Dr. Tomasović odgovorio Pavičiću: “Čudim se da tako razumljivu rečenicu nagrađivani književnik nije razumio”

Dr. Hrvoje Tomasović na svom je Facebook profilu objavio odgovor Jurici Pavičiću na njegov tekst  “Savršena dijagnoza propasti društva: Dr. Tomasović je s tri rečenice točno opisao bolest od koje je umrla Republika Hrvatska” objavljen u Jutarnjem listu.

“Poštovani gospodine Pavičić ja spadam u ljude koji uglavnom žive po onome ‘No complain, no explain!’ Nemam potrebu objašnjavati ono što sam rekao, ili napisao. Jedina stvar koja se ne može vratiti je izrečena riječ.

Kako Vi ne spadate u kategoriju priučenih samoukih novinara, inače zapravo građevinskih tehničara, vojnih pitomaca JNA, nesvršenih i neuspješnih studenata čiji je životni uspjeh to što ih netko zove novinarima, a ja imam određene simpatije prema Vama, bez obzira na ideološku različitost, odlučio sam ipak kao autor spornog komentara dati objašnjenje isključivo Vama, a ne i drugima ‘što je pisac htio reći’.

Vi koji ste obrazovani književnik, kolumnist, filmski kritičar i hrvatski branitelj, za razliku od ostalih nerealiziranih studenata raznih fakulteta, trebali biste moj komentar barem točno interpretirati.

Ja od Vas, pismenoga književnika, ne očekujem da je nepismen i površno pročita napisano, a još manje da dajete svoje slobodno tumačenje što je autor želio reći, a on je živ i dostupan za pojašnjenje.

Ako niste mogli nikako drugačije, onda ste me mogli barem točno citirati što sam napisao.

Budući da nismo svi rođeni iste boje kože, iste nacionalnosti, vjere, seksualne orijentacije, boje očiju, tako nismo svi niti jednake inteligencije, obrazovanja i političkih stajališta, što ne znači da svi mi različiti nemamo pravo na život, na slobodno izražavanje, pisanje i mišljenje, upravo poput Vas.

Ne morate se slagati sa mnom, ali ne morate niti podržavati one koji su pozivali na sumanuti javni linč, kršeći upravo ona načela koja Vi zastupate. Slobodu govora i mišljenja, bez da Vas netko zbog izgovorene riječi želi ubiti.

No, krenimo redom. Moju javno izrečenu sućut pokojniku izrekao sam bez ikakve kalkulacije, jer mi je bilo žao čovjeka. Ja nisam od onih koji kažu kada netko umre, ‘bio je govno i tko ga jebe’.

Ja sam od onih koji ako imaju nekome nešto reći, onda to kažu za života onome kome je trebalo, a ne kada umre. Kada čovjek umre, to je tužan događaj i ja izražavam sućut, ne slavim.

Kako moja javna sućut nije bila baš dobro prihvaćena u krugu mojih političkih istomišljenika ušao sam u malenu raspravu s njima gdje sam objašnjavao upravo to- mrtve se ne dira.

Mrtve se pušta na miru, a sa živima se raspravlja. Tako je i došlo do moga komentara koji nije baš dobro ‘sjeo’ pokojnikovim političkim istomišljenicima.

Tako dolazimo do Vašega teksta gdje Vi upotrebljavate segmente mog komentara u raspravi na vrlo perfidan način, dostojan velikog novinarskog maga kompletno mijenjajući smisao onoga što sam točno napisao.

Dakle, Vi ste napisali ‘da me je netko nazvao’, ‘kome ne trebaju protekcije’, ‘Matijaniću pomogao bolničkom vezom’. Zbog točnosti ponovit ću što sam napisao.

Napisao sam : ‘Da je bio neki drugi novinar koji je dobar sa mnom, sigurno bi me nazvao i ja bih sve napravio da mu pomognem i to pod odmah! On očito nije bio dobar ni s ovim njegovim jugo doktorima pa nije imao niti koga zvati osim hitne.’

Gospodine Pavičić, čudim se da tako razumljivu rečenicu, toliko nagrađivani književnik nije razumio, ili i sve napisano mjerite Vašim laktom?

Napisao sam da je netko drugi od mojih prijatelja novinara bio u istoj situaciji kao pokojnik, a ne on konkretno, da bi me onda oni sigurno nazvali zbog sebe (mnogo puta se to dogodilo).

Na žalost, vidim da moram objašnjavati svaku riječ, pa ću objasniti i ono ‘dobar’.

Kada se u Splitu kaže da je netko dobar s nekim, to znači da se znate. Dakle, nije se odnosilo na pokojnika, nego na moje poznanike što bi bilo da su se našli u toj tragičnoj situaciji kao pokojnik. Ja bih im pomogao, ali ne kako Vi imputirate da bih pomogao bolničkom ‘vezom’, nego bih pomogao svojim liječničkim znanjem, pregledom, savjetom, a ako treba i sam bi ih odveo u bolnicu ako bih zaključio da je neophodno.

