Na različite se načine izvan Hrvatske može biti hrvatski domoljub. Lucy Zelić, nagrađivana australska novinarka, čiji su roditelji Hrvati, izjavljuje:
“Ja sam ponosna Hrvatica, a moji sunarodnjaci su me osramotili. Šokantno i poražavajuće. Ono što se dogodilo u finalu Australian Cupa bilo je šokantno i jednostavno poražavajuće, i nisam željela vjerovati u to. Bilo je to prvi put da sam se osramotila postupcima svojih sunarodnjaka i nisam bila jedina.”
Kao što se zna, na finalnoj utakmici nogometnog Kupa Australije između Sydney Uniteda 58 i Macarthur FC-a, prenošenoj na TV-u, navijači kluba iz Sydneya, koji uglavnom okuplja hrvatsko iseljeništvo, podizali su desnu ruku u nacistički pozdrav, skandirali “Za dom spremni” i mahali hrvatskim zastavama s prvim bijelim poljem na grbu.
No što će im to, čemu oživljavanje nečega mrtvog, poraženog i posvuda osuđivanog?
Umjesto da se ponose činjenicom što imaju svoj moćni, pobjednički nogometni klub, koji nije osnovan i ne postiže uspjehe iz ustaških pobuda nego je trijumf hrvatske mladeži i njezina patriotizma na dalekom konitnentu, vraćaju se u nešto sasvim suprotno tom trijumfu, vraćaju se povijesnom porazu, na zgražanje sunarodnjaka.
Milan Ivkošić /VL/Foto: getty
