Strojevi korak nezaobilazni je dio tradicije, ceremonije i svečanosti svake vojske. Izvođenjem strojevog koraka šalje se slika o izgledu jedne vojske, njezinoj čvrstini, okretnosti, o kolektivnom i skladnom radu i o disciplini koja caruje ili ne caruje u toj vojsci.
Strojevi korak je odraz duše svake vojske. Naravno, stil strojevog koraka razlikuje se od vojske do vojske, no, svima je zajedničko jedno pravilo – ne maršira se po brodovima.
Ne samo što bi to izgledalo grubo i poprilično nezgrapno, nego bi teško udaranje vojničkim cokulama po palubi broda moglo i ošteti samu palubu. Posebno ako je paluba drvena.
Međutim, takav običaj kod Crnogoraca ne vrijedi. Nedavno su imali svečanost na palubi Hrvatskoj otetog školskog jedrenjaka „Jadran“ gdje su marširali kao da gaze negdje po asfaltu kakve vojarne u Nikšiću.
I taj detalj pokazuje da je Mornarica Crne Gore nekakva vojna organizacija koja s morem i pomorskim običajima nema puno veze. To je pravi šamar pomorskoj tradiciji i brodu na kojem se nikad nije marširalo.
Njima je očito bitno samo šepurenje, a to što su kao slonovi teškim koracima gazili po palubi od tikovine broda starog osam desetljeća njih puno ih ne brine.
Kao što ni našeg ministra obrambenog Banožića ne brine kako od tog našeg NATO saveznika vratiti oteti jedrenjak. Ili možda od njega previše očekujemo? Zna li ministar uopće išta o školskom brodu “Jadran“?
Brodovi su kao ljudi. Rađaju se i bivaju kršteni uz šampanjac, žive i poneki postane i slavan. Njih treba paziti i njegovati. Čak i umiru kao ljudi. Dostojanstveno, ili tužno. Hrvatski „Jadran“ tužno umire pod crnogorskim vojničkim cokulama…
M. Marković/ Foto: MO Crne Gore
