Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić danas slavi svoj 63. rođendan. Proslavlja ga, kao i prijašnjih godina u restoranu, u društvu prijatelja. Prilična gužva je bila dok se društvo okupljalo, a prometni redari kontrolirali su promet na ulazu restorana.
Reporteri Nove TV su pitali Bandića tko je platio prometne redare, Grad Zagreb ili slavljenik. Nisu dobili odgovor.
Bandić je danas imao zanimljiv i naporan dan. Predstavio je brončani spomenik Tuđmanu koji će biti postavojen 10, prosinca ispred dvorane Lisinski, a nasuprot spomenika Tuđmanu sljedeće godine počet će i izgradnja Spomenik domovini.
“Znate koja vaša sreća, ali nesreća što ja imam samo jednog šefa, a to je dragi Bog. I kad vam kažem da danas neću govoriti o ničem drugom nego Tuđmanu, vi to ne poštujete. Ako vi ne poštujete Tuđmana, ja poštujem”, poručio je novinarima Bandić.
Druga tema je najava proračuna Grada Zagreba koji iznosi rekordnih 10,2 milijarde kuna. Povećanje proračuna u odnosu na 2018. godinu iznosi oko 800 milijuna kuna.
Treća trema je poruka Vladi da svaki školarac u Hrvatskoj treba dobiti besplatne udžbenike, inače njegovih 11 zastupnika u Klubu neće podržati državni proračun za 2019. godinu.
Na kraju radnog dana Bandić s prijateljima slavi 63. rođendan.
#dnevniknovetv doznaje: Gradonačelnik Bandić slavi rođendan! A prometni redari ispred restorana reguliraju promet! Tko ih je platio? Na proslavi i ministar Kujundžić. @DNEVNIKhr @novahr pic.twitter.com/h0TG3QMFPe
— SABINA TANDARA KNEZOVIĆ (@SABINATK) November 22, 2018
Zanimljivo je što u neslužbenoj biografiji na Wikipediji piše o Bandiću:
“Milan Bandić rođen je u zaseoku Bandića Brig, Cerov Dolac, Donji Mamići, općina Grude. Otac mu je umro s 58 godina. Bio je ministrant kod fra Blage Brkića u selu Ružićima.
Nakon osnovne i srednje škole u Grudama, dobio je studentski kredit i otišao na studij u Zagreb.] Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Uz učenje čekao ga je i naporan fizički rad. Radio je na istovaru šećera i ugljena te žbukanju pročelja gradskih zgrada.
Zarada je bila solidna i to mu je omogućilo namaknuti novaca kako bi mogao vraćati studentski kredit. Tih studenskih dana upoznao je i svoju buduću suprugu Vesnu na plesu u Studenskom centru. U tom će se braku kasnije roditi i kći Ana Marija.
Po završetku fakultetskog školovanja odslužio je vojni rok te se zaposlio u zagrebačkom Ledu. U samom početku fakultetska diploma nije mu odveć pomogla dobiti bolje radno mjesto te je prvi Bandićev posao bio rad u hladnjači na -25°C. Nakon šest mjeseci uspio je dobiti radno mjesto u uredu.
U Ledu je radio do 1983. godine kada se kao stručno-politički radnik za ONO i DSZ zaposlio u Općinskom komitetu SKH Peščenica. Nije odveć volio boraviti u uredu te je često bio među ljudima, kolokvijalno rečeno, na terenu. Tu je do izražaja došla njegova moć komunikacije s ljudima.
Dolaskom višestranačja u Hrvatsku i u vrijeme Domovinskog rata, kada je SKH imao najmanju popularnost među hrvatskim biračima, Bandić nije prešao u neku drugu stranku ili izašao iz komunističke partije posipajući se pepelom. Naprotiv, ostao je vjeran svojoj stranci i nastavio raditi na Pešćenici s vjerom da će se njegova, sada socijaldemokratska, stranka vratiti kao značajan čimbenik na hrvatsko političko nebo.
Bandićeva uzlazna putanja kreće 1993. kada postaje tajnik gradske organizacije SDP-a, a dvije godine kasnije (1995.) postaje zastupnik u Gradskog skupštini grada Zagreba.
Godine 1997. postaje predsjednik zagrebačkog SDP-a. Uz te dužnosti bio je i član u Glavnom odboru SDP-a. Došavši prvi puta na mjesto gradonačelnika (1997.), Bandić je prouzročio prvu aferu zaposlivši 14 savjetnika što je grad Zagreb dodatno koštalo oko 150 tisuća kuna na mjesec.
Tri godine kasnije (2000.) na izvanrednim izborima izabran je za gradonačelnika Zagreba, a koalicija kojoj je na bio na čelu na izborima je osvojila 52% glasova(…) “
I tako šest puta…
G.M. /Foto:screesnhot
