Crna Gora rasprodaje ukradeno brodovlje! Na prodaju je čak i Titova jahta “Jadranka”, evo koliko traže za nju

Jahta “Jadranka” sagrađena je u „Kraljevici“ davne 1977. godinej. Duga je 34, široka osam metara, s gazom na krmi od 1,5 metara. U posadi je bilo 14 članova, a mogla je primiti 40 gostiju.

PIŠE: Marko Marković/Foto:arhiv

Na crnogorskom vojnom pazaru ništa novo. Već dva desetljeća uhodanom dinamikom nastavlja se rasprodaja naoružanja i plovila koja su se u Boki kotorskoj nekim čudom našla 1991. godine. Još mrvica na stolu ima. Nakon rasprodaje podmornica, razarača i raketnih sustava po sjeveru Afrike i Bliskom istoku, ovi iz crnogorskog Ministarstva obrane su kao David Copperfield.

Kad pomislimo da više nemaju trikova, bijeli zec još jednom iskoči iz šešira. Naravno, u njihovom slučaju to znači da na tržište iskoči još poneki naftonosac bivše JRM, pa minopolagač, a nađe se tu i pokoja jahta Josipa Broza.

Ministarstvo obrane Crne Gore objavilo je tako prije neki dan tender za prodaju suvišnih plovila, brodskih motora i njihovih rezervnih dijelova, dizel generatora, kao i razne radioničke opreme.

Najvrjedniji dio ponude čini pet plovila; pomoćni naftonosac PN-27, desantni brod minopolagač DBM-241, pomoćni vodonosac PV-17, barkasa ronilačka BRM-22, kao i jahta „Jadranka“. Početna cijena za pomoćni naftonosac PN-27 (izgrađen u „Kraljevici“) je 133.000 eura.

Za desantni brod minopolagač izvisili su cijenu od 140.000 eura, a za pomoćni vodonosac traže 110.000 eura. Početna cijena za jahtu nekadašnjeg najvećeg sina naroda i narodnosti, „Jadranka“ je sitnih 80.000 eura.

I ovo plovilo sagrađeno je u čuvenoj „Kraljevici“ davne 1977. godinej. Jahta Jadranka duga je 34, široka osam metara, s gazom na krmi od 1,5 metara s pogonskom grupom od dva dizel MTU motora koji su joj omogućavali brzinu od 25 čvorova. U posadi je bilo 14 članova, a mogla je primiti 40 gostiju.

Neki opet trljaju oči u čudu i nevjerici pa se pitaju se od kuda Crnogorcima to silno brodovlje? Ima li možda prodavač vlasničke papire tih plovila? Naravno da nema jer se radi o brodovima kojima su do 1991. matične luke bile hrvatske luke.

Nedavno je osobno crnogorski ministar obrane Predrag Bošković, zvan „Beli orao“ po ratnoj epizodi u Hrvatskoj, pokušao Izraelu uvaliti dva velika patrolna broda (VPBR), oznaka 33 i 34. Kad je priča isplivala u javnost od biznisa s Izraelcima se izgleda odustalo.

Sva ta silna rasprodaja ne bi trebala čuditi. Do 1813. godine Crna Gora nije ni bila pomorska zemlja, nije imala izlaz na more, a kamoli da je bila zemlja pomoraca i brodova. Sve što u Crnoj Gori ima veze s morem nosilo je i nosi – hrvatski predznak.

Nekako je u tišini prošla informacija da su prošlogodišnjom prodajom malog plutajućeg doka „Jadranskog brodogradilišta-Bijela“ naši južni susjedi definitivno ostali bez tehničkih mogućnosti da iz mora podignu iole veći brod. Povijesni krug se izgleda zatvorio. Opet sve manje imaju veza s morem…

Hrvatski obrambeni ministar Damir Krstičević pokazao je da nema popuštanja oko zaštite hrvatskih državnih interesa kada je u pitanju povratak školskog broda „Jadran“ u Split, njegovu matičnu luku. Neumitan protok vremena ipak zahtjeva nove, oštrije taktike prema Crnogorcima. Pitanje „Jadrana“ mora biti podignuto na razinu hrvatske Vlade i da se osobno premijer Andrej Plenković uključi u tu priču. Ne može samo Ministarstvo obrane RH gurati taj projekt. Konačno se jače moraju uključiti oni sa Zrinjevca, kao i oni iz pravosuđa.

Međuresorna suradnja mora biti na najvišoj razini. Povratak „Jadrana“ mora biti nacionalni projekt. Konačno treba slučaj tog slavnog školskog jedrenjaka staviti pred neko međunarodno sudište za pravo mora, recimo ono u Hamburgu. U tom bi slučaju Crnogorci mogli doživjeti međunarodni debakl. Jer ne samo da će morati vratiti brod koji nije njihov, nego će i pred međunarodnim sudištem morati progovoriti o razmjerima pljačke po hrvatskim lukama. Bila bi to solidna blamaža za jednu mladu članicu NATO-a koja želi i u EU. I to sve pred reflektorima svjetskih medija.

Crnogorce nismo spomenuli u tužbi za genocid protiv Hrvatske. Pomogli smo im kod stjecanja državne nezavisnosti od Beograda. Dali smo im naoružanje. Pomogli oko transporta stotina milijuna eura kada su uvodili tu valutu u svoj novčani krvotok. Pomogli smo im kod ulaska u NATO.

Hrvatska više nema pravo na takve pogreške.