U vrijeme srpskg ludila protiv Albanaca na Kosovu Balašević je bio uskočio u srpsko nacionalističko kolo, davao izjave kojih se ne bi posramio ni Vojislav Šešelj i Aleksandar Vučić i ratnih dana.
Na upit što misli o “južnoj pokrajini” i Albancima na Kosovu, Balašević je odgovorio: “Ta, mante ih!“.
Ne treba ni spomenuti da nakon te izjave nikad nije bio dobro došao među pripadnike albanske zajednice.
U vrijeme raspada Jugoslavije Panosnski mornar je napisao pjesmu “Laku noć, Janezi”, koje bi se danas naradije odrekao. Slovence je u pjesmi prozvao gorim od nacista.
Snimka je do nedavno bila dostupna na Youtubu, ali ju je Balašević izbrisao.
Tekst te nacionalno-ljubavne pjesme, izvođene u dvorani Sava Centra i Srpskom Narodnom Pozorištu 1991. godine, kako bi se dao moral srpskim ratnicima koji su se spremali na pohode protiv “severozapadnih republika koje pljačkaju Srbiju i oće da se otcepe” (ako pljačkaju Srbiju zašto bi se otcepljivali?), glasi:
| Laku noć braćo Janezi Shvatam vas, sve su to geni Mame vas habsburški kavezi Neko je rođen da šeniMalo ste plebiscirali Pre tog ste puno rovarili Tovariši, dugo ste svirali Dok se niste natovarili’Ajte vi, braćo Slovenci, Nemojte s tim da se šalite Samo vas čekaju Nemci Samo im vi još faliteKvarni ste, jadna vam majka, Nismo iz istog filma I dečki iz treceg rajha Za vas su GG firmaNe kunem, ne kunem i ne pretim Sve ovo smatrajte šalom Ja neću da vas se setim Ni kad budem gledao slalomNa nama svako ućari I vi ste tako odlučili Laku noć braćo smučari Dobro ste mi se smučiliŽelim vam mir i spokojstvo I slavu vašoj zastavi Bilo je zadovoljstvo Jeb’o nas ko nas sastavi |
Tri godine kasnije, kad je u Srbiji, zbog sankcija zavladala bijeda, Balašević se ipak sjetio onih kojima je obećao da ih se neće sjetiti ni “kad bude gledao slalom” i uzeo državljanstvo Slovenije! Postao je sugrađani ljudima za koje je tri godine ranije tvrdio da su gori od nacista.
Dva tjedna nakon pada Vukovara Balaševićje dao intervju za beogradski NIN (6.12.1991.), i napao brojne hrvatske pjevače:
“Neprimjereno mi je da svi mi, koji smo bili veliki Jugosloveni, sada budemo veliko – nešto drugo. Ne prihvaćam ono: morali su da pjevaju, natjerali su ih. Mene niko nije terao, ali i da jeste, zar bi trebalo da pevam „ajmo u boj, za narod svoj”, kao onaj talog tamo u Zagrebu?”
Balašević je hvalio “osloboditelje Vukovara” s posbenim osvrtom na časne sestre koje je vidio na televiziji:
“Mene je lično, od svih onih scena iz Vukovara, koje su bile monstruozne, najviše uplašilo lice one časne sestre, koja je u celoj toj situaciji bila apsolutno bez emocija.
Kod uhvaćenih ustaša, kod oslobodilaca, kod naroda koji izlazi iz podruma s jedne i s druge strane, svuda se videlo nešto ljudsko na facama – mržnja, radost, strah, histerija – sem na tim voštanim licima časnih sestara, koja su jedina odavala predumišljaj.”
Ne znamo je li Pater Ike Mandurić mislio na ovaj stav Đorđa Balaševića kad je napisao da je prilivoda, ali svako treba na njega podsjetiti kao i na pjesmu Laku noć, Janezi, kojih bi se svaki razuman čovjek odrekao.
Umjesto isprike Hrvatima, Slovencima i Albancima, Balašević i njegova kći pokušali su odgovoriti uvredama.
M.M. /foto: novi.ba
