Prošli tjedan je smijenjen prof. dr. sc. Krešimir Pavelić, dekan Medicinskog fakulteta u Puli, zbog izjava o cjepivima protiv COVID-a. Radi se o osnivaču i dugogodišnjem pročelniku Odjela za molekularnu medicinu Instituta “Ruđer Bošković” te osnivača i pročelnika Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci.
Dr. Pavelić je redoviti člana European Academy for Sciences and Arts, European Molecular Biology Organization, dopisnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te redovnog člana Akademije medicinskih znanosti Hrvatske, člana upravnog vijeća European Molecular Biology Laboratory, a donedavno i člana stalnog odbora European Medical Research Council, Europske znanstvene zaklade.
Njegovo stručno mišljenje je svedeno na teoriju zavjere od strane “kauč novinara”, čiji je doseg izmišljanje clickbait naslova. U testovima je napadnuta reputacija čovjeka koji živi znanost koja stoji iza cjepiva, a napadnuta je i instituciju ( upitan je status Medicinskog fakulteta u Puli) u kojoj je radio ne bi li tako izvršili pritisak na istu da dotičnom uruči otkaz.
U ovoj priči on nije jedini niti je stvarno bitan. Bitno je to da se zbog nekog razloga znanstvenici napadaju radi toga što imaju drugačije mišljenje, te se vrši pritisak na institucije u kojima ti znanstvenici rade da prestanu surađivati s njima.
To će naravno dovesti do toga da će mnogi znanstvenici radije šutjeti, nego izgubiti posao od kojeg žive, a mi obični ljudi bit ćemo zakinuti za znanje i informacije koje nam ti ljudi mogu pružiti.
Gdje su drugi?
Da li je uvaženi Krešimir Pavelić jedini koji je nedavno progovorio o cjepivima? Naravno da nije. Još jedan teoretičar zavjere je i dr. Rober Malon, čovjek koji je izmislio tehnologiju mRNA cjepiva. Njega je nedavno blokirao YouTube radi njegovih izjava o cjepivima. Još jedan je i Michael Yeadon, znanstvenik i bivši CSO Pfizer-a,pa Janci Lindsay, Ph.D., itd.
Svi oni su vise nego kompetentni iščitati podatke i iznijeti hipoteze i zaključke iz njih. I primijetite da za razliku od puno anonimnih zakulisnih eksperata, stavljaju svoju reputaciju na kocku kada daju izjave protiv cjepiva.
Glavni problemi
Najvažnije je naglasiti da većina ovih znanstvenika nema 100% točne dokaze o štetnosti. Ali njihovo razumijevanje materije im daje za pravo da donose zaključke na temelju parcijalnih podataka i nesavršenih studija. Oni i sami priznaju, da njihovi trenutni zaključci ne mogu biti dokazani u nekim slučajevima te ne tvrde da posjeduju u kamenu uklesanu istinu koja se skriva od mase.
Uzmimo na primjer sljedeći slučaj. Cjepiva bazirana na mRNA tehnologiji koriste lipide kao prijenosnike glavnih molekula. Ti lipidi će se u teoriji na kraju izbaciti prirodnim putem iz tijela. Međutim jedna studija (za koju čak i sami znanstvenici kažu da je nepotpuna) pokazala je da se ti lipidi mogu nakupljati u određenim organima, pogotovo u jajnicima i koštanoj srži. Dr. Robert Malone stoga kaže:
Mi prvi put vidimo te spojeve u tim organima u takvom obliku. To ne znači da je to opasno, te postoji novije studije čiji se podaci još obrađuju…. Ali, ako bi me netko pitao “Da li znate koje su reproduktivni efekti lipida?”, rekao bih mu da ne znam, jer nemamo kvalitetne podatke, ali ako me nakon toga pita “Da li je prije bio zamijećen nekakav utjecaj lipida na ženske reproduktivne organe?”, morao bih mu odgovoriti sa Da.
Ovaj primjer zorno prikazuje da svi znanstvenici pomalo tapkaju u mraku i da su upravo zato vremenski rokovi za odobravanje lijekova toliko dugi (najbrže cjepivo je dobilo dozvolu nakon 7 godina). Međutim, znanstvenici prate signale koji dolaze iz podataka te ukoliko vide da je neki signal pojačan, počinju analizirati i donositi zaključke.
