GONG je potpomagana ustanova koja nema puno smisla i koja, koliko mogu prosuditi po njihovom izvješću, gotovo ništa ne radi. Ne vidim zašto bi se otimalo iz usta siromašnim penzionerima da se daje takvim besposličarima.
Proučio sam djelatnost GONG-a koji izdaje Faktograf, čiji me urednik u javnoj komunikaciji naziva ”prevarantom” i ”kriminalcem”. Misli valjda na moje osude za klevetu, kao da mnogi članovi HND nisu osuđivani po cenzurnim hrvatskim zakonima, s obzirom na praksu kojom se pokušava ušutkati važnije autore, da se i ne govori o Indexu gdje je taj novinarčić ranije godinama radio (njihov je vlasnik/urednik štoviše osuđen na kaznu zatvora).
Faktograf mi osobito smeta jer je pokrenut u suradnji s Hrvatskim novinarskim društvom – kakvog ima smisla da društvo potpomaže ili osniva neke druge medije u kojima se njegovi članovi izvrgavaju napadima, a samo nije kadro izdavati svoj časopis (upravo je ugašen) ili neki portal?
GONG je jedna potpomagana ustanova koja nema puno smisla i koja, koliko ja mogu prosuditi po njihovom godišnjem izvješću, gotovo ništa ne radi…
Ima 14 zaposlenih, troši na plaće više od pola prihoda (2,5 od 4,5 milijuna kune), a smješteno je u prostorima koje im Grad daje besplatno (na Trgu bana Jelačića).
I budžeta 900. 000 kuna
Direktno iz budžeta i od lokalne samouprave vuku oko 900.000 kuna. Osnovani su da prate regularnost izbora, sad im je to sporedna djelatnost, a nisu ni ekipirani da se time ozbiljno bave. Zapravo je to prilično neozbiljna institucija.
Dugogodišnji predsjednik ih je napustio i prešao u SDP. Naslijedila ga je Jelena Berković koja u svom CV-u navodi da je bila urednica časopisa ”Gordogan”.
Zaista je bila evidentirana u impressumu, a objavila je, ako se ne varam, samo jedan tekst, i to u prvom broju – toga se teksta sjećam jer je bio neopisivo nepismen, a ja sam ga morao redigirati. Ne da nije znala pravopis, nego nije bila sposobna misliti o onome što piše… Prije toga je radila nešto na Radiju 101. Bla-bla novinarka koja je prešla ravno u avangardu novinarskih znanosti (novitologije, što bi rekao besmrtni Sapunar).
Jedini cilj im je uhljebljenje
To je kao postolarski pripravnik koji je popravljao japanke, a onda se odmah prebacio u regulativu industrije obuće. Ali takvi su gotovo svi ti gongaški i aktivistički pseudonovinari, koji ne pišu, ne rade ”u praksi” nego se bave teorijeom i filozofijom samoupravljanja u medijima, a svima dijele lekcije o etici u novinarstvu, o čemu imaju elevirane stavove, što im olakšava činjenica da se novinarstvom, zapravo, ne bave.
Oni su moralisti i kritizeri s vrhunskim ciljem da se uhljebe na nekom paradržavnom besprofitnom blogu poput Faktografa.
Faktograf posjeti 490 korisnika dnevno, prema njima moj je privatni blog za koji mi nitko ne da ni kune, kao ”New York Times”, više od 20.000 posjeta…
Naposlijetku, predlažem da se ukinu državne donacije GONG-u. Dobijaju dovoljno od raznih zaklada, ne vidim zašto bi se otimalo iz usta siromašnim penzionerima da se daje takvim besposličarima.
Što se ”besprofitnog” izdavaštva tiče, treba osigurati evaluaciju, znači da se svake godine novac za iduću određuje prema dosegu: čitatelja X kuna. Neka u njih ulažu oni koji stvar vjeruju.
Od građana su 2016. Gongaši skupili oko dvije hiljade kuna.
Denis Kuljiš/foto:screenshot
