Novinarka Slobodne Dalmacije Eda Vujević svakoga je tjedna punih 14 godina svoju kolumnu završavala riječima: “Ubojica Marijane Jerković još uvijek nije pronađen!” Tako je od medijskog zaborava otrgnula tragičnu sudbinu 24-godišnjakinje ubijene siječanjskog popodneva 2002. na radnom mjestu u jednoj splitskoj agenciji za nekretnine.
Dvadeset godina poslije njezin ubojica još je na slobodi i pomno čuva svoju mračnu tajnu. Je li niz propusta doveo do takvog ishoda? Tko je ugasio život djevojke iz moga kraja i zašto?
– Iz profila same žrtve nema se što iščitati. Ona je bila besprijekorna. Iz svega što sam čula od ljudi koji su je osobno poznavali, ona je bila mlada, ambiciozna djevojka iz pasivnog kraja, iz siromašne obitelji. Ali kako ono kaže Arsen Dedić: opire se i prkosi.
Dakle, ona se nije mirila sa zadanostima svog podrijetla, nego je došla u Split u potrazi za boljim životom koji je željela zaslužiti. Ona je studirala, radila, zarađivala, ona se trsila, pri tome, kažu mi, bila je vrlo otvorena, hrabra na neki način. Možda joj je to presudilo, rekla je Eda Vujević za HRT-vu emisiju Labirint
– U vrijeme ubojstva Marijane Jerković ja sam već radila u Slobodnoj Dalmaciji 10-ak godina, i to u Crnoj kronici. Imala sam prilike u puno ubojstava sudjelovati na očevidima. Sjećam se kao sada, bilo je rano jutro, negdje oko 8 sati. Netko je javio mojoj urednici Edi Vujević da se nešto čudno dogodilo na Mažuranićevu šetalištu i da se priča o ubojstvu. Mi tada nismo znali je li riječ o ubojstvu. Ja sam odmah otišla na teren zajedno s fotoreporterom.
Ono što je mene, ne mogu reći sablaznilo, ali me iznenadilo, jest to da je bilo dosta ljudi ondje, bilo je i policije, ali ti su ljudi ulazili u ulaz, neki su pokušavali ući u stan. Sve je nekako bilo pomiješano, policija nije to ogradila, prisjetila se novinarka Žaklina Jurić.
No, Ivan Buzov, umirovljeni policijski inspektor, kaže da je očevid, u koji su bili uključeni istražni sudac, vještak sudske medicine i policijski službenici, obavljen prema pravilima struke.
– Što se tiče civila koji su navodno ušli na mjesto događaja, to nije istina. Ni civili ni itko drugi nije mogao doći do vrata stambene zgrade u kojoj se to dogodilo. I šire mjesto događaja bilo je zaštićeno i pod nadzorom policije. Prije nas su došli samo oni koji su radili u toj agenciji, kaže.
Marijana je ubijena u popodnevnim satima u siječnju 2002. Vrata nisu bila provaljena. Ona ih je vjerojatno otvorila svom ubojici vrata.
– Ona je na tri načina bila usmrćivana. Na njezinu obrazu bio je podljev koji je dokazivao da je udarena, vjerojatno onesviještena. Nakon toga davljena, a zatim je skalpelom dovršeno ubojstvo, ispričala je novinarka Vujević te dodala: Možemo nagađati što se u tom uredu događalo, ali nije zatečeno puno nereda, samo je jedna stolica bila prevrnuta. Navodno nikakvih bioloških tragova nije bilo. Navodno su ubojice ili ubojica vrlo pedantno očistili mjesto događaja, u što ja baš previše i ne vjerujem.
Misterij mobitela
Općinski sud u Trogiru u siječnju 2003. od Hrvatskog telekoma zaprimio je prijedlog za ovrhu od 1858,47 kuna na ime Marijane Jerković zbog neplaćenih računa za mobitel od siječnja do rujna 2002.
– Što se tiče tog mobitela mogu samo kazati da smo tijekom očevida izuzeli mobitel koji je bio kod nje. Tu nedoumicu stvaraju drugi mobiteli koji su bili u agenciji u kojoj je Marijana bila zaposlena, a iz razloga što su se svi koristili tim drugim mobitelima, pa i ona. Mi smo izuzeli sve te mobitele, a neke od njih vještačili, rekao je Buzov.
No, Eda Vujević se pita tko se koristio mobitelom nakon smrti, kada je taj mobitel trebao biti pohranjen sa svim ostalim dokazima.
– To je misterij na koji nemam odgovor. Nikad nisam dobila odgovor od policije niti od bilo koga na to pitanje. Oni su uvijek vrlo elegantno i galantno odgovarali – radi interesa istrage, koja navodno traje i danas, rekla je Vujević.
Oružje pronađeno nakon desetak dana
Tek nakon desetak dana u čajnoj kuhinji agencije pronađen je skalpel za rezanje linoleuma, oružje kojim je počinjeno ubojstvo. Policija ga je izuzela i poslala na vještačenje koje je navodno nepobitno pokazalo da su na njemu mikrotragovi krvi Marijane Jerković.
Dinko Šalov, Marijanin ujak, također smatra da očevid nije stručno odrađen.
– Ne zato što se nije znalo, nego najvjerojatnije namjerno da se ne otkrije ubojica, kaže, te dodaje da je, kada je ušao u stan, u kuhinji bio skalpel.
Novinarka Vujević kaže da je bilo pokušaja da se slučaj oživi.
– Bila je čak raspisana i nagrada od 100.000 kuna. No ništa se nije dogodilo. Ostao je dojam zataškavanje, međutim, sklonija sam vjerovati da je to jedan nevjerojatan splet traljavosti, gluposti i nekompetencije, kaže.
Predmet Marijane Jerković još je otvoren
– Policijski službenici poduzimaju sve mjere i radnje s ciljem utvrđivanja počinitelja predmetnog kaznenog djela i razjašnjavanja svih ostalih okolnostima u vezi s predmetnim kaznenim djelom, bez obzira na protek vremena. Što je napravljeno, napravljeno je. Ne možemo se sad vraćati na stare propuste. Nama je u ovome trenutku prije svega cilj pokušati razriješiti kazneno djelo s pomoću dokaza koje sad imamo, rekao je Ivan Bradarić, voditelj Službe općeg kriminaliteta PU splitsko-dalmatinske.
– Ja gubim nadu, izgubila sam je. Kad se nije odmah, dok je bilo ‘ajmo reći na friško, otkrilo. Sad ne da sam se pomirila s time, nego sam svu nadu izgubila da će se to ikad otkriti, rekla je Ivanka Jerković, majka ubijene Marijane.
– Pokojnicu više nitko nikada neće vratiti, ali njezina bi majka vjerojatno mirnije umrla da se otkrije tko je to počinio, kaže Marijanin ujak. Policija je suzila krug osumnjičenih, no ubojica nije pronađen.
Ubojica Marijane Jerković još je na slobodi.
R.I. /Foto: privatni arhiv
