Čak 1600 komentara na Facebooku privukla je objava Vidović Krišto žestoka napala Plenkovića! Svašta je nadrobila – istina, poluistina i laži, destine poruka u Inbox, nekoliko telefonskih razgovora, među kojima i onaj za zastupnicom iz naslova teksta.
U nekoliko ranijih tekstova sam spomenuo da zastupnica Vidović Krišto olako iznosi optužbe na Sabor, Vladu, Ustavni sud ili neke od važnih osoba iz političkog života Hrvatske i čini to u maniru koji mnoge u Hrvatskoj podsjeća na Ivana Pernara.
Upozoravaju na to i analitičari koji dolaze s desnog političkog spektra i izrazito su skloni Domovinskom pokretu.
U testu koji je objavljen navedeno je nekoliko neistina.
O slučaju otoka Smokvica sam objavio 20-ak tekstova i prilično upućen u taj slučaj. Prva i jedina Vlada koja je reagirala na taj slučaj je Vlada Andreja Plenković (ministar Goran Marić) i otok Smokvicu vratila u posjed države nakon što Todorić nije platio prvu ratu ( cca 8 mil. kuna), od ukupno 30-ak mil. kuna koliko je dugovao državi.
Dug nije bio 200 mil. kuna nego 30 mil, kuna, ( dio je otišao u zastaru), a u posjed države nije ga vratilani SDP-ova ni Sanader- Škorina, nego Plenkovićeva Vlada.
Dakle, netočno je, kao što piše u tekstu, da “nijedno državno tijelo nije ni pokušalo izbaciti Todorića iz tog zdanja da naplati državni dug”. Učinio je to Goran Marić, tada ministar državne imovine.
Činjenice su svete, komentari slobodni
Istine radi treba reći da se Hrvatska nema razloga ponositi ponašanjem sudske i izvršne vlasti prema Ivici Todoriću i Agrokoru. Pamtim rečenicu Mirodrag Šajatovića, urednika Lidera, iz vremena kad je premijer bio Ivica Račan: “Kad se Todorić zakašlje pola Vlade se prehladi”.
Netočna je i objava da je u slučaju vjetroelektrane Krš-Pađene riječ o “dokazanom kriminalu koji Hrvatskoj nanosi štetu veću od dvije milijarde kuna”.
Afera Krš- Pađene tek je otvorena, veliki je to slučaj, ali pravni postupak je tek na početku. Neki akteri su bili u istražnom zatvoru (Josipa Rimac), neki su izvan Hrvatske i, bez obzira kakav će biti ishod, nije za očekivati da će slučaj biti brzo riješen. Dakle, nije riječ o dokazanom kriminali, a poglavito ne o šteti većoj od dvije milijarde kuna.
Vrijednost ukupne investicije u vjetropark Krš-Pađene, u općini Ervenik nedaleko od Knina, je oko 1,8 milijardi kuna.
Priču o protustavnosti 11. i 12. izborne jedinice, koju je zastupnica Vidović Krišto više puta izgovorila u javnim nastupima, a ponovila u navedenom postu, demantirali su i Ustavni sud i stručnjaci za ustavno pravo ( dr. Mato Palić i drugi) i ne treba ju dodatno pojašnjavati.
Inače, o izboru manjinskih zastupnika treba ozbiljno razgovarati uvažavajući preporuku Venecijanske komisije da je Hrvatska, kao članica EU, dostigla stupanje demokracije da zastupnike manjina ne treba birati na posebnim listama. Kao što to ne čini većina članica EU. Ako pak imaju manjinske zastupnike ( ili zastupnike dijaspore kao italija) ne sudjeluju u formiranju vlade.
U objavi spominje Vladimira Šeksa i navodi da “dokazani suradnik UDBE Vladimir Šeks, postavlja svoju kći za predsjednicu suda u Osijeku, a svog kuma Miroslava Šeparovića za predsjednika Ustavnog suda…”
U ranijoj objavi za Šeksa je koristila rečenicu “prema vlastitom priznanju suradnik UDBE, a prema tvrdnji Zorana Milanovića najveći štetočina hrvatskog pravosuđa”.