Tako je na primjer prije nekoliko dana FDA-a odlučila izdati upozorenje da mRNA cjepiva mogu dovesti do blage upale srca kod mlađih muškaraca, iako su teoretičari zavjera, tj. znanstvenici upozoravali na to puno prije službenog priopćenja. Isto tako, institucije i novinari su govorili da su cjepiva sigurna za trudnice, ali sada WHO više nije siguran u to, te preporuča prethodno savjetovanje sa liječnikom.
Sljedeći veliki problem je u samom proteinskom šiljku. Taj šiljak je protein koji mRNA i Adenovirus cjepiva tjeraju naše stanice da proizvode, a isti se nalazi na virusu i služi za povezivanje sa stanicom. Kada ga stanice ispuste, imunološki sustav ga napada i tako stvara antitijela.
Prva stvar je da su na početku znanstvenici mislili, tj. imali teoriju, da će protein ostati u mišiću gdje ste se cjepili. Međutim, noviji podatci pokazuju da se proteinski šiljak može pronaći u nekim situacijama u ostatku tijela.
Drugi dio ovog problema, je što je šiljak u teoriji trebao biti biološki inaktivan ( tj. ne bi trebao sudjelovati u bilo kakvim biološkim procesima), međutim sad se pokazuje da je protein ipak aktivan, pa čak i toksičan za neke stanice u tijelu. Opet treba naglasiti za je premalo podataka za to, premalo je vremena prošlo i zato je potrebno prvo više testova, što se u slučaju cjepiva za COVID preskočilo. Ali isto tako treba reći da je spike protein povezan za COVID-19 komplikacijama i prije pojave cjepiva. Dr. Malone kaže:
Spike protein reagira posebno jako sa kardiovaskularnim sustavom, te stvara rupe u moždano-krvnoj barijeri. Mi smo dosta rano primjetili signal za srčane probleme. Ja sumnjam da su ti problemi ograničeni samo na mlade. Tu je problem sa dostupnim podatcima. Ukoliko je mlada osoba doživjela infarkt, taj slučaj je lagano povezati sa cjepivima, međutim kada se to dogodi sa starijom osobom, infarkt se često prepisuje godinama. Mi vidimo da postoji signal da spike protein utječe negativno na tijelo, ali potrebno je puno više testiranja da bi se to znanstveno potvrdilo.
Sloboda informacije
Jedna od glavnih zamjerki znanstvenika je cenzura informacija i odbijanje povezivanja cjepiva sa negativnim nuspojavama. Tako na primjer ukoliko ste se cijepili te nakon nekog dužeg perioda imate nekakav simptom, on se automatski pripisuje nečemu drugom, bilo čemu, ali nikako ne cjepivu. Takva cenzura znanstvenoj zajednici stvara mrtvi kut iz kojeg ona ne može sagledati situaciju u cijelosti i donijeti pravilne odluke.
Sljedeća je zamjerka naravno na informiranost kako onih koji se cijepe tako i samih doktora. Tu treba primijetiti da iako doktor ima puno više znanja o ljudskom tijelu i samom cijepivu od prosječnog čovjeka, on i dalje nije stručnjak baš za ova cjepiva. Iluzorno je očekivati da će svaki doktor stalno iščitavati stotine i stotine znanstvenih radova koji se svakodnevno objavljuju. I doktori slušaju svoje kolege, pa tako i prof. Krešimira Pavelića.
Znači da će ga automatski poslušati? Ne, naravno.
Doktori su svjesni da na je dani moment premalo informacija dostupno, ono što je dostupno nije obrađeno, a svima nedostaje vremena da bi otkrili neke dugotrajne posljedice. Ali neki će možda primjetiti da, dosada, pojedini doktori u Hrvatskoj već znaju, iz opreza, pojedinim skupinama ne preporučati cjepljenje. Tako se recimo trudnicama ne preporuča cjepljenje, iako se WHO još uvijek premišlja.
Prof. Krešimir Pavelić je definitivno pogriješio. Ne u brojkama ili u samoj znanosti, pogriješio je što je primijenio istu zastrašivačku taktiku kao i oni koji zagovaraju cijepljenje. Istina je da su tehnologije na kojima su cjepiva rađena eksperimentalna, iako se na njima već dugo radi, a da su sama cjepiva prošla minimalna testiranja te su odobrena po užurbanom postupku. Nitko ne može sa sigurnošću tvrditi da su sigurna ili nesigurna.
Sve ostalo bi trebala biti odluka onoga koji se cijepi.
