Zekanović najavljuje okupljanje desnice, ističe da neće njegovati “kult ličnosti” kao što je desnica, kako kaže do jučer radila, ističe da nitko tko “solo igra” ne završi dobro ističući Karolinu Vidović Krišto i Milana Vrkljana, te zaključuje da se ta njihova “desnica” okuplja oko ideje i “nekoliko ljudi”.
O da, ističe i da se ja pojavljujem uvijek kad “HDZ-u treba”, nabrajajući da je “moje vrijeme prošlo”.
Sa Zekanovićem, Pavličekom, Ilčićem i Ružom Tomašić u principu ne treba polemizirati. Takve je primjereno pustiti da govore što god hoće, a u pametno profiliranoj javnosti, korisno im je dati koliko god hoće vremena i prostora u medijima, jer sve što kažu bar jednoga čovjeka može opametiti i prisiliti ga da se upita – pa jesam li ja normalan kad sam doprinio da mi takvi predstavljaju državu?
No, niti imamo profiliranu javnost, niti su okolnosti takve da se smije prešutjeti niz mizerija, koje ističe ovaj “jedan od lidera” nesretnog pojma desnice.
Čovjek koji nikada u životu ni jedan mandat nije samostalno osvojio od kada je na nesreću hrvatskog naroda postao političar na nacionalnom proračunu, koji je kao član opskurnog HRAST-a na platformi HDZ-a milošću i teškom pogreškom Andreja Plenkovića postao saborski zastupnik, koji je zatim prevario s Ilčićem, Pavličekom i Tomašić hrvatski narod na euro parlamentarnim izborima uvlačeći Ilčića u EU parlament, koji je tu prevaru izveo skrivajući prljavu namjeru od najbližih suradnika oko platforme kojoj su dali zvučno ime “suverenisti” i koji je s pajdašima izigrao desetine uglednih ljudi koji su im pomagali u dobroj vjeri.
Obećali su oko platforme okupiti najbolje što Hrvatska ima bez pretenzija na svoje liderstvo, čovjek koji je opet prevarom najbližih suradnika, uz asistenciju Pavličeka i Tomašić, sklopio savez sa Škorom i Radićem i uvalio/uvalili se na tom valu u Sabor, ima obraza i hrabrosti – opet pozivati na ujedinjenje oko “nekoliko ljudi”.
Kojih ljudi?
Pa oko Zekanovića, Pavličeka, Ilčića i u pozadini spletkarošice Tomašić.
Ako isključimo očajnog Škoru čiji je politički diletantizam i mene, koji ga dobro poznajem, iznenadio, nema pristojnog čovjeka koji će dopustiti da ga “ujedinjuju” Zekanović i ta otužna skupina redikula, kojima je katastrofalni izborni sustav i potpuni nedostatak hrabrosti HDZ-a omogućio glumatanje i vegetiranje, pa i cirkusiranje na političkoj sceni.
Zekanović izjavom o “kultu ličnosti” u kontekstu liderstva jasno po tisućiti put pokazuje da nema pojma o minimumu političkih termina, a njegovo pozivanje na okupljanje oko “ideje” ispada klasično ruganje i uvreda zdravom razumu.
Zna li itko živ jednu jedinu razrađenu programsku ideju izvan običnog lupetanja već izraubanih floskula koja se može dovesti u profilnu vezu sa Zekanovićem, s Pavličekom, s Ilčićem ili s Tomašić!?
Onaj tko misli da je otići u Marakeš i lutati pustinjom, tko misli da je ukrasti izvornu namjeru pobune protiv Istanbulske konvencije Rozaliji Bartolić, Željku Sačiću i suradnicima ideja, ili onaj kome je dovoljno pozivati se na kršćanstvo a lagati, varati, manipulirati isključivo zbog osobnih kokošarskih interesa može u Zekanoviću, Pavličeku ili Ilčiću pronaći etički i filozofski uzor. No, takvi su ili potpuno intelektualno insuficijentni i zapušteni, ili medicinski slučajevi. Eh da, ili su sastavni element toga prevarantskog kruga.