Nigdje nisam napisao da bih pomogao nekakvom bolničkom ‘vezom’. Pokojnika nisam poznavao osobno, ali od drugih zajedničkih poznanika imao sam spoznaje da on nikada ne bi sa mnom niti sjedio za istim stolom, jer sam ja za njega bio biće nižega reda nedostojno da živi. Tako nikako, na žalost, nije ni bilo mogućnosti da me on, ili netko od njegovih prijatelja nazove za pomoć.

Gospodine Pavičić, ja ne trebam sređivati bolničke ‘veze’. Ja sam liječnik i pomažem svojim medicinskim znanjem, iskustvom i svojom obvezom pomoći svakom potrebitom.

Nadalje, moje slobodno mišljenje je bilo da on, na žalost, nije imao za nazvati, ne za ‘vezu’, nego za liječničku pomoć, savjet, ili pregled niti jednog prijatelja liječnika njemu prihvatljive ideološke orijentacije i tako mu je ostalo zvati ili svoga liječnika opće prakse ili Hitnu.

Osobno, da sam imao spoznaju da je čovjek bolestan i da je bilo ikakve šanse da prihvati moju liječničku pomoć, ja bih bez pitanja došao kod njega, pregledao ga, možda dao terapiju, ili ako bih procijenio da je za bolničko liječenje, osobno bih ga odveo u bolnicu, jer meni ne treba ‘veza’ da kolegama kažem: ‘Gospodo, čovjek nije za liječenje kod kuće, treba ga primiti.’

Gospodine Pavičić, ni Vi ne trebate nekome nuditi pomoć ‘vezom’ u uredništvu, ako Vas netko zamoli da mu pomognete napisati neku kolumnu. To Vi sami napišite, vjerojatno mu savjetujete, ne urgirate kod urednika novina da on piše.

Vi ste književnik, a tako sam i ja liječnik i ne trebam nuditi pomoć u obliku bolničke ‘veze’.

Ja osobno izravno pomažem svojim liječničkim znanjem i iskustvom. Ako procijenim kako je potrebno hitno bolničko liječenje, onda za to stvarno ne treba ‘veza’ i osobno ću odvesti bolesnoga u bolnicu.

Moram se malo osvrnuti i na ovaj dio koji ste napisali : ‘Pa kao što bi Tomasović Matijaniću pomogao bolničkom vezom, tako bi sutra, jel‘te, ovaj njemu novinskom uslugom. .’.

Kako uopće možete napisati takvu nebulozu? Pa kakvu to novinarsku uslugu ja mogu trebati? Da mi unucima piše zadaće iz hrvatskoga jezika?

Ne budite smiješni gospodine Pavičić, ja ne trebam nikakve Vaše usluge, a ponajmanje novinarske.

Kada bih kojim slučajem i zatrebao nekakvu takvu uslugu nekog novinara da s mojim unucima piše sastavke iz hrvatskog jezika, obratio bih se novinaru sa završenim fakultetom, a ne ogorčenim građevinskim tehničarima s lošim znanjem hrvatskog jezika, ili nezavršenim studentima bez ijednog položenog ispita naučenih živjeti od državne uhljebarine zarađene pljuvajući po istoj.

Još jednom izražavam sućut pokojniku koji je najmanje kriv za neosnovani medijski linč na mene, ali razočaran sam Vašim ponašanjem, školovanog književnika izuzetne inteligencije, jer namjerno izvrćete moju pisanu riječ zbog nekakvih Vama viših interesa, morbidno koristeći nesretnu smrt pokojnika kao oružje za izricanje Vaših političkih stavova.

Dva kriminalca objavila su moje brojeve telefona javno, suprotno Zakonu o privatnosti osobnih podataka i javno su pozvala na medijski linč.

Kako vidim da Vas takve stvari u pravnoj državi za koju se Vi zalažete ne smetaju, stojim Vam od 0-24 za moju liječničku pomoć ako treba. To mi je i dužnost i za to sam položio Hipokratovu zakletvu. Pomoći svakome i uvijek. Moji brojevi nisu problem. Kriminalci su ih objavili javno.

I još morate znati nešto, gospodine Pavičić! Ja nisam Južni Hrvat! Ja sam Dalmatinac Hrvat, a to je jedna posebna kategorija!

Dolje u privitku Vam je Screenshot originalne komunikacije pa, molim Vas, barem je pročitajte.

Još sam da napomenem da sam pet puta za redom biran za najdoktora po izboru pacijenata, ali to nije bitno za ovaj slučaj!”, napisao je Tomasović na Facebooku.