Đakić je HDZ-ov SUBNOR-ovac. Živi kao da je 1948. Trebali su ga davno umiroviti

Josip Đakić (57) predsjednik udruge Hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata , HDZ-ov saborski zastupnik i virovitički big boss, postao je osoba dana nakon što je MOST-ov potpredsjednik Vlade Ivan Kovačić najavio ostavku ako mu se Đakić i premijer Plenković ne ispričaju.

Imenovanje Višje Tafre za državnu tajnicu u Kovačićevom ministarstvu uprave i angažman Vesne Nađ, bivše zamjenice Predraga Matića, inače visoke dužnosnice SDP-a, Đakić je nazvao “podlom odlukom”.

Izazvalo je to krizu Vlade. Kovačić je najavio ostavku, traži ispriku.

Josip Đakić rođen je 1960. u Pitomači ( Đurđevac ),  srednju školu završio u Zagrebu i stekao zvanje stručnog radnika rudarsko-naftne struke. Zadnjih 14 godina grijao je zastupničku klupu u koju je prvi put sjeo 2003. i onu u HVIDR-i gdje je neprikosnoveni šef već godinama.

‘Rudarski’ posao u Saboru

Jedan je od najmoćnijih ljudi u Virovitici, a uz njegovo ime uglavnom se vežu afere, fizički obračuni sa sugrađanima, kaznene i prekršajne prijave zbog kojekakvih nezakonitih radnji i nasilničkih ispada. No, sve su uredno zataškane, jer uvijek je imao tko za njim čistiti tragove njegova nereda

Đakić se formalno se u rat uključio, kako je to sam definirao, kroz „paravojne postrojbe“, već s prvim danima rata, no stvarno, u 81. virovitičku gardijsku bojnu stigao je tek 1994. godine.

Je li to „prvi hvidraš“ lažirao svoj ratni put, prilagodio ga svojoj ratničkoj i političkoj veličini? U njegovoj ratnoj biografiji stoji da je bio pripadnik Zapovjedništva Drugog zbornog područja OS RH već od kolovoza 1990., što je puka krivotvorina, jer je to zapovjedništvo osnovano tek 1992. Mediji su o tome svojedobno detaljno pisali, no Đakić se nije nimalo zbog toga ni zbunio ni posramio

Kad su novinari na tu okolnost tražili Đakićevo očitovanje, on u tome nije vidio ničeg spornog.

U Viroviticu je došao 1994., a dotad je, navodno, bio u MUP-u u Bjelovaru. Kakav je problem što je svrstan među pripadnike zapovjedništva dvije godine prije nego je ono uopće ustrojeno?! Pa morao je „naplatiti“ godine kada je kroz „paravojne formacije“ radio za Domovinu, organizirao obranu, utirao put budućim kriznim stožerima.

Sve je to učinjeno po zapovijedi generala Đure Dečaka, pravdao se.

Kako bilo, taj dio frizirane ratne biografije Đakiću i njegovim kompanjonima koji su se uključili u zapovjedni postroj Zbornog područja koje nije tada ni postojalo, isplatio se.

Sporan braniteljski staž

Prema tvrdnjama HDSSB-ovca Dinka Burića, ti su virovitički vrli „prvoborci” nezakonito stekli pravo na dionice Hrvatskog telekoma u vrijednosti od 7.5 milijuna kuna. Sve na račun nepostojećeg zapovjedništva koje je formirano dvije godine poslije. Zbog nezakonitog stjecanja nepripadajuće imovinske koristi na ime pripadnosti postrojbi koje u to vrijeme nije ni bilo, protiv Josipa Đakića kaznenu prijavu podnio je HDSSB-ovac Vladimir Šišljagić. Ali, “institucije sustava” ga, izgleda, nisu ozbiljno shvatile…

Tvrde kako im je pretraživanje njihovih imena po registru otkrilo kako je čelnik Hvidre nezasluženo priskrbio 317 dana braniteljskog staža.

Par godina poslije, 2006. pojavila se „anonimka“ jednog, navodno HDZ-ovog zastupnika koji je tvrdio da je Đakić na obilježavanju godišnjice HDZ-a pretukao Ivicu Mihelčića, a slučaj je prijavljen i policiji. Ali je na intervenciju Ivice Kirina, bivšeg ministra policije, prijava je netragom nestala iz evidencije, a pretučeni Mihelčić je dobio – amneziju.

Protiv Đakića je u samo tri godine ( 2001.- 2004.) podignuto i pet prekršajnih prijava. Ali, od svega toga Đakić nije trpio nikakvu štetu, za razliku od onih koji su mu stali na put.

Đakić je svojedobno predlagao da branitelji budu izvan Ustava RH, da imaju posebna prva koja drugi građani RH nemaju, što je sablažnjivalo i njegove stranačke kolege pa i većinu branitelja. Prijedlog je obrazlagao  izjavom  da su “posebna prva imali u Domovinskom ratu” i da u miru  trebaju uživati prava koja ostali državljani RH nemaju.

S takvom biografijom, s lažiranim ratnim putem, brojnim kaznenim i prekršajnim prijavama i stavovima koji su bliže 1948. godini nego 2017. Đakić može biti nikome uzor. HDZ mu je davno trebao zahvaliti na suradnji i umiroviti aga. Čini štetu i stranci ( što je maje važno), ali i državi što je jedino bitno.

Slučaj u kojem je Đakić u pravu

A što se tiče imenovanja Višnje Tafre državnom tajnicom u Ministarstvu uprave i angažman SDP-ove Višnje Nađ, tu se čak slažemo s Đakićem. To je podla odluka

.

Višnja Tafra je karijeristica o kakvima se snimaju filmovi. Bila je stup sistema u vrijeme rigidnog komunizma – čvrsti stup Udbe i partije – pa u doba HDZ-a, nastavila u SDP-ovo vrijeme, pa opet danas.

Stranka, i osoba, koja drži do sebe, do elementarnog javnog poštenja, ne bi ju angažirala. Kovačić je njenim izborom sam sebi skočio u stomak. Poglavito što ima naznaka da bi Višnja Tafra mogla biti predmet  ozbiljnih istraga o kriminalu u MORH-u u vrijeme ministra Ante Kotromanovića kad je ona, kao zamjenica, praktički vodila MORH.

A Vesna Nađ? Potpredsjednica je  SDP-a Zagreb, bivša zamjenica ministra branitelja, političarka s imidžom “zatvorske čuvarice”. Onjoj lijepi riječi nema čak ni njen bivši šef Predrag Matić. Njen angažman postavlja pitanje s kim je Most u koaliciji s SDP-om ili HDZ-om, tko je pobijedio na izborima, Plenković ili Milanović?

M.Marković/foto:hrt