Ideja koja okuplja te ljude, koji vrijeđaju pojam desnice i konzervativnu tradiciju, koji vrijeđaju suverenističku stečevinu starčevićanstva i tuđmanizma samim svojim postojanjem u politici, a da ne govorim o pozivanju na “jedinstvo desnice oko njih”, koje “nema alternative”, koji teško kompromitiraju pojam kršćanstva, nanoseći nama kršćanima ozbiljne štete i dajući razloga militantnim antiteistima da ismijavaju zbog njih naše temelje, ideja tih nesretnih tipova je – kruha bez motike.
Samo i jedino to je ideja koja takve okuplja.
Iako nemam naročito mišljenje o političarki Karolini Vidović Krišto, ona je za njih, za cijelu tu skupinu vrhunski uzor. Da ni ne spominjem uvaženog profesora Vrkljana, koji može biti kakav god hoćete političar, ali svojom profesionalnom karijerom je ostvario prepoznatljivost i poštovanje.
Što bi ti ljudi radili s takvim redikulima?
Iskreno, bez obzira na prirodan sestrinski odnos prema bratu, neshvatljivo mi je da Vesna Vučemilović takve dodiruje i štapom.
Zekanović, ističući moju “vezu s HDZ-om” također zorno pokazuje da on nema u vidokrugu Hrvatsku. Državu Hrvatsku.
On za sto života neće ukazati na onoliko slabosti HDZ-a, na koliko sam ja ukazao. On to ni ne može, jer nije u stanju razumijeti razliku između države i stranaka.
HDZ mi izvana ne možemo, niti trebamo promjeniti, ali možemo i moramo svojim programsko- političkim i organizacijskim rješenjima u političkom prostoru utjecati na korekcije HDZ-ovih politika oko temeljnih državnih pitanja. Zekanovića to ne zanima, jer, da ga zanima, objasnio bi onima koje poziva na okupljanje “desnice”, s kim će, s kojim to političkim snagama u zemlji ostvariti bilo koji ozbiljan cilj, izuzev uvaliti se na državnu plaću.
Sa SDP-om? S Možemo? S ostalima na tzv. desnici?
Za sada je jedina mogućnost sudjelovanja u kreiranju državnih politika po mjeri hrvatskog naroda s HDZ-om. Dok se ne pojavi druga, praktična, materijalna, stvarna i postojeća snaga, samo se redikul i prevarant odriče jedine postojeće. A savez se ne gradi neprijateljstvom.
Govorim o savezu za hrvatsku državnost, što je Zekanovićima nepoznat pojam.
Tragikomično je i uvredljivo slušati te nesretnike i gledati nakon nakon što su ukrali priču o Istanbulskoj konvenciji i izblamirali moćan nacionalni pokret u tandemu sa Željkom Markić, drugom stranom toga otužnog političko-probisvjetskog lica, kako pokušavaju ostati na životu lupetajući o kuni, euru i suverenosti, bez da blage veze imaju o jednom jedinom ozbiljnom argumentu.
No, kao i u svemu do sada, računaju na emocije i neznanje ljudi, pa će, iako posve sigurno potpuno nezainteresirani za uspjeh takve referendumske inicijative, od toga lupetanja živjeti koji mjesec stvarajući i sebi i javnosti privid nekakve važnosti. I tako sve dok ima, s jedne strane naivčina, budala i lupeža, a s druge strane dok situacija ne izbaci neki novi razlog koji će im dobro doći za vegetiranje.
Sjajno je nedavno rekao dr. Ivica Granić, da umjesto ujedinjavanja, tu nesretnu skupinu redikula svako pristojno društvo treba prezirom uništiti. Jer, dok se god takvi pojavljuju, sprječavaju okupljanje pametnih i ozbiljnih ljudi kojima je u središtu vizije hrvatska država, a ne HDZ, SDP, Škoro, DP ili MOST.
Anto Đapić, predsjednik NL Ante Đapića
