Dan kad su svi Srbi postali milijarderi, ali za kruh nisu imali

Na dan kad je Hrvatska slavila prvu godišnju državnosti,  30. svibnja 1992.,Vijeće sigurnosti UN usvojio je rezoluciju 757 kojom su tadašnjoj SR Jugoslaviji, kao glavnom krivcu za rat u Hrvatskoj i  BiH, uvedene sankcije.

Za uvođenje potpune ekonomske blokade i prekid svih znanstvenih, kulturnih i sportskih veza cijelog svijeta sa SRJ, koju su tada činile Srbija i Crna Gora, glasalo je 13 članica Vijeća sigurnosti UN, nitko nije bio protiv, a Kina i Zimbabve su bili suzdržani.

Sve rezolucije kojima su SRJ uvođene sankcije zbog agresije na Hrvatsku, BiH i  Kosovo usvojene su uglavnom jednoglasno, uz podršku svih stalnih članica Vijeća sigurnosti UN, među kojima je i Rusija.

Srbima je posebno teško palo što je i Rusija podržala uvođenje sankcija jer su očekivala da će veliki brat staviti veto. Moskva je u Vijeću u sigurnosti UN iskoristila pravo veta samo u prosincu  1994, spriječivši usvajanje rezolucije kojom se, zbog teške humanitarne situacije na području Bihaća, tražila striktnija kontrola granica SRJ s Hrvatskom i BiH.

Neposredan povod za uvođenje sankcija Saveznoj Republici Jugoslaviji bio je masakr civila u redu za kruh u ulici Vase Miskina u centru Sarajeva, za što su odmah optuženi Srbi iz BiH. Srpska strana je to negirala, tvrdeći da se radi o bombi podmetnutoj od strane vlasti u Sarajevu, s ciljem da se izazove reakcija Zapada

Sankcijama Vijeća sigurnosti UN zabranjen je ne samo izvoz nego i tranzit robe te transfer novca i investicije. Rezolucijom je naloženo i smanjenje osoblja u diplomatskim misijama, zabranjeno sudjelovanje  sportskim događajima, a suspendiran je svaki oblik znanstvene, tehničke i kulturne suradnje.

Te godina SR Jugoslavija je izbačena sa završnog turnira Europskog prvenstva u nogometu u Švedskoj. Umjesto “krnje” Jugoslavije pozvana je Danska koja je kraju postala prvak Europe.

Zbog uvođena sankcija Srbija je postala centar hiperinflacije, a cijene su rasle ne iz dana u dan nego iz sata u sat. Krajem 1993. godina kruh je koštao 4,5 milijardi, a litar mlijeka devet milijardi dinara. Prosječna plaća bila je oko deset njemačkih maraka.

“Bili smo ne samo milijunaši nego milijarderi, sjećam se novčanice od 500 milijardi dinara na kojoj je bio Jovo Jovanović Zmaj, a koja praktično ništa nije vrijedila, eventualno si mogao kupiti toalet papir”, govori za BBC Antonio Jovanović, radnik osiguranja iz Požarevca, koji je tada imao 10 godina.

Plaću u milijardama dinara 1993. je primala je tada radnica u banci, danas umirovljenica, Jelica Vujić iz Beograda.

“Nominalno imate toliko novca, ali u suštini nemate, jer sve je toliko skupo i ničega nije ni bilo”, govori za BBC. Osjećaj stresa je, ističe, dodatno izazivala činjenica što su u novčaniku bili silni milijuni kojima se nerijetko nije mogao kupiti ni kruh, mlijeko ili brašno, a kamoli neke druge stvari.

Pošto je obezvrijeđeni dinar iz sata u sat dramatično gubio vrijednost, Vujić je gledala da cjelokupni iznos plaće, koju je dobivala dva puta tjedno, odmah pretvori u njemačke marke u obližnjoj mjenjačnici.

“Prije podne imate deset, u podne pet, a popodne dvije marke”, dodaje.

Jedna njemačka marka na crnom tržištu koštala je tisuću milijardi dinara i postala je jedino sredstvo plaćanja. Potkraj 1993. u opticaj je poštena 33. po redu novčanica od 500 tisuća milijardi dinara.

Hiperinflacija je u SRJ trajala 24 mjeseca, a cijene su u za jedan  jesec, siječnju 1994., porasle za 313 milijuna posto.

Kad su došli do situacije da se na novčanice nemaju gdje stavljati nule provodili su denominaciju Od srpnja 1992. do siječnja 1994. izvršene su četiri denominacije valute čime je, između ostalog, ponekad milijun, ali i milijarda izjednačavana s jednim dinarom.

Pri posljednjoj denominaciji, 24. siječnja 1994. godine, uveden je novi dinar koji je izjednačen s njemačkom markom. Prozvan je “Avramov dinar” po Dragoslavu Avramoviću, tada guverneru Narodne banke Jugoslavije.

M.Marković/Foto:YouTube