Vladimr Šeks dovodio se u kontekst suradnika Udbe, ali i kao osoba koju je Udba progonila. Objavljivani su i transkripti Šeksovih razgovora s agentima Udbe koji bi trebali sugerirati suradnički odnos, ali i Šeksov odgovor da je bio progonjen od strane Udbe.
>>> Perković u pismu iz zatvora opako optužuje Šeksa: “Osijek nije imao boljeg suradnika Udbe”
Da je Šeks bio suradnik Udbe u pismu iz zatvora u Münchenu, objavio je Josip Perković, nekad šef Udbe, pa šef SIS-a, a danas osuđenik za organizaciju ubojstava hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.
Na “zatvorske bilješke” Josipa Perkovića, u kojima tvrdi da “Osijek nije imao boljeg suradnika Udbe od Šeksa”, HDZ-ova veteran je odgovorio.
“Nisam surađivao sa Službom državne sigurnosti. Najbolji dokaz za to je što sam ja ’71. kao zamjenik okružnog javnog tužitelja pokrenuo kazneni postupak protiv Službe državne sigurnosti zbog nezakonitog odnošenja više tisuća pismenih pošiljaka u Centar Udbe Osijek (…)
Josip Perković je 2006. slobodno vlastoručno napisao meni pismo u kojem na početku stoji: “Povodom učestalih prozivanja da ste bili suradnik Državne sigurnosti, ja potvrđujem da to niste bili.”
>>> ŠEKS O VEZAMA S UDBOM: “Nisam bio agent Udbe, Perković mi se osvećuje, a evo i zbog čega”
Šeks navodi i da mu je Perković to napisao i u pismu 2013. godine, a na pitanje zašto ga danas optužuje da je bio suradnik Udbe, Šeks je kazao:
“On je ogorčen svojom sudbinom. Mene u tom pismu optužuje da sam jedan od glavnih krivaca zašto je on izručen i osuđen na doživotni zatvor pred njemačkim sudom. Šeks nije imao nikakvog utjecaja na njegovu zlu sudbinu. Niti sam ja izručio Perkovića niti sam ga osudio. On je najodgovorniji, što piše iz obrazloženja presude, za svoje izručenje i za svoju kaznu doživotnog zatvora”, kazao je Šeks.
Zaključno, Šeks se dovodio u kontekst Udbe; bilo kao suradnik ili kao osoba progonjena od Udbe, ali nikad nije priznao da je radio za Udbu, niti je dokazano je bio suradnik Udbe.
Zastupnica Vidović Krišto u Saboru je održala nekoliko zapaženih govora – o tragičnoj i nikad razjašnjenoj sudbini dr. Ivana Šretera; o sumnji na kriminal Emila Tedeschija kojeg, po njenoj izjavi, štiti DORH; državno financiranje Pupovčeva antihrvatskog derneka u Srbu pa opet o Tedeschiju i koncesiji na pet milijuna i 900.000 kvadrata lovišta na Hvaru (…)
Tu je i hvale vrijedna tužba Ustavnom sudu kojom se traži ukidanje Ovršnog zakona po hitnom postupku.
No, ti njeni važni govori i potezi, ostali su sjeni izjava da je Sabor neustavan ( pa time i Vlada) te odbijanja nošenja maske u Sabornici, po čemu ju javnost prvenstveno prepoznaje.
Šteta što je forma postala važnija od sadržaja pa je bit problemā o kojima je Vidović Krišto govorila u Saboru govorila otišla u drugi plan ili gotovo zaboravljena.
Domovinski pokret zauzima aprioran stav da su Plenković i Vlada korumpirani i traže dokaze za potkrijepu svojih tvrdnji. Istina i činjenice tu su u drugom planu.
I analitičari vrlo skloni zastupnici Vidović Krišto ( i Domovinskom pokretu) upozoravaju na “pernarizaciju” u Saboru i javnim nastupima na kojima se govore kavanske priče, u koje ljudi mogu i vjerovati ( “svi su lopovi”), ali ne znači i da su točne.
Kavanske priče ljudi vole čuti, često su zabavne, na njima je narastao Živi zid, ali se istom brzinom kojom je narastao, ako ne i brže, i ugasio.
Marko Marković/ Foto:FaH
