U vojno-zrakoplovnoj industriji oduvijek je bilo važno biti prvi kupac. Ili barem među prvima. Prvi kupci novih letjelica, bilo da se radi o borbenih avionima ili helikopterima, znali su za sebe i svoju privredu izvući najbolje benefite.
Na žalost, takvi i slični principi poslovanja u vojnoj branši jednoj Hrvatskoj nikada nisu bili bitni. Ali zato o tome vode računa neke zemlje koje su nam do jučer gledale u leđa. Danas su nas ambicije tih zemlja doslovno prestigle i teško da ćemo ih dostići u skoroj budućnosti.
Prošlog ljeta Bugarska je odlučila kupiti 8 komada F-16 block 70/72, tehnološki i borbeno izuzetno naprednu verziju poznatog lovca američkog vojno-svemirskog kolosa „Lockheed Martina“. Sada ta priča ide dalje. Naime, kako su izvijestili bugarski mediji, u okviru prvog posjeta bugarskog premijera Južnoj Koreji, Sofija je ponudila Seulu da izgradi postrojenje za sastavljanje borbenih aviona T-50.
Bugarski potpredsjednik vlade i ministar obrane Krasimir Karakačanov vodio je pregovore za izgradnju montažnog pogona za nadzvučne napredne trenere i zrakoplove T-50 Golden Eagle Korea Aerospace Industries (KAI) T-50 „Golden Eagle“, koje su zajedno proizveli KAI i „Lockheed Martin.
Pregovori dolaze svega tri mjeseca nakon što je Sofija odlučila iskeširati 1,256 milijarda dolara kako bi 2023. bugarsko zrakoplovstvo dobilo prve primjerke F-16 Block 70/72. Deal sa Korejom podržava i Washington. Javnom objavom oglasio i „Lockheed Martin“ poručivši, među ostalim da će, citiramo – „bugarska ekonomija i industrija profitirati od ove nove dugoročne veze s svjetskim liderom tehnologije „Lockheed Martinom“.
Osim što pruža visoko naprednu i sposobnu borbenu letjelicu, „Lockheed Martin“ udvostručuje svoju obvezu da Bugarskoj donese ekonomske i industrijske koristi….“. Ovakvo priopćenje ne traži dodatna tumačenja. Bugarska već ima benefite od ugovora sa „Lockheed Martinom“. Kupnjom 8 američkih nadzvučnih lovaca Bugarskoj je pošlo za rukom od Amera dobiti suglasnost za uspostavljanjem domaćih kapaciteta za remont 25 komponenti hidrauličnog sustava slijetanja F-16 i osnovnih sposobnosti za održavanje električnih sustava. Ali, to nije sve. Bugarska će dobiti američku pomoć i za razvoj bespilotnih letjelica.
Je li sve ovo moguće barem zamisliti u hrvatskom slučaju kupnje borbenih lovaca? Teško. Mi već više od desetljeća ne znamo ni kakav nam borbeni lovac treba. A kupac koji ne zna što hoće i koji nema para, bez dileme, najgori je kupac.
Ni u čemu se nismo strateški pozicionirali unutar NATO-a. U Poljskoj se po licenci proizvode helikopteri UH-60 „Blackhawk“, Rumunji imaju centar za održavanje zrakoplova F-16 i helikoptera „Black Hawka“, a Česi i Slovaci su se specijalizirali za obuku pilota helikoptera, uključujući i budućih pilota „Black Hawka“.
Albanci nisu još ništa od SAD-a nisu kupili, ali su dobili najveći zrakoplovnu bazu NATO-a na jugoistoku Europe koja se upravo gradi. A gdje smo mi? Nas gazi vrijeme i ambicije zemalja koje su nas prije 20, 30 godina gledale u leđa. To je jasno kao dan samo kad vidimo na kakvim lovcima lete Mađari, Poljaci, Česi, uskoro i Slovaci, a i Srbi su nas prešišali s novim zrakoplovnim akvizicijama.
Kod kuće nismo sigurni koja je naša vojna doktrina, granske doktrine. Ni u morskom prostoru, koji nam je stoljećima životno gravitacijsko okruženje, nismo sebe pozicionirali, ni organizirali na pravilan način. Na moru ne možemo obavljati ni zadaće koje nam je NATO delegirao, jer nemamo minolovce, a kad ćemo ih nabaviti – to nitko živ ne zna.
Marko Marković/Foto:press
