a što isto?

– Isti je princip, drukčije su nijanse, ali jako bitne, rekao bih ključne.

1. U Rijeci nije bilo natpisa na licu mjesta, nego je vlasnik nešto objavio na društvenim mrežama.

2. U Rijeci je upotrijebljena formulacija “nisu dobrodošli”, a ovdje “ulaz zabranjen”.

3. U Imotskom/Prološcu smo imenom navedeni kolega Stazić i ja, tamo nije imenom naveden nitko, uz napomenu da kolega Stazić više nije državni dužnosnik.

4. U Rijeci je vlasnik kritiku izrazio zbog konkretnih odluka koje su se ticale ugostitelja, a ovdje se radilo o kritici mog postupanja u slučaju javnog poziva na nasilje i mržnju. Trebat će velika vještina da se argumentira da se to odnosi samo na mene, a ne i na osobe u čiju sam zaštitu stao.

5. Da su tada spalili Stazića i mene, ili figure koje simboliziraju ustavne suce koji su o udomljavanju djece tada odlučili, ne bi sebe izložili kaznenom progonu, a poruku bi poslali. Opet nijanse, a ključne.

6. Nakon dugo vremena je na vidnom mjestu izložen veliki znak SDP-a u tom gradu i volio bih da ostane vidljiv neko vrijeme.

7. U Rijeci su “Three Monkeys”, a ovdje smo “Two Monkeys”… što bi se reklo: za dobrim monkeys se prašina diže.

R.I. /Foto: pxll