Što bi rekao George Bernard Shaw, predviđanja su sasvim u redu, ali samo pod uvjetom da se ne odnose na budućnost.
Kada je u pitanju predviđanje epiloga kupovine višenamjenskog borbenog aviona za HRZ, predviđanje je, blago rečeno, nezahvalno. Kako je najavljeno, za koji dan prema nekoliko država šaljemo Zahtjeve za ponudom (RfP). Od 2007. godine, koliko traje tužna i otužna saga odabira borbenog lovca, iz Ministarstva obrane prema ponuđačima slali su dva puta famozni Zahtjev za informacijom (RfI) i po dva puta po Zahtjev za ponudom.
U to ne računamo razno-razne ponude proizvođača koje su s vremena na vrijeme stizale u obrambeno ministarstvo.
Od tada do današnjeg dana taj se kvaziproces isprostituirao do besvijesti. Naša kupovina aviona više liči na laboratorijske eksperimente. Skitaramo se po svijetu, skupljamo brošure, obilazimo štandove, razgledavamo avione, razgovaramo, pregovaramo, osnivamo nekakve komisije, predselekcije, selekcije kao da ih knez Potemkin osobno režira.
Tako se ponaša najgori kupac – onaj koji nema para i koji pojma nema što hoće. Teško je naći ijednu malu zemlju poput naše u kojoj pokušaji kupnje borbenog lovca traju više od deset godina. Naši obrambeni ministri, bez obzira na politički kolorit, pokazali su kroničan nedostatak vizije.
Ponašali su se kao da HRZ ima sve vrijeme ovog svijeta. A kao što vidimo, nema. Nakon 15-tak godina loših odluka i kiselih kompromisa, došli smo do trenutka kada su dozreli uvjeti da ugasimo borbeno zrakoplovstvo. Koliko moraš biti blesav da 4 poluispravna MiG-a 21 nazivaš ratnim zrakoplovstvom? Umjesto da bude baklja visokih tehnologija, HRZ ubili su u pojam.
Isprostituiran proces
S kime smo sve proteklih godina razgovarali? A sa kime nismo? Sa Šveđanima, Rusima, Francuzima, Amerikancima, Nijemcima, Grcima, Izraelcima, pa i Korejcima iz Seoula. Od novog akvizicijskog kruga ne treba previše očekivati. Pokazali smo da su naši kadrovski i intelektualni kapaciteti za rješavanje ovog rebusa gotovo nepostojeći. Mitomanski se uzdamo u Amerikance. Iz nekog neodređeno razloga zaključili smo da nam, eto, upravo Ameri moraju dati neku nemoralno dobru ponudu.
Zašto bi nam dali? Pa nismo im bitni. Nismo važan globalni igrač. Nismo ni regionalni. Mi smo deindustrijalizirana država sa manje od 4 milijuna stanovnika. Činimo manje od jedan posto ukupnog stanovništva Europe. Idealno smo dvorište za utrpavanje nepotrebne, niskotehnološke, ali dozlaboga za održavanje skupe gvožđurije poput Mrapova ili Bradleya. Još se osjeća knedla u grlu kad se sjetimo slučaja Barak gdje smo našeg „najvažnijeg strateškog partnera u obrani“ htjeli zaobići u dealu sa Izraelcima.
Kažu neki da puno dugujemo Amerima, jer su nam donirali hrpu vojne opreme i vozila. Hvala im lijepo, ali ozbiljna vojska ne gradi se donacijama. Amerikanci se cijelo vrijeme ponašaju pragmatično, u stilu koji se najbolje može opisati svojedobnom izjavom jednog direktora CNN-a: „Nije naš posao da damo ljudima to što oni žele već ono što mi odlučimo da treba da imaju“.
Zubakova ponuda
Ponudu Zvonka Zubaka koji nam je na stol stavio eskadrilu brazilskih Miragea 2000 za manje od 80 milijuna eura, iz MORH-a su eliminirali zbog osobnih sujeta. Zubak je obećao brzopoteznu isporuku tijekom slijedeće godine, kao i obuku pilota u Brazilu i Hrvatskoj. Za nas su to jako dobri lovci.
