Bivši glavnu urednik Večernjeg lista Branko Tuđen nazočio je promocije knjige Rade Dragojevića “Šuvar politička biografija”. Rade Dragojević je rođen u Gospiću, sociolog po obrazovanju, član SKD Prosveta i novinar portala Novosti koje izdaje Srpsko narodno vijeće.
Branko Tuđen, malo je reći, nije oduševljen ni knjigom ni promocijom knjige o Stipi Šuvaru, komunističkom političaru koji je obilježio posljednjih 20-ak godina Jugoslavije:
“KRNJA PROMOCIJA KNJIGE O ŠUVARU, KAO ŠTO JE I SAMA KNJIGA. IZDAVAČ PROFESOR AGIČIĆ, ČINI SE I SAM NEZADOVOLJN, NIJE IMAO ODGOVORA ZAŠTO JE TAKO I UPUTIO ME NA AUTORA. MOŽDA JE KNJIGA OBJAVLJENA SAMO ZATO JER JU JE FINANCIRALO MINISTARSTVO?
U knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, pred oko 70 posjetitelja, predstavljena je knjiga Rade Dragojevića pod naslovom “Šuvar politička biografija”. Knjiga u biti nije istraživačko djelo nego publicistički pokušaj u kojem Dragojević koristi već objavljenu literaturu, ali ne svu, osobito ne onu koja obilježava Šuvarovo izravno sudjelovanje u politici i to u najvažnijem razdoblju dok je bio predsjednik Predsjedništva CK SKJ. O tome sam pisao u recenziji knjige 8. kolovoza.
Dragojević nije koristio knjigu Andrije Čolaka “Agonija Jugoslavije“, vjerojatno jer za nju nije ni znao, a i ne samo nju nego ni vrlo bitne Mamulinu, Murićevu, Čkrebićeve i Kadijevićeve knjige.
Andrija Čolak, u ono doba neka vrsta glasnogovornika CK, u najizravnijem je smislu otkrio mnoge zaplete nastale Šuvarovom najavom u siječnju 1989. da će na sastanku CK Jugoslavije reći “popu pop, a bobu bod”
(prozvati Miloševića), kao i umiješanost tadašnjeg vojnog vrha da to Šuvar ne učini.Vojska je bila stavljena u prvi stupanj pripravnosti, a Skupštinu SFRJ, gdje je plenum održan, kontrolirali su agenti KOS-a u civilu. Vjerujem da bi to bilo draže čuti na predstavljanju nazočnima supruzi i mlađem Šuvarovom sinu, nego ono što je tihim glasom priopćavala Branimira Lazarin.
Šuvarovu “političku biografiju” predstavili su Boris Buden, filozof, prevoditelj i publicist, Branimira Lazarin novinarka Novosti i Petar Pavlović, autor u Radničkom portalu. Predstavljanje je moderirao Damir Agičić, sveučilišni profesor i vlasnik izdavačke kuće Srednja Europa koja je knjigu objavila.
Predstavljanje je bilo nezanimljivo i krnje kao što je djelomice i sama knjiga. Oni nisu saželi 16 godišnju Šuvarovu političku karijeru u kojoj je poslije toliko godina zapaženo ostalo samo njegovo sudjelovanje u završnici raspada Jugoslavije. Razglabanje o reformi školstva i tzv. bijeloj knjizi potpuno je nevažno prema činjenici (ako) je vojska makar na jedan dan u siječanj/veljača 1989. izravno utjecala na politički život ondašnje države. Što je bio početak uplitanja koji je završio u krvi.
Posebno je dosadna bila Branimira Lazarin svojim dugim i neuvjerljivim pledoajeom o reformi školstva.
Nešto zanimljiviji bio je Boris Buden koji se ispričao zbog napada na Šuvara početkom devedesetih godina. U tekstu u ondašnjem časopisu Arkzin on Šuvara naziva “neuspješnim spletkarošom vrijednim sažaljenja”, a njegov odnos prema vojnom vrhu “samoponižavajućom snishodljivošću”. Na promociji Buden je, pak, rekao kao je Šuvar bio u nemogućoj situaciji. No, Buden nije pokazao da je o tome pročitao bilo što bitno, pa ni knjige koje spominjem.
Budenova karijera je krajnje proturječna. U jednom trenutku na predstavljanju je uzviknuo “nisam više demokrat”. Neovisno od toga, čini se da Buden i dalje gaji nepovjerenje prema hrvatskom osamostaljenju.
Poslije predstavljanja pitao sam izdavača, sveučilišnog profesora Agičića, zašto je u knjizi zapostavljena činjenica da je Šuvar bio član Predsjedništva SFRJ i član oba partijska predsjedništva Hrvatske i Jugoslavije, zašto nema ovoga o uplitanju vojske, što bi danas bilo zanimljivije od nekakvog Dragojevićevog filozofiranja koje aktualna generacija teško može razumjeti. Agičić mi je prilično odrješito odgovorio: “Pitajte autora!”
To me navelo na zaključak da i sam profesor nije zadovoljan knjigom, ali kako ju je financiralo Ministarstvo kulture i medija RH, on nije imao ekonomskog razloga da ju ne objavi”, napisao je Tuđen
O Stipi Šuvaru:
Stipe Šuvar ( Imotski, 1936. – Zagreb, 2004.) bio je političar, komunist, sociolog i sveučilišni profesor. Političku afirmaciju doživio poslije gušenja Hrvatskog proljeća, tijekom kojega se svrstao uz Vladimira Bakarića i pobjedničku frakciju koju je instalirao Josip Broza Tito.
Kao republički sekretar (ministar) za prosvjetu i kulturu proveo je u razdoblju od 1974. do 1982. godine ozbiljnu reformu srednjoškolskog sustava, u kojemu su između ostalog bile ukinute gimnazije, ali i prave zanatske škole čime se upisao u povijest hrvatskog školstva. Srednje škole u Hrvatskoj tad su se, po njemu, zvali šuvarice.
Od 20. lipnja 1988. do 17. svibnja 1989. godine je predsjednik Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, a od 15. svibnja 1990. do 24. kolovoza 1990. godine je potpredsjednik Predsjedništva SFR Jugoslavije. Tad ga je zamijenio Stjepan Mesić, a Šuvar se vratio na Filozofski fakultet u Zagrebu gdje je vodio katedru Sociologije sela i Demografije.
M. Marković/Foto: B. Tuđen/promo
Hrvatski premijer Andrej Plenković rekao je da Hrvatska očekuje skoro stupanje na snagu sporazuma o…
Službeno je. Nenad Bjelica novi je trener Dinama, potvrdio je zagrebački klub objavama na društvenim…
Novinar, kolega i moj prijatelj, Marko Jurič, pravomoćno je osuđen je na 10 mjeseci zatvora…
Komentiraj