Danas je bladan Tijelovo. Zašto se u nekim krajevima Hrvatske zove Brašančevo?

Širi dalje

TIJELOVO katolički blagdan koji se slavi devetog četvrtak nakon Uskrsa. Slavi kao sjećanje na Posljednju večeru koju je dan uoči svoje muke i smrti Isus održao sa svojim učenicima. Puni naziv Tijelova je Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove.

S obzirom na tihi karakter obilježavanja Velikog tjedna, u tom razdoblju nisu bile primjerene nikakve svečanosti. Zbog toga je blagdan Tijelova dobio termin na prvi četvrtak po okončanju uskršnjeg razdoblja. Zbog ove dosta komplicirane povijesti, za svakoga tko nije katolik Tijelovo je manje poznat blagdan.

Blagdan je uveden kao Blagdan Euharistije (tijela i krvi Isusove). Prema katoličkoj teologiji, za vrijeme mise Isus Krist prinosi žrtvu i pri tome se služi osobom svećenika. Svećenik, pokazujući okupljenim vjernicima hostiju i kalež s misnim vinom, umjesto Isusa izgovara riječi: “Ovo je moje tijelo” i “Ovo je moja krv”.

Procesija na Tijelovo u Sinju/Foto:ferata.hr

Blagdan Tijelovo u nekim hrvatskim krajevima zove i Brašančevo, a naziv potječe iz 18. stoljeća. Riječ Brašančevo dolazi od riječi brašno, od čega se pravi kruh, a kruh u pretvorbi u svetoj misi postaje Kristovo Tijelo.

Sam blagdan Tijelovo pojavio se početkom 13. stoljeća kada je augustinska redovnica sv. Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji imala viđenje punog mjeseca na kojem je opazila mrlju. Puni je mjesec protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana kojim bi se slavila Euharistija.

Na njezinu molbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan Euharistije. Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu.

Papa Urban IV. objavljuje bulu 1264., kojom blagdan Euharistije, želi proširiti na cijelu Crkvu. No, brza smrt ga je spriječila u tome. Tek u 14. stoljeću, papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Svetkovina Tjelova povezana je i s procesijama. Prva Tjelovska procesija održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća. Vjernici na blagdan Tijelova sa svojim svećenicima idu gradom u procesiji i javno pokazuju svoju vjeru.U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.

Minhenski župnik Klaus Mucha ovako je to objasnio: “Ne nosimo mi po ulicama tek komad kruha, već u tome živućeg našeg Gospodina. To je neupitno vjerska tajna. Ali to pokazuje i da vjera živi čak i, odnosno upravo, tamo gdje se ne može sve do kraja matematički objasniti. Tu se radi o vjeri!”

MP/foto: evarazdin

Širi dalje