Današnja vijest da je država Kongo potvrdila da je dokumentacija o posvajanju kongoanske djece od strane osmero Hrvata, među kojima je i vijećnik stranke Možemo, trenutak je koji smo mogli utvrditi u roku pola sata, ali hrvatska vlast i institucije iz nekoga razloga nisu utvrđivale, odnosno “vodile su istragu”.
Dickson Matembo, državni tajnik zambijskog Ministarstva unutarnjih poslova, je rekao da su vlasti DR Konga utvrdile da je dokumentacija o posvajanju djecelažna. Kako se može iščitati, odnosno kakvom se terminologijom izrazilo, ovdje se radi o krivotvorinama.
Dakle, ne radi se čak ni o rezultatu zlouporabe službene dužnosti, a niti o slučaju koji bi teoretski mogao pomoći optuženicima, a koji slučaj je prije nekog vremena opisao predsjednik Vrhovnog suda RH Radovan Dobronić.
Krivotvorina znači da nikakva odluka nije u tome smislu postojala nego je rezultat protupravnih radnji u smislu izrade dokumenta istog oblika i sadržaja, kakva se inače koristi, od strane osoba uključenih u djelo.
Ako je ovo istina, to znači da se šanse zagrebačkih optuženika u Zambiji da starost dožive u svojoj zemlji smanjuju na minimum.
Ostaje je im još jedino da se kunu u majku da nisu znali, ali to jesu li znali ili nisu, propitivat će se prema okolnostima slučaja.
Današnja vijest je u nekim krugovima, osobito onih koji su s TV ekrana i naslovnica novina vrištali kako je proces bio legalan te kako je dokumentacija valjana, donijela veći broj šumova na srcu, infarkta, naglog povećanja trošenja sredstava za smirenje kao i duhanskih i još nekih proizvoda.
Osudi li Zambija te ljude, u ovoj zemlji ostaje nažalost, još jedino utvrditi tko je još sve sudjelovao u tome te jesu li u cijelu priču bili uključeni prvaci određenih političkih organizacija, nositelji funkcija unutar državnog aparata kao i neki novinari koji su sami sebi dali jako puno truda da pred javnošću opravdaju cijeli događaj.
Davorin Karačić/Foto: pxll
