Katarina Matanović Kulenović, prva hrvatska pilotkinja i padobranka. Ta informacija dovoljna je da vas zainteresira za daljnjim upoznavanjem Katarininog života i saznate kako je postala pilotkinja, čime se sve bavila i koji je njen ženski trag u povijesti. Je li zaslužila da se ulica ili trg u Zagrebu nazovu njenim imenom?
O njenom životu pisao je strojarski zrakoplovni inženjer i zrakoplovno-tehnički publicist Boris Puhlovski u knjizi “Katarina na krilima: uspomene prve hrvatske avijatičarke Katarine Kulenović Matanović”, a u nastavku donosimo pregled njezina nadasve uzbudljivog i zanimljivog životnog puta.
Katarina Matanović rođena je u ožujku 1913. godine u selu Vuka kraj Osijeka gdje je završila osnovnu školu. U dobi od 16 godina izgubila je oca, nakon čega obitelj ima financijske poteškoće. Kako bi nastavila školovanje, odlazi sestri Pauli u Zagreb, gdje je pohađala gornjogradsku gimnaziju.
Gimnaziju je završila 1930. godine, a zatim je polazila trgovački tečaj u dopisnoj školi u Zagrebu. Od 1931. godine zaposlila se kao činovnica u građevinskom poduzeću Švab i poslije u Poduzeću za zračni saobraćaj Aeroput.
Od mladih dana pokazivala je zanimanje za sport. Voljela je skijanje, zanimali su je trkaći automobili. Godine 1935. upoznala se sa zrakoplovstvom.
Prvi susret sa zrakoplovstvom
Katarinin prvi susret sa zrakoplovstvom bio je 1935. godine kada je u Jutarnjem listu naišla na oglas o otvaranju pilotske škole na Aerodromu Borongaj. Upravo će joj taj oglas usmjeriti daljnji život i upisati ju u povijest.
Postala je članicom zagrebačkog Aerokluba, a iako je cijena pilotske škole bila visoka, Katarina nije odustajala. Financijski joj je pomoglo (i Aeroklubu) poduzeće Švab u kojemu je radila.
Prve letove započela je u kolovozu 1935. godine, a letjeti je učila na vojnom zrakoplovu Brandenburg iz 1914. godine. Prvi samostalni let imala je krajem kolovoza 1936. godine, a u listopadu iste godine položila je pilotski ispit, dobila diplomu sportskoga pilota i time postala prva hrvatska pilotkinja.
No, svoju ljubav prema visinama i letu Katarina je obogatila još jednom vještinom – padobranstvom.
Prva žena padobranac
Skok s padobranom Katarina je izvela 1938. godine. Prvo je skočila sa 100 m visokog tornja s unaprijed otvorenim padobranom. No, to nije bilo dovoljno. Uspjela je dobiti dozvolu organizatora aeromitinga na aerodromu u Bežaniji u Zemunu da izvede skok s padobranom iz aviona.
Dana petog lipnja 1938. godine sudjelovala je u grupnom skoku padobranom s visine od 1500 m. Tim skokom postala je prva padobranka u ovome dijelu Europe.
Ženska pilotska sekcija Aerokluba Zagreb
Katarina je u sklopu zagrebačkog Aerokluba osnovala žensku pilotsku sekciju čiji je cilj bio popularizirati zrakoplovstvo za žene, omogućiti školovanje žena za pilote, jedriličarke, mehaničarke u zrakoplovstvu, u skakanju padobranom, u zrakoplovnoj sanitetskoj službi i u pomoćnoj službi pri zračnom napadu.
U tom duhu u Zagrebu je početkom 1939. godine ženski aeromiting. Na njemu je letjela i skakala padobranom, organizirana je i nagrada igra za žene čija je glavna nagrada bila panoramski let nad Zagrebom.
Također, Katarina je održala i predavanja pod nazivom Žene u avijaciji i istaknula kako je lako zaljubiti se u letenje.
Treba samo jednom pokušati kako je to upravo božanstveno letjeti avionom ili jedrilicom visoko gore u azurnom plavetnilu atmosfere, pa da se osjeti neodoljiva želja za daljnje letenje i da se sva posvetite tom divnom i zanosnom športu! (…) Mi žene i djevojke trebamo imati pouzdanje u sebe i samo tako ćemo moći koristiti i surađivati na razvitku naše avijacije!
Sredinom 1939. godine završila je i tečaj za instruktora letenja na više tipova zrakoplova, s odličnim uspjehom. No, od rujna 1939. godine svijet je zahvatio Drugi svjetski rat.
Vrijeme Drugog svjetskog rata
Nakon što je rat zahvatio i naša područja Aeroklub je prestao sa svojim djelovanjem, a Katarina se zaposlila u uredništvu časopisa Naša krila. Paralelno s tim, primljena je u službu Prve zrakoplovne luke u Zagrebu s činom poručnika.
Letjela je lakim talijanskim dvosjednim zrakoplovom FL-3, a obavljala je prijevoz dokumenata, pošte, lijekova, ranjenika, vojnih zapovjednika. Bila je i osobna pilotkinja tadašnjeg ministra oružanih snaga Ante Vokića.
Ironija sudbine
Za vrijeme rata, točnije u svibnju 1942. godine, Katarina se udala za Namika Kulenovića, novinara dnevnika Novosti. Njen suprug nije preferirao letenje i većinu vremena je bio zabrinut za život svoje supruge.
Nažalost, nakon dvije godine braka, u svibnju 1944. godine, Namik je poginuo na službenom putu za Bihać – u avionu. Naime, avion kojim je putovao oborio je engleski Spitfire. Namik je na mjestu poginuo.
Katarina je iste godine ranjena za vrijeme savezničkoga bombardiranja aerodroma u Borongaju te je nakon toga prestala letjeti. Nakon rata, provela je 42 dana u zatvoru. Ipak, uspjela se izboriti za sebe i svog sina kojeg je dobila u braku s Namikom. Posao je dobila u Generalturistu u Zagrebu.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća Katarina odlazi u Köln, gdje joj je sin studirao slikarstvo. U Hrvatsku se vratila nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske. Umrla je 2003. godine u devedesetoj godini života.
Katarinin trag u povijesti
Katarina je u zraku provela 790 sati. Dobitnica je Male srebrne kolajne za hrabrost, ujedno i prva odlikovana žena u Hrvatskoj. Pridonijela je popularizaciji i širenju zrakoplovstva, posebice žena u zrakoplovstvu.
Godine 1998. odlikovana je Redom Danice Hrvatske s likom Franje Bučara. Godine 2001. ponovno je primljena u Aeroklub Zagreb.
Ono po čemu ju svakako moramo pamtiti je entuzijazam i hrabrost koji su ju promakli u ženu koja je živjela ispred svog vremena.
Izvori i preporuka: Boris Puhlovski, “Katarina na krilima: uspomene prve hrvatske avijatičarke Katarine Kulenović“; Matanović, Varaždinske Toplice, 2000.
M. Marković/Foto: Boris Puhlovski/privatni izvor
