Potaknut njenim govorom u Hrvatskom saboru, u kojem se predstavila kao djevojčica iz kolone i pozvala na “izgradnju društva slobode i zajedničke budućnosti”, poznati liječnik dr. Trpimir Goluža napisao je javno pismo saborskoj zastupnici SDSS-a Anji Šipmragi (Rašković).
Uvažena saborska zastupnice Šimpraga,
lijepo je i poticajno vidjeti kako mlada osoba u Hrvatskom saboru javno iskazuje da ima samo jednu jedinu želju „izgradnju društva slobode i zajedničke budućnosti“.
Društvo slobode podrazumijeva mogućnost samostalnog, nezavisnog djelovanja i samoodređenja čovjeka, a pod zajedničkom budućnosti pretpostavljam da ste mislili da svi skupa dijelimo dobru perspektivu dobrog i ispunjenog života u Hrvatskoj.
Potpuno mi je razumljivo što su, „sjećanja jedne djevojčice iz kolone“, Vaša osobna sjećanja na Oluju i 4. kolovoza 1995. traumatična i bolna. Teško je, razarajuće za dušu osmogodišnjakinje, iako „spremne za put“, „uz zvuk traktora i plač“ napustiti vlastiti dom i otisnuti se u životnu neizvjesnost pa makar i u voljenu Srbiju.
Kažete da „posljednjih dana svi pričaju o Oluji bez obzira koliko o tome doista znaju, jesu li proživjeli te ratne strahote ili su ih tek promatrali“. Oluju ste proživjeli, no izgleda kako Vas to iskustvo nije potaknulo da istražite i spoznate okolnosti koje su Vas dovele u dugu izbjegličku kolonu i objasnite si zašto je 4. kolovoza „nebo promijenilo boju, a sparina otežavala disanje“.
Čudno mi je što se u govoru u Saboru niste niti jednom riječju osvrnuli na ono što je prethodilo koloni i zbjegu za Srbiju. Je li to posljedica Vašeg neznanja ili nastojanja izbjegavanja javnog priznavanja neugodnih činjenica iz bliske prošlosti?
Samo objektivno i cjelovito sagledavanje okolnosti i događaja omogućit će Vam da shvatite tko je zapravo odgovoran za Vašu osobnu nesreću i nesreću Vama bliskih i dragih ljudi, a onda da iz toga izvučete i pouku.
Teško mi je povjerovati da ne znate da se u marionetskoj srpskoj paradržavi, u kojoj ste proveli rano djetinjstvo, odvijao teror i progon najgore vrste. Ljudi su maltretirani samo zato što nisu bili Srbi. Nevini ljudi nasilno su istjerivani iz svojih kuća, tuklo ih se i ubijalo. Do Oluje je iz okupiranog dijela Hrvatske prognano i raseljeno oko 200.000 nesrba, a ubijeno njih više od tisuću. Ako ipak to ne znate, a stalo Vam je do istine, pogledajte pokajnički iskaz osuđenog ratnog zločinca, prvog predsjednika paradržave u kojoj ste živjeli do 8. godine života i ratnog gradonačelnika Knina, Milana Babića izrečen pred Haškim tribunalom.
Oluja koja Vas je privremeno udaljila do Vašeg doma, zaustavila je teror i Hrvatskoj donijela slobodu i mir. Bihaćku enklavu u Bosni i Hercegovini vjerojatno je spasila od genocida i sudbine Srebrenice.
Kažete da ste se „vratili u Knin, na svoj kamen, kraj svoje rijeke, među svoje ljude“. Drago mi je što ste se vratili u svoju Hrvatsku i što ste se u njoj očito dobro snašli jer ste postali zastupnica u Hrvatskom saboru.
Uvažena saborska zastupnice, žalite za „ukradenim djetinjstvom“ i pozivate nas „da ne dozvolimo da se više niti jednom djetetu ne ukrade pravo na djetinjstvo i pravo na sreću“.
Iskaz Milana Babića na Haškom sudu:
Milan Babić – Ispričavam se Hrvatima zbog zločina
MILAN Babić: Ispričavam se mojoj braći Hrvatima zbog zločina koje smo počinili
Objavljuje Maxportal.hr u Subota, 5. kolovoza 2017.
Vaše djetinjstvo ukrali su Vaši sunarodnjaci, vodeći „hrvatski krajišnici“: Milan Babić, Goran Hadžić i Mile Martić. Taj tercet osuđenih ratnih zločinaca, potpomognut srpskim snagama iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i pogotovo Srbije, slijepo je provodio bezumnu velikosrpsku politiku osmišljenu i dirigiranu iz Beograda.
Ta politika slomila se preko Vaših leđa i nagnala Vas na napuštanje Hrvatske. Ona je razlog promjene boje neba i sparine koja Vam je, 4. kolovoza 1995., otežavala disanje.
Ipak, vratili ste se…
Dobro je što „djevojčica prošlost nije zaboravila“. To je jamac neponavljanja grešaka koje su prije 30-ak godina činili Vaši sunarodnjaci zadojeni velikosrpstvom onih koji su i dan danas na vlasti u Srbiji.
Još je bolje što je „djevojčici budućnost važnija“. Nadam se da u toj budućnosti nećete biti marioneta u rukama onoga koji Vas je u Hrvatskoj prije 25 godina, neposredno pred Oluju uvjeravao da „nikada srpska Krajina, Glina i Banija neće nazad u Hrvatsku i da ćete živjeti u Velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi“.
Hrvatska je Vaš dom. U Hrvatskoj živite. U Hrvatskoj je Vaša budućnost.
Izgradimo našu zajedničku budućnost na temeljima istine i pravde, međusobnog uvažavanja i poštovanja, a ne po principima etnobiznisa i političkog ucjenjivanja. Samo tako ćemo osigurati da se više niti jednom djetetu ne ukrade pravo na djetinjstvo i pravo na sreću.
Dr. Trpimir Goluža/ Foto:press
