Par dana nakon što mu je otkriven spomenik u Splitu na stranici Wikipedije pojavio se niz uvredljivih komentara na račun novinara Miljenka Smoje.
Spomenik Smoji otkriven je četvrtak 19. listopada. Riječ je o glavnom događaju obilježavanja Smojinih 100 godina, a nazvan je pod simboličnim imenom “Vratija se Šunje”, što je bio Smojin nadimak.
Uoči otkrivanja spomenika je bila otvorena i izložba u Državnom arhivu u Splitu, a izložene su fotografije, artefakti, originalni scenografski crteži i sjećanja živućih glumaca iz kultne serije Velo Misto.
Na obljetnicu Smojine smrti, 25. listopada, napravljena prava mala diverzija. Na stranici Wikipedija koja donosi Smojinu biografiju, ispod ispod njegovog imena i podataka o rođenju i smrti, objavljene su poruke:
”Izdajnik, špijun, mrzitelj, psovač, pijanac, kukavica, tužitelj taksista radi križa, tužibaba Torcide, protivnik hrvatskog grba na hajdukovom dresu, rasistički mrzitelj vlaja, imoćana, hercegovaca, zagrebčana, odnosno Hrvata, ljubitelj Tita, Miloševića, prijatelj Kadijevića i samoproglašeni četnik.”
Ti komentari na Wikipediji su se pojavili danas, na 28. godišnjicu Smojine smrti. Trenutno nije nije poznato tko je autor tih komentara.
Komentari su u međuvremenu uklonjeni sa stranice
Pisao je putopise, scenarije, reportaže i satire o običnom čovjeku i suvremenom životu. Objavljivao je na Radio Splitu, u Slobodnoj Dalmaciji, Vjesniku i Feral Tribuneu.
U Splitu je 1941. godine završio gimnaziju. Kasnije je diplomirao hrvatski i povijest na Višoj pedagoškoj školi. Nedugo zatim je u Travanjskom ratu pala Kraljevina Jugoslavija, a Split okupiran i anektiran od fašističke Italije. Smoje se nakon toga priključio antifašističkom pokretu otpora, kao i Komunističkoj partiji Jugoslavije. Međutim njegova buntovna priroda ga je dovela do toga da vrlo brzo bude isključen iz Partije.
Nakon rata Smoje je kraće vrijeme radio kao učitelj, da bi od 1950. godine počeo raditi kao novinar u splitskom dnevnom listu Slobodna Dalmacija. Vrlo brzo na vidjelo je izašao njegov talent za pisanje reportaža u kojima bi, uz veliku dozu humora, vješto koristio čakavski dijalekt. U svojim putopisima (koji su u biti bili i novinski članci i intervjui s mještanima i opis mjesta), objavljivanim u Slobodnoj Dalmaciji novinarskim neformalnim pristupom pisao je o dalmatinskim malim mjestima. Pokrenuo je humoristički list Pomet koji je poslije postao tjedni prilog u Slobodnoj Dalmaciji.
Smoje je postao jedan od najuglednijih novinara tadašnje Hrvatske i Jugoslavije, ali je njegovoj slavi ipak najviše doprinio rad na humorističkoj TV-seriji Naše malo misto iz 1970. godine, koja je burne ekonomske, političke i kulturne promjene prije, za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata pokazala kroz prizmu malih ljudi u dalmatinskom gradiću.
Serija je 1982. godine dobila i filmski nastavak u obliku igranog filma Servantes iz Malog mista.
Smoje je 1979. godine otišao u mirovinu, ali je za Slobodnu Dalmaciju nastavio pisati kolumnu Dnevnik jednog penzionera.
Godinu dana kasnije je prema vlastitoj knjizi napisao scenarij za Velo misto, TV-seriju koja je obrađivala povijest Splita od 1910. do 1947. godine. Iako je serija bila predmet snažne cenzure od tadašnjih komunističkih vlasti, doživjela je veliku popularnost i kultni status koji traje do danas.
Nakon što je Slobodna Dalmacija godine 1993. privatizirana, Smoje je postao kolumnist satiričnog tjednika Feral Tribune gdje je pisao sve do svoje smrti.
Umro je odbačen od vlastitog Splita. Pokopan je u Žrnovnici.
