Na današnji dan, 9. lipnja 1945. , komunističke vlasti osudile su na smrt čuvenog patologa i znanstvenika Ljudevita Juraka. Njegov grijeh je bio što je masovni pokolj u Ukrajini pripisao “prijateljskoj Sovjetskoj Rusiji” i “najvoljenijoj narodnoj vojsci na svijetu”.
Prof. dr. Ljudevit Jurak začetnik je patološke anatomije u Hrvatskoj, čovjek koji je radio obdukciju Stjepana Radića nakon atentata u Beogradu 1928. godine. Veliki stručnjak, cijenjeni znanstvenik, čovjek koji je skončao 1945. godine nakon dolaska komunista na vlast u Hrvatskoj. Komunističko istražno povjerenstvo proglasilo ga je krivim jer nije pristao na njihove uvjete nego je ostao pri svom mišljenju.
Glasoviti sudski medicinar radio je po svojoj svijesti i nije htio ići protiv sebe. Osuđen je na smrt na današnji dan 1945. i strijeljan.
Ljudevit Jurak (1881-1945)
Ljudevit Jurak rođen 1881. u selu Zalug pored Huma na Sutli 1943. je kao renomirani stručnjak svjetskog glasa, pozvan da kao član Međunarodnoga povjerenstva istraži masovne grobnice pronađene u zapadnoj Ukrajini kod grada Vinice udaljenog 120 km od Kijeva.
Bilo je vrijeme poslije otkrivanja masovnih grobnica u Katynskoj šumi, gdje su Staljinov NKVD 1940. poubijao poljske časnike, U Vinicu je Jurak znanstveno utvrdio uzrok i vrijeme smrti oko 2.000 ukrajinskih seljaka i radnika koje su ubili Sovjeti po Staljinovim nalogu u sklopu etničkog čišćenja Ukrajine. Ukrajina je u to vrijeme bila u sastavu SSSR-a. Ubijeni su hicem u potiljak 1938. godine.
‘Pobili su radnike i seljake’
O tome je Jurak napisao članak pod nazivom Skupni grobovi u Vinici, objavljen u Hrvatskom narodu 25. srpnja 1943. godine.
U članku između ostalog piše:
– Na svim lješinama ustanovljene su strielne ozljede i to pretežno hitac u zatiljak, izpaljen ručnim strielnim oružjem kalibra 5,6 mm. Taneta su bila bez iznimke olovna bez čahure (long rifle). Kod većine mogli su se ustanoviti znakovi hitca iz bliza a većinom se radilo o zapelom hitcu. (…) Pretražene lješine pripadale su prema odjeći gotovo izključivo jednostavnom radničtvu ili seljačtvu i bile su većinom u višoj dobi života – naveo je u članku Jurak.
– Već se za vrieme očevida nalazilo na mjestima skupnih grobova množtvo naroda, najviše seljačkih žena, gdje prevrću i pretražuju i prepoznaju pojedine odjevne predmete, izvješene na konopcima u voćnjaku i gradskom perivoju, a izvađene iz skupnih grobova – napisao je Jurak
Strijeljali ga i oduzeli imovinu
Juraku su komunističke vlasti ponudile da povuče svoj potpis s izvješća Međunarodnog povjerenstva i da kaže da ga je dao pod prisilom. U to slučaju bio bi slobodan. On na to nije pristao. Zato je Vojni sud Komande grada Zagreba okrivio da je “svjesno i zlonamjerno vršio propagandu protiv prijateljske Sovjetske Rusije. Osudili su ga na smrt strijeljanjem, trajan gubitak građanske časti te mu je imovina konfiscirana.
Rehabilitiran je na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu 15. rujna 1991. godine.
Dr. Miloslavić je uspio pobjeći
Njegov kolega slavni hrvatski patolog profesor dr. Eduard Miloslavić izbjegao je Jurakovu sudbinu jer je krajem 1944. godine pobjegao u Ameriku. On je također bio pozvan da kao član Međunarodnog povjerenstva istražuje masovni zločin, ali u Katynskoj šumi u Poljskoj.
O tome je pisao u Hrvatskom narodu 4. svibnja 1943. godine a njemačkoj novinarki A. Hausberger dao je intervju u kojem za pokolj optužio Sovjete. Miloslavić je poznat i kao osnivač sarajevskog medicinskog fakulteta. Nakon bijega u Ameriku predavao je na američkom sveučilištu kao profesor sudske medicine. Pred Kongresom SAD-a svjedočio o zločinu u Katynskoj šumi.
Zbog svjedočenja u istrazi zločina u Jugoslaviji je, u odsutnosti, osuđen na smrtnu kaznu. Umro je 1952. od srčanog udara za jednog simpozija u Madridu a pokopan je u Americi.
M. M. /Foto:screenshot hrt
