Iz Australsko-hrvatskog kongresa stiglo nam je pismo predsjednici Republike, koje prenosimo u cijelosti
“Poštovana predsjednice,
u vidu nedavne posjete predsjednika Republike Srbije Hrvatskoj želim Vas pohvaliti, u Vašem nastojanju, da se razbije sadašnji status quo i unese neka nova dinamika u međusobnim odnosima između Republike Hrvatske i Srbije.
To je bio jedan hrabar čin pozvati nekog, koji se izjasnio kao velikosrbin, u službenu posjetu, ne znajući što će takva jedna posjeta donijeti. Vjerujem da ste imali najbolje namjere, potaknuti međusobne odnose, u vidu nedavne protuhrvatske izložbe u UN-u.
Bojim se, da su Vaše dobre namjere pale na gluhe uši, jer ništa, u izjavama, u stavovima, srbijanskog predsjednika, nije se dalo naslutiti da ta ista dobra volja postoji i na drugoj strani. Baš obratno, rečeno je u više navrata od strane gosp. predsjednika da su njegovi, srbijanski, pogledi, na pr. vis a vis Domovinskog rata, kard. Stepinca, dijametrično suprotni hrvatskim stajalištima!
Umjesto da ih barem prešuti, kao znak dobre volje, ili kao doprinos međusobnim odnosima, on ih je namjerno istaknuo. Sve ostalo je bilo samo simbolika, vračanje dijela odnesene, u vrijeme rata, dokumentacije, davanjem imena nekolicine nestalih u ratu, itd.
Ključna točka o kojoj nije, barem u službenim izjavama, bilo niti riječi, je bilo pitanje žrtava Drugog svjetskog rata i poraća, glavna tema izložbe u UN. Zar je moguće, da se o toj ključnoj točki nije razgovaralo na ovom sastanku? S ovim propustom mi smo jednostavno potvrdili ono što nama prepisuju naši susjedi, dali smo im zeleno svijetlo da nastave sa svojim megalomanskim tvrdnjama, izmišljenim brojkama, žrtava tog rata.
Previše je za vjerovati da će se nakon par stisaka ruku, lijepih riječi, išta promijeniti na relaciji Zagreb-Beograd, ako se oko ovog ključnog pitanja nisu postigli konkretni dogovori. Zašto bi srbijanska politika promijenila svoj stav kad ih se nesmetano pušta da rade što hoće?
Poštovana predsjednice, o ovom pitanju, stvarnim žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća već smo nedavno pisali Vladi Republike Hrvatske, usput smo i Vama dali na uvid sadržaj tog pisma. Nadam se da ste imali priliku pročitati to pismo uoči posjete srbijanskog predsjednika, i uočiti važnost onog što u njemu stoji.
Iako istraživanje istine o ratnim žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća ne mora biti na vrhu prioriteta s kojima se suočava današnja Hrvatska, isto tako ono ne može ostati na margini, na rubu, tog političkog spektra, ako želimo normalizirati odnose s našim istočnim susjedima. Moramo se jednom suočiti sa tom istinom, stati joj na kraj, jer će nam se, u suprotnom smislu, kao australski ‘bumerang’ stalno vraćati, biti konstantna, nepoželjna tema dana.
S poštovanjem,
Stjepan Asić, predsjednik Australsko-hrvatskog kongresa