Brzom isporukom do brzog spasa ratnog zrakoplovstva u Hrvata. Delatkrilni kao i MiGovi-21 pa mehanika leta ne bi trebala biti veći problem za naše pilote. Koliko se moglo čuti po kuloarima, ova ponuda gađa cilj iza horizonta: tu je naredni u nizu Mirage 2000-5. Zubak je sa svojim inozemnim partnerima zamislio da se kroz 5 do 6 godina na Mirageu s analognom instrumentacijom obuči 20-tak naših pilota.
Nakon toga HRZ bi dobio ponudu dvije eskadrile Miragea 2000-5 (proizvedenih 1999. i 2000.) s digitalnom avionikom, koje će Francuska uskoro povlačiti iz uporabe zbog uvođenja novih Rafala. Deltaš Mirage 2000-5 ima radar dometa 150 kilometara, head-up display, glass cockpit. San snova za naše kameno doba. Mirage 2000-5 može izvoditi manevre u horizontalnoj i vertikalnoj ravni sa najvećim opterećenjima na malim i srednjim visinama.
Ispitivanja su pokazala da je brzina uzdizanja identična brzini F-14A, te da ne zaostaje ni za ostalim zapadnim avionima tipa F-15A, F-16A i F-18A. Ali kad imamo ekipu u MORH-u kakvu imamo, džaba sve…. Tamo caruje visok stupanj konfuzije i fermentacije amaterizma na svim razinama. Glavni stožer i vrh HRZ-a? Kad su sve skupa vidjeli što se događa, tamo oni rijetki dobronamjerni i stručni dobili su kolektivnu migrenu.
Kaže službena politika MORH-a da ne želi poslovati sa „pojedincima“ (što god im to značilo) nego nabavu lovaca vide na relaciji G2G – „government to government“. Pa tko je vlasnik „Lockheed Martina“ ili SAAB-a? Država? Je, malo morgen.
Prije pojedinci, privatnici, biznismeni upravo kao i Zubak.
Ovog trenutka ne znamo kada će odluka o odabiru tipa lovca. Ni baba Vanga ne zna kada će (i hoće li uopće na koncu) biti potpisan ugovor o kupnji. Taj čin po svemu sudeći je prepušten nekoj drugoj Vladi za neko neodređeno vrijeme, a nakon parlamentarnih izbora 2020-te godine. Kada bi danas u rukama imali potpisani ugovor o nabavi aviona, trebalo bi barem dvije godine za isporuku prvog. Pa još tri do pet godina za njegovu integraciju u HRZ i postizanje elementarnih operativnih sposobnosti.
Zadnji pokušaj nabavke borbenog lovca treba čitati na samo jedan način – nedopustiv debakl. MORH nije bio u stanju položiti taj ispit. Zar se ozbiljne državne odluke donose temeljem nečijih obećanja? Prodajni menadžeri izraelskih vojnih kompanija poznati su po poštenju… Zaprepašćuje što vojni sustav nije demonstrirao ni trunku žaljenja ili odgovornosti zbog propasti cijele priče. Trebalo je odmah nogom u dupe najuriti ono famozno povjerenstvo, a ne im podijelit činove.
Teška sjena bačena je na cijeli proces u kojem smo vidjeli demonstraciju paunovske nadmenosti uz potpuno odsustvo svijesti o vlastitim ograničenjima i pogreškama. Opozicija? Oni ne bi dali gol ni da je Andrea Bocelli stoji na branci.
Ministar Šušak bolno nedostaje
S obzirom na kadrovski i tehnički raspad naše borbene eskadrile raspravljati o vrsti aviona za budućnost je posve deplasirano. Čak, u ovim okolnostima, i groteskno, jer će novi lovac dovesti do potpunog sloma HRZ-a, a vrlo moguće i na duže vremena financijski usporiti razvoj ostalih grana naših Oružanih snaga.
Pacijent je na samrti, a mi ga planiramo poslati na maraton. Nadalje, valja biti pošten pa reći da Amerikanci nisu blokirali prodaju izraelskih F-16 Hrvatskoj. U nas se prevencija korupcije odmah tumači kao zabrana. Oni iz „Lockheed Martina“ uopće nisu zabranili prodaju. Samo su definirali uvjete prodaje i ništa više.
Koliko je ono eskadrila aviona i helikoptera usred krvavog rata i srpske agresije nabavio Gojko Šušak? Ni jedan ministar obrane nakon njega nije mu bio ni do gležnja. Bolno nedostaje.
M. Marković /Foto:press
