Danas se slavi sv. Ana, kršćanska svetica, majka Blažene Djevice Marije. Spomendan ove svetice obilježava se i slavi u Katoličkoj crkvi 26. srpnja. U Hrvatsko je oko 60 crkava posvećeno svetoj Ani te brojne kapelice izgrađene kao zavjetna odluka vjernika.
Sveta Ana je u pučkoj pobožnosti simbol materinstva te joj se utječu osobito žene prije porođaja i nerotkinje, ali i majke i udovice, radnice i kućanice. Preporučuju joj se i mladenci za sretan brak.
U nekim europskim krajevima svetu Anu, kao zaštitnicu, štuju zlatari, krojači, mlinari, tkalci, rudari, mornara, pomoćnica je kod oluja te zaštitnica mnogih zemalja i gradova. Često se prikazuje i u umjetnosti, najčešće s Marijom i malim Isusom.
Ovaj blagdan slavi se i kao dan baka i djedova, a vjernici joj se mole i za blagu smrt jer se vjeruje da su uz nju na posljednji dan bili Marija i Isus. Ime Ana je hebrejskoga porijekla i znači: koja se odlikuje milosrđem. U Hrvatsko je oko 60 crkava posvećeno svetoj Ani te brojne kapelice izgrađene kao zavjetna odluka vjernika.
Jedna od kapelice sv. Ane, ona kraj Samoboram opjevana je u pjesmi “Kod kapele svete Ane”, za koju je 1937. godine tekst i glazbu napisao Marko Vukasović, Hrvat rođen u Panami, a poginuo u 30. godini života za bombardiranja Zemuna 1944. godine. Pokopan je u masovnoj grobnici.
Današnji dan slavi i kao blagdan Sv. Joakima, njezina muža. Ime Joakim znači – Bog čini jakima.
Želimo sretan imendan svi Anama, Ankama, Ankicama i svim drugim ženama čije je ime izvedeno iz imena Ana te sretan imendan svim Joakimima.
Pobožnost prema Marijinim roditeljima bila je raširena na Istoku od prvih dana kršćanstva, dok se na Zapadu rasplamsala od kraja XII. stoljeća. Sveti Joakim se štuje kao zaštitnik očeva, djedova, baka, bračnih parova i trgovaca lanom. U Kuranu se Joakim naziva Imran.
O Joakimu i Ani
O Joakimu i Ani u Bibliji nema spomena, njihovo ime prvi put sr spominje u jednom apokrifnom spisu iz 2. stoljeća. Taj spis govori o sv. Joakimu kao o vrlo bogatu čovjeku koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio u dvoje: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje svojih grijeha.
Kad se jednog dana nalazio u hramu, prinoseći svoju žrtvu, neki Ruben, predbacivao mu je nevrijednost, zbog koje sa svojom Anom nema djece. U Izraelu, naime, nijedan pravednik nije ostao bez potomaka. To je Joakima vrlo pogodilo pa se za četrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka.
U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost. Ukazao joj se Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete. Po anđelu bio je obaviješten i Joakim te pozvan da se iz pustinje vrati kući. Poslušao je te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Bogato je nadario i svećenika i narod.
Ana je u zreloj životnoj dobi rodila kćer i dala joj ime Marija. U trećoj godini roditelji su je prikazali Gospodinu.
Megy M. /Foto: Press
